U srijedu je u prometnoj nesreći na magistralnoj cesti u mjestu Grudsko Vrilo život izgubio Josip Zovko, 48 – godišnji splitski glumac imotskih korijena. Splitsko i hrvatsko kazalište ostalo je bez velikog umjetnika, snažne scenske osobnosti, koji je svakoj ulozi, ma koliko ‘velika’ ili ‘mala’ bila, pristupao posvećeno, a Crkva je ostala bez plemenitog čovjeka, istinskog vjernika.
Jozo je prošao, naime, svojevrsni križni put, odbijao je nemoralne uloge vezane za Crkvu, te je stoga bio razapet. Nekoliko puta su mu prijetili i otkazom. Zato je ‘po kazni’ taj mladi i talentirani glumac dobivao samo rubne uloge ili ništa, a poginuo je na putu upravo zbog jednog angažmana u Međugorju.
Jozo je imao – kažu oni koji su ga poznavali – Božji dar, ‘Božji glas’, i uvijek se rado odazivao i bez honorara pjevao ‘Bogu svome’.
Mnogi će ga se rado sjetiti kroz izvedbu drame ‘Raspeta ljubav – Paola, žena koja ljubi’, praizvedena u Nadbiskupijskom sjemeništu u Splitu 2005. u povodu 150. obljetnice dolaska sestra Anćela u Split, kao i u ulozi apostola Ivana u predstavi ‘Kako je izdan Isus’.
Josip Zovko, bio je plemeniti čovjek i umjetnik, koji je bez presedana odbijao igrati svaku nemoralnu ulogu, u kojoj se neprimjereno govorilo o svećeniku, vjeri, domoljublju, Crkvi i svemu onome što se kosilo s njegovim životnim svjetonazorom.
Živio je skromno i pokopan je skromno, u tišini.
Prešao je u ‘život vječni’ glumac, prijatelj, čovjek velikog srca i plemenite duše. Njegova smrt pogodila je sve prijatelje i štovatelje. Odigrao je više od 50 uloga, ali najzapamćeniji u široj javnosti ostat će po ulozi Mate u filmu ‘Da mi je biti morski pas’.
Remek djelo njegove glume bila je i uloga Malog u predstavi ‘Bijelo’ Dubravka Mihanovića za koju je dobio nagradu ‘Veljko Maričić’ na međunarodnome Festivalu malih scena 1998. godine.
Josip se rodio u Imotskom 1970. godine, diplomirao je na ADU u Zagrebu, a stalni član ansambla Drame HNK Split bio je od 1993. Nastupao je i u Gradskom kazalištu mladih (‘Jubovnici’, ‘Kazališni sat’, ‘Libar Marka Uvodića’).
Za svoj debi na velikom ekranu u ‘Da mi je biti morski pas’ dobio je 2000. Nagradu hrvatskog glumišta. Josipa znamo također iz filmova ‘Oprosti za kung fu’, ‘Vjerujem u anđele’, te iz serija ‘Vaši i naši’ i ‘Bitange i princeze’.
U kazalištu je debitirao 1990. u Euripidovoj ‘Heleni’, predstavi Splitskog ljeta. U svaki scenski zadatak pokojni je Zovko ulagao cijeloga sebe, kako istančanu senzibilnost tako i svoje široko znanje i izobrazbu.
Upravo zbog toga, kao malo koji drugi glumac, svojom je glumom dokazivao često izricanu, a malo kada opravdanu tezu o nepostojanju velikih i malih uloga.
I pojavom u tzv. manjoj ulozi znao je ostaviti neizbrisiv dojam na gledatelja. Podjednako je bio suveren i siguran u širokom repertoarnom rasponu od grčke tragedije do komedije.
Josip je tako ostavio trag u scenskim djelima od Sofokla, Molierea, Shakespearea, preko Držića, Goldonija, Pirandella, Dostojevskog, do Arthura Millera, Ive Brešana, Milana Begovića i nekih drugih suvremenih dramskih autora. Pamtit ćemo tog ‘čovjeka i vjernika’, istina, prerano nas je napustio, ali je i otišao u sigurne ruke Onoga kojeg je do kraja branio i zagovarao na ‘daskama koje život znače’, ističe se na portalu Hrvatske katoličke mreže (hkm.hr).
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
