Ponosne i nepokorene. Grude noćas tonu u san, a u daljini slušaju najljepšu poeziju, pripremaju se za Šimićeve susrete koji će početi ovog ponedjeljka. Antun Branko Šimić, sin Drinovaca i općine Grude, sin Širokog Brijega, sin Mostara, sin Vinkovaca i sin Zagreba ponovno će okupiti ljubitelje poezije i pisane riječi, kulture i umjetnosti.
Kad je veliki Šimić otišao s ovog svijeta 1925. godine, iste godine je počela izgradnja crkve svete Katarine u Grudama. Tadašnji župnik fra Gabro Grubišić krenuo je graditi crkvu na zemljištu koje su 1868. godine žitelji Gruda darovali franjevcima u znak zahvalnosti za sve nedaće koje su s njima prošli kroz stoljeća, pod nekim drugim župama.
Te godine, kao što je vidljivo izmjenjivale su se tuga i radost.
Iako je imao tek 27 godina kad nas je napustio, Šimić nam je ostavio bezvremenske stihove. Svaka svijeća koja je danas upaljena osim što odaje počast za naše pokojne, upozorava nas i Šimićevim stihovima: Pazi čovječe da ne ideš malen ispod zvijezda!
Rijetki se njegovih stihova nisu sjetili dok su promišljali o životu ove nedjelje u Grudama.
Neka Susreti počnu, a u prigodnoj noći, vrijedi se podsjetiti Šimićeve pjesme Nađeni Bog, te pogledati snimku grudske ljepotice iz zraka.
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja treperi miriše i šušti
Grude.com
Povezane vijesti: Fra Ante Šaravanja okupljenom mnoštvu: Notre Dame nam je poziv na obraćenje!
| Vaše ime | |
| Komentar | |
