Dvije vijesti na dvije različite stranice, a obje oku vidljive u isto vrijeme, objašnjavaju tužnu zbilju onoga što će se dogoditi u Mostaru 14. veljače. Naime, udruženje antifašističkih boraca će obići više destinacija u obilježavanju obljetnice oslobođenja grada, slaveći tako dane antifašizma, a isti dan će u crkvi sv. Petra i Pavla biti služena misa u spomen na one koje su osloboditelji pobili.
Kao što dobro znamo, pobjednici pišu povijest. Tako su i antifašisti pobijedili u Drugom svjetskom ratu, oslobodili svijet od fašizma i nacizma, između ostalih, oslobodili su i grad Mostar sredinom veljače te 1945. No, što god više vremena prolazi, to više traže pravdu kosti pobijenih a nedužnih, s tom krivnjom što su sami bili na pogrešnoj strani, ili su to bili neki pripadnici njihovih obitelji.
Iz godine u godinu antifašisti slave dan oslobođenja a iz godine u godinu moramo pozivati da se čuje istina. Jer prije nego su NOR-ovci, partizani, prije nego su ušli u Mostar i oslobodili ga, počinili su strašne zločine protiv civila, protiv onih koji im nisu pripadali, a najpoznatiji je zločin protiv fratara u Širokom Brijegu. Nevinih fratara koji su više voljeli NDH nego komuniste koji su vjeru nazvali opijumom za narod i koji su kasnije u slučaju kardinala Stepinca pokazali što misle. No, radi se ubojstvima nedužnih fratara koji nisu mogli biti vojni cilj jer što god govorio Ivo Josipović, i što je god njemu rekao njegov lažov otac, nisu fratri bili vojnici, s mitraljeskim gnijezdima u i po crkvi i zvonicima.
Jednostavno se laž ponavljala 45 godina, ali to vrijeme laži je prošlo. Vrijeme je da se istina prizna. Jer se istina već odavno zna. Samo se nije smjela govoriti pod čizmom komunizma.Ali to vrijeme je prošlo i konačno je vrijeme da i antifašisti priznaju da su imali i te kako fašističke metode u uklanjanju neprijatelja. A neprijatelji su bili svi koji su disali kako nisu oni. I nevini ljudi, u potpunosti nevini koji nisu sudjelovali u ratu, ali eto, nosili su odoru katoličkog svećenika, stradali su u pohodu osloboditelja (osvetnika).
Stoga, nakon što antifašisti obiđu sva svoja spomen obilježja u Mostaru, neka im zvono sa zvonika u 18 sati bude znak da se istina zna. Nitko im neće suditi. Nema dokaza. Mnogi su pomrli. Ali se istina zna.
Nije samo to što su nečiji djedovi bili u Ustašama kao časni vojnici koji nisu činili zločine. Radi se o tome što su brojne Ustaše i Domobrani ubijeni bez suda, a isto nisu bili zločinci. Da, greška je što su pripadali silama osovine, na strani Hitlera. Ali ne samo to, i brojni članovi njihovih obitelji su nakon rata patili, godinama i desetljećima nakon rata bili omalovažavani zato što su članovi njihovih obitelji bili na pogrešnoj, poraženoj strani.
Mi ovdje možemo pričati što god hoćemo jer se lako detektira na čijoj je tko strani. Ne u smislu partizana i Ustaša, već istine i laži. A istina je da je u cijelom slobodnom svijetu komunizam proglašen totalitarnim režimom i zlom, samo nije takvim proglašen tamo gdje i danas vlada i tamo gdje i danas od njega imaju koristi i lijepe uspomene, poput ovih dana kada će „osloboditelji“ slaviti, a vicepostulatura postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“ nastaviti saznavati sve istine i žrtve razloga njihovog slavlja.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
