Ne samo na europski, nego globalno na nogomet. Čeferin u biti nije objavio ništa novo ni senzacionalno glede bliže i dalje perspektive najmasovnijeg i najpopularnijeg sporta u svijetu. No, predsjednik UEFA-e dao je naslutiti važne evolucije koje će se dogoditi jednom kada ova opaka pandemija koronavirusa bude ukroćena.
Krenemo li od nultog stava, on se odnosi na ono što bismo svi željeli znati. A nije moguće.
- Koju god opciju razmatramo, A, B ili C, sve je to relativno jer nedostaje temeljna postavka. Ne zna se, naime, kada će biti zaključena pandemija i život se moći vratiti u normalu.
To je sukus onoga što je predsjednik UEFA-e kazao i naglasio logičnost koju mnogi zaboravljaju, nudeći sto opcija, polemika i praznih priča o budućnosti nogometnih natjecanja. Nitko, ali baš nitko ne može procijeniti kada će države dati dozvolu da se mogu nastaviti treninzi klubova, a kamoli da dopuste organizaciju utakmica, sa ili bez publike. Dakle, dok se ne znaju ti osnovni parametri, svaka je priča na temu nastavka, i svaka dvojba kakvoće natjecanja sama sebi dovoljna.
Stvar prošlosti
Drugi važan naglasak koji je Aleksander Čeferin iznio, to je stav UEFA da će 87 % svojih raspoloživih sredstava vratiti u nogomet kroz svoje projekte. Ne zna se točno koji je to financijski okvir, ali svakako je važan alat kojim će se pomoći ligama u procesu prevladavanja teške krize izazvane pandemijom COVID-19.
Treći važan Čeferinov stav jest otvaranje UEFA-e prema opciji da se nacionalne lige zaključe nakon kraja lipnja, odnosno da se završe do rujna, odrede sudionici europskih liga te potom sezona nastavi početkom 2020./21. sezone. Time je praktično dao do znanja da UEFA računa s time da je više u sferi teorije nego praktičnosti da bi njen prvotni krajnji datum (28. lipnja) završetka svih nacionalnih natjecanja mogao biti poštovan. Kako sada stvari stoje s evolucijom svih krivulja pandemije u Europi, to neće biti moguće.
Naposljetku, završni naglasak iz istupa šefa kontinentalne organizacije, po našem kriteriju je i jedini pravi odgovor na sve dileme trenutka i perspektive.
- Jasno je da više ništa u svijetu, pa tako ni u nogometu neće biti kao i prije.
To je okvir za početak i kraj Čeferinova intervjua, jer nam se čini najvažnijom zbiljom i epilogom posljedica pandemije. Dok se svi bave svekolikim umotvorinama kada će se, kako, gdje, s kim, nastaviti nogometna natjecanja, zaboravlja se na realnost koja će tu perspektivu usmjeriti. Nogomet kakav smo poznavali do razbuktavanja pandemije stvar je prošlosti. Mnogima se to čini nelogično i neuvjerljivo predviđanje, čak i među akterima klubova, ali i najveći optimisti da će se stvari vratiti tamo gdje su i stale, pa nastaviti po istim principa, ubrzo će se suočiti sa stvarnošću. Ne samo zbog velikih ljudskih žrtava, općeg straha svih stanovnika planeta, ne samo zbog ogromnih globalnih financijskih gubitaka, još manje zbog materijalnih kresanja u nogometu, sustavi funkcioniranja neće više biti isti. Za nogomet isto tako. Ili pogotovo za nogomet, koji je reflektorima obasjana i jasna metafora općih društvenih odnosa i kretanja.
U crvenoj zoni
Nogomet je do pandemije imao razvijen život u zabludi. Pandemija je razotkrila svu ranjivost njegova sustava, a pogotovo je odala besmisao financijskih mu parametara. Koronavirus je, primjerice, pokazao da besramno veliki iznosi koji se troše za plaće igrača, trenera i provizije popratnih aktera (primjerice, menadžeri i interesne grupacije) nemaju pokriće u realnim prihodima. Više ili manje cjelokupni je nogometni sustav u svijetu u crvenoj zoni, zadužen i zato stalno traži kontinuirano nove izvore prihoda. Zato je napeo kalendar do točke kada pucaju sustavi natjecanja, nogometaši i klubovi sve teže opstaju.
Lažna slika koju, recimo, opet otkriva Italija, čiji je nogomet stvarao privid velikog povratka razinama investicija i dominacija 1990-ih godina, sada je s blokadom koronavirusa odala kako su klubovi Serie A zaduženi oko 2,5 milijardi eura. Unatoč tomu oni su pojačavali investiciju u igrače, misleći da je injekcija novca od TV prava dovoljna za novi “doping financijske prirode”.
Ništa više neće biti kao prije. Što se svi prije osvijeste te zbilje, lakše će planirati svoju perspektivu za vrijeme kada će se nogometni stroj opet pokrenuti. Razmišljati kako će se to činiti na isti način, i na isti postulatima kao i prije pandemije, odraz je neupućenosti ili odbijanja prihvaćanja nove realnosti. U obje varijante će posljedice po takve lige, klubove i pojedince biti teže i kompliciranije za riješiti. I korak bliže potpunom kolapsu.
Sportske novosti
| Vaše ime | |
| Komentar | |
