Od Gruda do Zagreba, bio je jedan od najvećih... njegova zvijezda sijati će vječno u svijetu umjetnosti

Rodio se 2.studenoga 1934. U Gorici kraj Gruda. Realnu gimnaziju završava u Banja Luci, odlazi u Zagreb gdje prvo studira na Filozofskom fakultetu (francuski i talijanski jezik ), kasnije upisuje studij glume na Akademiji dramske umjetnossti, gdje i diplomira 1961. godine.

Godine 1963. postaje stalni član Drame HNK u Zagrebu djelujući sve do odlaska u mirovinu 2000.godine. Istaknuo se u brojnim karakternim ulogama (Leduc u Slučaj u Vichyju, A.Millera; Sid u Mirisu cvijeća, J.Saundersa;Kozanek u Plebejci uvježbavaju ustanak G.Grassa; Pisac u Pismo generalu Francu Guernica, F.Arrabala; Maestra u Kiklopu R.Marinkovića;Davies u Pazikući H.Pintera i mnogim drugim. Režirao je nekoliko predstava suvremenoga dramskog repertoara (djela I.Raosa, E .O’Neilla, U.Donadinija).

Tijekom cijele svoje glumačke karijere igrao je brojne uloge u domaćim i stranim filmovima, tv serijama i tv dramama, glumeći na više jezika.

Uz bogatu karijeru na kazališnim daskama i velikim i malim ekranima Vjenceslav Kapural je ostvario i zavidan opus kao vrstan prevoditelj pretežno s francuskog jezika.

Njegovi prijevodi obuhvaćaju više od sto klasičnih i suvremenih dramskih tekstova koji su generacijama redatelja omogućili upoznavanje sa svjetskom kazališnom literturom. Beaumarchais, Camus, Feydeau, Labiche, Arrabal, Ionesco, Ghelderode, Genet, Giraudoux, Anouilh, su dio autora koje je preveo i koji su se često izvodili na mnogim pozornicama u Hrvatskoj. Brz, energičan i točan je bio i kao glumac ali i kao prevoditelj, gdje mu je uvelike pomagalo iskustvo igranja na sceni.

Objavio je i zbirku pjesama Put u bijelo, 1999. i dramu Zidovi 2004. Iste godine dodijeljena mu je Nagrada za životno djelo Društva hrvatskih prevoditelja. Cijelim svojim radom, bilo na sceni, filmu , radiju , televiziji, bilo za stolom pri prevođenju, Vjenceslav Kapural je neprekidno pokazivao umjetničku znatiželju, upornost i duboku posvećenost izgovorenoj ili napisanoj riječi. Hrvatsko narodno kazalište je izgubilo svestranog umjetnika koji je do zadnjeg časa sanjao, planirao, prevodio. Takvim ga ćemo i pamtiti.