Kako doznajemo, preminuo je u KBC-u Merkur nakon kratke i teške bolesti.
Cico je bio u Dinamu je od svoje 10. godine života i u njemu je ostao kao igrač sve do 1983. godine. Trener Mirko Bazić doveo ga je u prvu momčad, a u prvoj je postavi od 1974. i prva utakmica koju je odigrao bila je u hrvatskom derbiju protiv Hajduka.
Ukupno je odigrao 261 utakmicu u prvenstvu, 28 u Kupu te 18 u europskim kupovima za Dinamo te postigao 98 golova u prvenstvu. S Dinamom je 1981./82. osvojio naslov prvaka. Odigrao više utakmica u Kupu europskih prvaka, Kupu UEFA i Kupu pobjednika kupova. S Dinamom je došao do naslova osvajača Kupa maršala Tita 1979./80. i 1982./1983., finala Kupa maršala Tita 1975./1976. i 1981./82.
Karijeru je 1984. nastavio u bečkom Rapidu. 1990. je prešao u Sankt Pölten. 1991. je iz Sankt Pöltena otišao u SV Wienerfeld u kojem je ostao 1992., objavio završetak karijere, no onda se vratio i ostao još jednu sezonu.
Nakon igračke, ostvario je i bogatu trenersku karijeru. Nakon Miroslava Ćire Blaževića s 4 osvojena trofeja u dva trenerska mandata u Maksimiru, treći je najtrofejniji trener u povijesti GNK Dinamo.
Tri puta je bio prvak Hrvatske (1996. i 1998. s Croatijom, 2002. sa Zagrebom), dva puta pobjednik Hrvatskoga kupa s Croatijom i jedan put prvak Iranske Pro Lige (2012. sa Sepahan Isfahanom).
Cico Kranjčar dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" 2005. godine.
Svoju je veličinu Cico pokazao potezom fair-playa 3. svibnja 2012. u utakmici iranskog prvenstva 2011./12. godine, kad je naredio svom igraču koji je trebao izvesti jedanaesterac neka ga promaši, jer je sudac dosudio jedanaesterac u okolnostima u kojima ga uopće nije trebao dosuditi.
Vecernji.hr
TAGOVI: |
Vaše ime | |
Komentar | |