Piše: Mario Knezović/Grude.com
Nagoviješta to i blagdan Sv. Kate i ona stara „Sveta Kata, snig na vrata“.
Upravo me ova izreka „Sveta Kata, snig na vrata“ potakla da napišem ovaj maleni zapis o našim starima i narodnim mudrostima koje su nastajale u svakodnevnici njihovih života.
Iako su to danas naočigled nekima 'nevrijedne' izreke i ne mogu se poistovjetiti s današnjim načinom života, vrijedne su spomena jer su bile dio jednog vremena i nisu zaslužile pasti u zaborav.
I sve ono što se spominjalo u tim narodnim mudrostima polako nestaje iz naših svakodnevnih-modernih života.
U stara vremena, prije pojave automobila na našim prostorima konj je bio glavno prijevozno i teretno sredstvo pa su stari znali često kazivati „Dobar konj ima stotinu mana, a loš samo jednu“.
A konja nije mogao imati svatko, a konj je umnogome doprinosio domaćinstvu u kojem se nalazio uz ostalu živinu koja je prehranjivala hercegovačku obitelj. Jer, nije moglo živjeti bez krava, koza i ovaca koje su nekad bile neizbježan dio hercegovačkog domaćinstva. I o njihovim kvalitetama se raspravljalo pa se znalo da reći „da se dobra krava ne kupuje na pazaru“.
„Idem u kuma, samlit ću bez ujma! Evo kuma, dat će dva ujma“
Do rodbine, prijatelja i kumova se uvijek držalo, ali je težak život našeg čovjeka naučio da uvijek mora biti na oprezu, „da se drži novog puta i starog prijatelja“, i da će „prije slagat sida brada nego gnojna brazda“.
„Još me nije grom bio i mlin mlio!“ – ali je svaka nevolja i muka utjecala na nekadašnji svakodnevni život. Pa je tako nastala i ona uzrečica o košnji sijena:
„Ja pokosi – ono porosi,
ja privrni, ono pocrni,
ja ga sadi, ono sagnji“
Svi ste vjerojatno gledali „Prosjake i sinove“ i gledali kako Matan svoju ženu Nušu naziva „silom nečistom“. Pa se tako i prije govorilo da je „U ženska jedna glava, a iljadu jezika“.
No, ima i onih narodnih mudrosti koje vrijede i u današnje vrijeme, da je „lako ludovati, a teško ljudovati!“
„Imaš li – svačiji si, nemaš li – ničiji si.“
„Ničemu se ne čudi, a svačemu se nadaj“ – Vjerojatno se nisi nadao, moj dragi čitaoče, da će jedan Mario pisati ovaj maleni zapis o umotvorinama koje je naš obični čovjek stvorio na temelju iskustva i saznanja jednog vremena. Jer, tko će znati što drugi misli i što će drugi radit, je li tako?
Nemoj se čuditi, moj dragi čitaoče, što želim da se neke stvari ne padnu u zaborav, jer danas olako zaboravljamo dosta stvari. Užurbani tempo i život u pokretu nam ponekad ne dopušta da bacimo pogled u prošlost i prisjetimo se ovakvih, naizgled 'nebitnih' stvari.
I na kraju:
“Čuvaj se onoga koji meće obraz pod opanak“
Mario Knezović/Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
