Koliko Goranu znači dolazak u crkvu svete Katarine najbolje govori njegovo nedavno svjedočenje. - Dolazak u crkvu svete Katarine je više od osjećaja. Teško je, sad makar u punoj zrelosti, izreći snagu tog osjećaja. Ali, kakav može biti osjećaj doći u crkvu u kojoj si kršten?! Tu si ušao u stvarnost i bogatstvo milenijske kulture kršćanstva koja te iz tvog malog zavičaja, tvoje Hercegovine, stvarno i simbolički,vodi i spaja, sa svim vremenima, cijelim svijetom i svemirom. Naravno, bezbroj je tu pojedinosti koje kao slike nosim u sebi: od zvona sa zvonika u raznim prigodama, blagdanima, slavljima, pogrebima, nevremenima, do prvih svjesnih dolazaka u crkvu, prve vjeronauke, lunjanja po krajoliku s vršnjacima, veranja po stablima i branja trešanja. Sve je to jedna nepregledna zavičajna freska satkana od boja, zvukova, živih osoba. Na toj su freski, kao na čuvenu Hegedušićevu zastoru i brojne osobe među njima moji vjeroučitelji prvi fra Kornelije i kasnije fra Bernard. A najveći dio te freske je u stvarnom svijetu nestao. Zavičaj se primijenio, ljudi su ili umrli ili otišli. Hvala Bogu ako se promijenilo ono vanjsko a sačuvano ono unutarnje, plemenito - kazao je između ostaloga Goran.
Među svojima, svog Gorana su rado pozdravljali njegova rodbina, prijatelji i poznanici, hvalili njegov rad za Hrvate, dali mu pokoji dobronamjeran savjet, te mu pružali moralnu podršku da nastavi jednako uspješno voditi svoj resor, ali su mu i zahvaljivali što je uz svoju župu Grude i svoju općinu Grude uvijek kada je to potrebno.
Grude.com
Foto:Ante Boras
| Vaše ime | |
| Komentar | |
