Ekipa portala Grude.com je s ovim Gruđaninom koji živi u Zagrebu, povodom pobjede, napravila intervju. Domagoj je Grude napustio nakon završetka osnovne škole, a u međuvremenu je u Zagrebu postao magistar ekonomije. Što je o svemu rekao čitajte u nastavku.
Grude.com: Pošto je se teško složiti s ovim kuhar amater, biti ćemo malo slobodniji i pitati kako se osjeća jedan od najboljih mladih kuhara u Hrvatskoj?
Domagoj Žulj:Osjećaji su poprilično izmiješani. U jednu ruku sam jako ponosan i sretan, a opet s druge strane teško mi je još uvijek povjerovati što se zapravo dogodilo (smijeh).
Grude.com: Kada si još ljetos dao prvi intervju za Večernji list i kada se pisalo o tome da je Gruđanin natjecatelj najpopularnijeg kulinarskog showa jesi li tada uopće mogao vjerovati da ćeš ti biti pobjednik i postati jedan od najpopularnijih kuhara u showu?
Domagoj Žulj:Nikako. Morana i ja smo cijelo vrijeme išli izazov po izazov i tjedan po tjedan. Trudili smo se dati sve od sebe dok smo pobjedu priželjkivali, ali nam je tada to još bilo jako, jako daleko.
Grude.com: Spomenuo si Moranu, pa kako se ona osjeća? Vidjeli smo da ste se kao pravi prijatelji znali i posvađati u showu.
Domagoj Žulj:Morana je super (smijeh). Sretna je i zbunjena kao i ja. Ne bih te naše ispade nazvao svađom, prije bih rekao da se radilo o mom neposluhu kojeg je onda Morana morala sankcijonirati (smijeh). Šalim se, naravno. To su bile neke trzavice koje su i normalne u tim ekstremnim uvjetima, ali nikad to nije bilo ništa dugotrajno. Čim bismo završili s kuhanjem situacija je bila kao da se ništa nije dogodilo.
Grude.com: Posebno si istaknuo svoju Hercegovinu i Grude u svojoj zahvali. Koliko je ovo podneblje utjecalo na Domagoja Žulja, kuhara?
Domagoj Žulj: Pa Hercegovina i Grude su obilježile moje djetinjstvo. Budući da sam odrastao u Grudama. Rekao bih da je podneblje više utjecalo na mene kao osobu, ali naravno da sam tu stekao kulinarske temelje i upoznao se s tradicionalnom kuhinjom koja je ustvari osnova za sve ostale vrste kuhinje u gastronomiji. Ljubav prema kuhanju se rodila od malih nogu budući da su moja baka i mama uvijek nešto kuhale, a meni je ideja da iz ničega napravim nešto lijepo bila zanimljiva pa sam počeo eksperimentirati. Što se tiče nekih stereotipa o muškarcima kuharima mislim da su to razbili brojni poznati chefovi u svijetu koji su pretežito muškarci što ne umanjuje činjenicu da žene jednako dobro kuhaju. Također dolazim iz obitelji sa starijom sestrom i mamom i tatom koji kuha pa stereotipi o muško ženskim poslovima nikad nisu postojali.
Grude.com: Koja jela najviše voliš pripremati?
Domagoj Žulj:Najviše volim pripremati nespojive kombinacije, slatko sa slanim, meso s voćem... što je kombinacija neobičnija meni je veći izazov.
Grude.com: Kuhinja u Hercegovini i kuhinja u metropoli, kolika je razlika i postoje li neka jela koja nisi jeo u Grudama, a koja su te osvojila na prvu kad si došao u Zagreb?
Domagoj Žulj:Pa Zagreb kao i ostatak države su kroz povijest bili pod utjecajem različitih kultura tako da je jako malo autohtonih hrvatskih jela. Ono što najviše volim jesti u Zagrebu, a da nema u Hercegovini je purica s mlincima.
Grude.com: Raštika, zelje, blitva, žbun... to nas je sve nekako progonilo u mladosti... kako je na tebe ova hrana utjecala?
Domagoj Žulj: Pa kao mali sam izbjegavao takvu hranu i gurao u rub tanjura da izgleda kao da sam pojeo barem pola, ali danas uživam dok jedem raštiku i slična jela, pogotovo kad se vratim iz Zagreba u Hercegovinu.
Grude.com: Nedavno si postao magistar ekonomije. Pa ima li ekonomist Domagoj plan za uvezivanje ekonomije i kulinarstva? Primjerice, otvoriti svoj restoran, kuhati i zarađivati?
Domagoj Žulj: Mislim da gastronomija i kulinarstvo idu ruku pod ruku. Vrlo je važno poznavati materiju kuhanja ukoliko planirate otvoriti svoj restoran kao što je i za svaki posao bitno da se krene od osnovne i najniže funkcije da bi se mogao poznavati svaki segment poslovanja i kako bi ono bilo uspješno. Za sad je još rano za otvaranje restorana budući da i Morana i ja imamo još puno toga za naučiti ali definitivno idemo u tom smijeru. Imao sam čast nedavno kuhati sa Chefom Tomom Gretićem i s njim pripremati ekskluzivnu večeru za 60 osoba što je bilo jedno predivno iskustvo i mislim da je to neki oblik kuhanja koji me zanima. Mislim da nikad ne bi mogao biti Chef kuhinje to je ipak nešto što spada u životne pozive.
Grude.com: Za kraj, koja bi bila tvoja poruka svim kuharima amaterima i nama koji bismo željeli naučiti nešto skuhati, ali imamo traume od spravljanja hrane jer nas je nekad ranije ozljedilo ulje prilikom pripremanja jajeta na oko?
Domagoj Žulj: Pa poručio bih da nikad ne treba odustajati. Greške i opekotine su sastavni dio kuhinje, ali ljepota je u tome da ako neko jelo ne uspije prvi ili drugi put, uvijek postoji treći, četvrti, peti i tako u nedogled. Ne treba se bojati neuspjeha jer je on ključan sastojak za uspjeh.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
