Ne zna objasniti zašto je do tada šutio, i što ga je ponukalo da počne verbalno komunicirati. No, svi oni koji poznaju Mariju i Marina znaju koliko se ova mama trudila, i koliko je posvećena sinu koji ima poremećaj iz spektra autizma, piše Slobodna Dalmacija.
Vodila ga je na terapije i po nekoliko puta tjedno, što u Split, što u Metković, i za svaki sat plaćala od 130 do 200 kuna. Proučavala je materiju i kontaktirala s brojnim majkama iz regije čija djeca također žive u svom svijetu, a kada promatrate njezin odnos s Marinom, vide se – uz jako puno ljubavi – strpljenje i nježna upornost.
Marin danas ide u prvi razred Osnovne škole Oca Petra Perice u Makarskoj, ima osobnu asistenticu, uključen je u redoviti sustav, prihvaća školska pravila, i niže petice. Posebno je odličan u engleskom jeziku.
- Ne samo da voli engleski, koji super govori, i na kojem je pisao na tabletu i prije šeste godine, dakle prije nego je progovorio, nego i druge jezike. Navečer upali Google prevoditelj i uči, čak i egzotične jezike, poput tajlandskog. Često ne znamo što govori jer mi ne poznajemo taj jezik, pa nama zvuči kao da nešto "brlja" – smije se mama Marija.
Jako je dobar u gramatici, toliko da ispravlja pravopisne pogreške, uključujući i interpunkciju u tekstovima, a "č" i "ć" još nije pogriješio. Marin svoju zabavu lako nalazi, a nije rijetkost da samo dođe i ispali neki pojam, očekujući definiciju. Ako mama nije odmah dala objašnjenje, smatrajući da je pojam pretežak, on samo "ugugla", i zaključi iz slike što je to gravitacija.
Nitko zapravo nema pojma što Marin sve zna. Posvjedočila sam tome i sama. Budući da ga zanimaju glavni gradovi, zastave i himne svih država svijeta, pitali smo ga nasumično, kolega i ja, neka nam kaže himne pojedinih država.
Kasnije sam "uguglala". I zbilja, "Hail to Bermuda" je bermudska himna, a "Advance Australia Fair" australska.
Fascinira što zastave opiše precizno. Njemačka i belgijska zastava imaju, na primjer, iste boje, ali Marin ih posloži po redu. Kod djece poput Marina nema, naime, nereda. Sve je jasno strukturirano. Kada mu mama kaže da mi kaže nešto na engleskom, Marin kaže: "Hello!". I onda doda: "Jenny".
Ono što nama nema smisao, kod njega je sigurno vrlo smisleno. Međutim, to podrazumijeva da djeca poput Marina, koja rasturaju u nekim stvarima, nemaju mašte, pa je i njihova igra potpuno naučena.
Njegove igre, kaže mama Marija, vrlo su jednostavne, a ako mu ona pokaže da za autiće može napraviti i garažu s tri kata, on će svaki put ponavljati isto. Ako je navikao ići jednom stranom rive, bit će ga teško prevesti na drugu. Ako je poslije škole navikao ići na igralište, ta se rutina mora poštovati.
Ipak, primarno zahvaljujući strpljivosti i radu mame Marije, ali i prihvaćanju u razrednom odjeljenju u kojem se osjeća dobro, Marin se počeo mijenjati.
- Djeca su ga super prihvatila, a kako već dugo poznaje jednu djevojčicu iz susjedstva, Mariju Petru, druga su djeca vidjela njezin prijateljski odnos prema Marinu, pa se tako i oni ponašaju. Iako je u početku bio malo nemiran, sada se smirio i izvršava svoje zadatke. Odlično se slaže i s asistenticom.
Pristupačan je i s njim zbilja nema problema. Bojala sam se malo kako će to biti u školi, jer on ima svoje trenutke kada nije raspoložen. No, prilagodio se, i jako je puno odmakao u odnosu na razdoblje od prije nekoliko godina. Kada ga učiteljica izvede pred ploču, on bez problema riješi zadatak. Nastojimo da prati sve kao i druga djeca, bez iznimke, i da mu se ne ide u svemu naruku. Pravila se znaju, kada dođe kući, treba napisati domaći rad, i slično – kaže mama Marija.
U znanju matematike i engleskog daleko je iznad svojih vršnjaka, no što se socijalizacije tiče, nikad neće prvi prići. U tim je stvarima na razini malena djeteta. No, ono što ga zanima, dovoljno je da pogleda doslovno jednom, i već sve zna. Osim latinice koristi se i drugim pismima. Sada se služi pismom koje mama ne poznaje, a riječ je o nekom egzotičnom pismu. Glagoljicu je svladao, a i ćirilicu.
Cijelu priču o Marinu možete pročitati OVDJE.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
