Modrić: Sanjao sam kako dižem Zlatnu božicu. Bit ćemo prvaci

Njegov Obrovac gori. Svi su na nogama. Luka Modrić odveo je Hrvatsku u polufinale. I da vidite feštu u Obrovcu, sve bi vam bilo jasno. Hrvatska je u finalu Svjetskog prvenstva.

- Nije loše, ha? Ma, katastrofalno, što da vam kažem... - nasmijao se Luka pa nastavio:

- Nevjerojatno je što ova momčad radi, kako se ovi momci oko mene bore, kako ne odustaju.. Pa to stvarno nema nigdje. Napokon su nam se i poklopile neke stvari koje nam se nisu poklapale na prethodnim natjecanjima. Mislim da smo zaslužili sve ovo, radili smo puno godina za ovo. I zato je toliko dobar osjećaj kad vidiš da se vraća - rekao je Luka.

Raspoložen je kao nikad. A kako i ne bi bio kad je u finalu. U redu, ima on već četiri naslova Lige prvaka, međutim...


- Ma mijenjao bih sva četiri za ovaj jedan s Hrvatskom!

Iako, na licu mu se ne ‘kuži’ da je svjestan finala. I situacije.
- Nisam. Bez obzira što se dogodi u finalu, ovo je najveći uspjeh hrvatskog sporta. Ali, imamo sve predispozicije da budemo prvaci. Puni smo samopouzdanja, karaktera, imamo sve što treba imati momčad da bude prvak svijeta.

Kako Luka igra, sasvim je legitimno da bude najbolji igrač prvenstva. Da odem korak dalje, možemo reći da će biti velika nepravda ako to ne postane. Jer nitko ne nosi svoju momčad kao on. Netko je spomenuo i Zlatnu loptu.

- To me svi pitaju, ali ne opterećujem se. Meni je reprezentacija najvažnija. Gledajte, već smo napravili nešto nevjerojatno, već smo napravili nešto strašno, ali... - zastao je Luka na sekundu i nastavio:

- Ostati će žal ako ne napravimo taj zadnji korak. Moramo to napraviti. Već sam prije rekao da imamo taj korak. Kad smo došli na SP, došli smo dosta skromno, bez velikih najava, cilj je bio proći skupinu. Ali unutra, u ekipi sam osjetio takvu vjeru koju nisam nikad osjetio otkad sam u reprezentaciji. Tako da nije slučajno ovo finale.

Luka je okosnica reprezentacije. Svi ga vole. I kad mu nakon svake utakmice, nakon svakog trilera, djeca dođu na travnjak, zaboravi sve probleme, sve one drame do finala. I nitko ne zna otkuda crpi snagu.
- Govorili su da smo umorni, ovakvi, onakvi, ali pokazali smo da to nije istina, da smo spremni i da možemo bez problema igrati tri produžetka zaredom...

Kad je Hrvatska igrala polufinale SP-a 1998, Luka je imao 13 godina. Tek je ulazio u kadete. Onako, sitan, borio se kao lav. I svaku večer gledao utakmice Hrvatske u Francuskoj. Naravno, i to polufinale.

- Sjećam se Thurama. Uh, kako sam tužan bio. Ajmo reći, idemo ispraviti to nešto, neću koristiti neke druge riječi, ali Hrvatska je i tad trebala biti u finalu, nažalost nije, pa da mi sad probamo vratiti. Eto, to mi je velika želja.

Izbornik Zlatko Dalić protiv Engleske je Modrića zamijenio pred kraj produžetaka. Želio je da Luka dobije zasluženi pljesak. Ali, iskreno, ni Luka više nije mogao. Srce je htjelo, ali noge nisu slušale.
- Baš smo u svlačionici pričali da smo toliko iscrpljeni da nismo ni mogli slaviti, više smo slavili nakon Rusije nego protiv Engleske. Baš smo iscrpljeni, ali ponosni i sretni na ono što smo napravili.

Nije Zlatko Srebrenko

Ali i takvi iscrpljeni ušli smo u finale SP-a. Ej, u finale! I to nakon tri produžetka. A kad smo već u finalu, nije slučajno da nam se izbornik zove Zlatko. Nije Srebrenko. Prema tome, Zlatko jamči zlato.

- Ha, ha, ha, ima tu simbolike. Evo, onda već vodimo 1-0. Izborniku svaka čast, došao je u teškom trenutku i cijelo vrijeme bio jako pozitivan. Što god se događalo, i priče oko reprezentacije, uvijek je smirivao tenzije. Iskren je s nama, priča s nama, nema skrivača kod njega i ima velike zasluge za sve ovo.

Mnogi Hrvati, uključujući i nas, već imaju sliku kako Luka podiže pokal prvaka. O, Bože, kako to lijepo zvuči. Cijeli svijet gleda, a Luka Modrić podiže pokal.

- Znate što? Ta slika mi je prošla milijun puta kroz glavu. Ma ne milijun, milijardu. I siguran sam da se može ostvariti. Siguran sam. Vjerujem da ćemo biti prvaci.

Dobro, vjerujemo i mi, no zadnja prepreka su Francuzi.
- Najteža momčad koja nas čeka na SP-u. Mislim da su zasluženo u finalu i to je najteža utakmica. Oni su velika momčad, imaju generaciju koja im se poklopila, drugi put zaredom su u finalu velikog natjecanja... Stvarno su jaki. Ali mi smo spremni.

Učinimo sliku stvarnom

Pobjedu, naravno, ne može obećati, ali jedno može...

- Ostavit ćemo srce na terenu, jednako kao i u dosadašnjih šest utakmica. U to budite sigurni. I da, vjerujem da ćemo biti prvaci i da će mi se ta slika pretvoriti u stvarnost. Uh, da ode pokal u Hrvatsku...

24sata.hr