Knjiga koju je čitao zove se "Čudna smrt Europe".
Douglas Murray u knjizi ''Čudna smrt Europe'' odmaknuo se od liberalnog europskog stava da utočište treba pružiti svima bez obzira na okolnosti iz kojih dolaze i zanemariti "ilegalno" u terminu ''ilegalni migrant'', te pružio ponešto drugačiju argumentaciju za događaje koji nam se upravo sada odvijaju ne u susjedstvu nego u našem dvorištu.
Ako, prema Murrayju, ne promijenimo pristup prema ilegalnim migracijama, vrlo uskoro mogli bismo se probuditi u Europi kakvu ne poznajemo i kakvoj naši preci koji su je gradili, zapravo nikada nisu težili.
''Kakav je utjecaj ljudi koji u velikim brojevima dolaze u Europu, a nisu naslijedili sumnje i intuicije Europljana?'', pitanje je koje postavlja autor, te na njega odgovara: ''Nizom prilično iznenađujućih lekcija - pokoji teroristički napad, koje 'ubojstvo iz časti', nekoliko karikatura negdje drugdje - rasla je svijest o tome da naše stavove ne dijele baš svi koji su došli u naša društva. Nisu dijelili naše stavove o jednakosti među spolovima. Nisu dijelili naše stavove o prvenstvu razuma u odnosu na otkrivenje od Boga. I nisu dijelili naše stavove o slobodi i neovisnosti. Odnosno, drugim riječima, neobična europska rješenja, utemeljena na onima antičke Grčke i Rima, katalizirana kršćanskom religijom i polirana u vatri prosvjetiteljstva, pokazala su se iznimno posebnom baštinom'', piše Murray.
Iako ističe da se Europljani previše zamaraju krivnjom za postupke svojih predaka, naglašava da odgovornost za ponašanje potomaka migranata u Europi snosimo sami lošim politikama integracije. Zbog getoiziranja i prešutne diskriminacije manjina, moglo se i pretpostaviti, navodi Murray, da bi svoju frustraciju jednog dana mogli iskazati i kobnim postupcima.
Jesu li masovne migracije s istoka sasvim jasan znak da Europa kakvu znamo, upravo izumire, i to nama, njezinim stanovnicima, pred očima? Pitanje je na koji britanski autor Douglas Murray pokušava dati argumentirani odgovor u knjizi ''Čudna smrt Europe''.
Douglas Murray u knjizi ''Čudna smrt Europe'' odmaknuo se od liberalnog europskog stava da utočište treba pružiti svima bez obzira na okolnosti iz kojih dolaze i zanemariti "ilegalno" u terminu ''ilegalni migrant'', te pružio ponešto drugačiju argumentaciju za događaje koji nam se upravo sada odvijaju ne u susjedstvu nego u našem dvorištu.
Srećom, budućnost je tabula rasa, pa je teško sa sigurnošću reći što će se točno u njoj dogoditi. Ali, ako, prema Murrayju, ne promijenimo pristup prema ilegalnim migracijama, vrlo uskoro mogli bismo se probuditi u Europi kakvu ne poznajemo i kakvoj naši preci koji su je gradili, zapravo nikada nisu težili.
''Kakav je utjecaj ljudi koji u velikim brojevima dolaze u Europu, a nisu naslijedili sumnje i intuicije Europljana?'', pitanje je koje postavlja autor, te na njega odgovara: ''Nizom prilično iznenađujućih lekcija - pokoji teroristički napad, koje 'ubojstvo iz časti', nekoliko karikatura negdje drugdje - rasla je svijest o tome da naše stavove ne dijele baš svi koji su došli u naša društva. Nisu dijelili naše stavove o jednakosti među spolovima. Nisu dijelili naše stavove o prvenstvu razuma u odnosu na otkrivenje od Boga. I nisu dijelili naše stavove o slobodi i neovisnosti. Odnosno, drugim riječima, neobična europska rješenja, utemeljena na onima antičke Grčke i Rima, katalizirana kršćanskom religijom i polirana u vatri prosvjetiteljstva, pokazala su se iznimno posebnom baštinom'', piše Murray.
Iako ističe da se Europljani previše zamaraju krivnjom za postupke svojih predaka, naglašava da odgovornost za ponašanje potomaka migranata u Europi snosimo sami lošim politikama integracije. Zbog getoiziranja i prešutne diskriminacije manjina, moglo se i pretpostaviti, navodi Murray, da bi svoju frustraciju jednog dana mogli iskazati i kobnim postupcima.
Sve zbog europskog samoprijezira?
Podsjećajući na događaje u kojima su protagonisti migranti s kontinenta istočno od Europe te njihovi potomci, Murray pruža argumente koji bi nas trebali uvjeriti da bi nas masovna ilegalna migracija mogla koštati europskog identiteta, posebno u pogledu ljudskih prava. Jer, kako navodi, značajan broj migranata koji dolazi uživati u blagodatima Europe, ne podrazumijeva isti sustav vrijednosti kao Europljani, odnosno ono što Europljani već jako dugo podrazumijevaju postojećim i nedodirljivim pravima.
Murray smatra da je Europljanima teško reći ''ne'' onima koji dolaze iz država u kojima manjka blagostanja, stoga što žive s osjećajem krivnje zbog postupaka svojih predaka u kolonijalno doba. Međutim, ističe, ni jedna druga država ne živi pod tolikim teretom samoprijezira kao Europljani.
''Usprkos tome što je broj ljudi uključenih u trgovinu bijelim robljem na ugandskoj strani lanca uključivao barem isti broj kao i na američkoj strani, ideja da samo ljudi europskog podrijetla moraju stalno osjećati krivnju za djela svojih predaka sasvim se uvriježila i pomaže svakome osim nacije ispunjene krivnjom. (...) Zemlja koja vjeruje da nikada nije učinila ništa loše zemlja je koja u svakom trenutku može počiniti zlo Ali, zemlja koja smatra da je stalno postupala loše ili da je u prošlosti počinila strašne, neoprostive zločine, vjerojatno će postati zemlja koja sumnja da će ikada u budućnosti učiniti išta dobra.''
Liberalna Europa nestat će paradoksalno, uvjerava nas, upravo zbog liberalnih stavova o ilegalnim migracijama.
Douglas Murray redoviti je kolumnist Spectatora i Standpointa koji često piše i za mnoge druge tiskovine, primjerice za Sunday Tines I Wall Street Journal. Njegova knjiga ''Čudna smrt Europe'' izašla je u izdanju Egmonta.
Grude.com/Dnevnik.hr
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
