U subotu je Ministarstvo državne imovine na čelu s Goranom Marićem (HDZ) objavilo natječaj kojim traži investitore u 15 zapuštenih bivših odmarališta na Jadranu. Među njima je većina onih koji pripadaju BiH, ali postoje sporovi oko prava korištenja ili vlasništva.
Bivša odmarališta se vode ili kao općenarodna imovina s pravom korištenja bosanskohercegovačkih tvrtki i sindikata, a neke su upisane kao vlasništvo.
Međutim, o njima se nitko ne brine. Danas su ruševine. Zato je Marić ubacio odredbu u zakon kojom omogućava njihov zakup na 30 godina i raspisao natječaj. To je tek početak, jer po istom principu, raspisat će se natječaji za brojne druga odmarališta koja u biti pripadaju ili državi Srbiji i BiH ili njihovim tvrtkama, sindikatima, ustanovama...
Agencija za privatizaciju BiH čak paralelno prodaje tri odmarališta koja je Marić sada ponudio u zakup i oni su veoma žestoko reagirali na taj potez. Ravnatelj Bekrić je rekao da je potez "van pameti". Međutim, ministar Grubeša koji obavlja tu funkciju dok se ne formira nova Vlada ipak taj potez Hrvatske smatra legalnim, a nada se da će ubrzati međusobne pregovore kako o pravu korištenja imovine. Očito da i u BiH ne postoji jedinstveni stav. Odgovore ministra Josipa Grubeše i naša pitanja donosimo u cijelosti.
1. Smatrate li da Hrvatska ima pravo dati u zakup nekretnine i ubirati sredstva od zakupa?
Već sam ranije davao izjave u medije u kojima sam isticao da su pregovori državnih delegacija Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske o zaključenju Ugovora o imovinsko-pravnim odnosima započeli još 1997. godine, a nakon što je stupio na snagu Sporazum o pitanjima sukcesije između država nasljednica bivše SFRJ u 2001. godini, vođeni su sa pauzama sve ovo vrijeme. Jasan je motiv kojim je Republika Hrvatska bila vođena, a što se da vidjeti iz nekih analiza koje sam čitao, a koje su radili prije predlaganja ovog zakona. Činjenica je da se u praksi pokazalo kako postojeći zakonodavni okvir ne omogućava stavljanje u funkciju vrijednih nekretnina zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. To se osobito odnosi na odmarališta na hrvatskoj obali i druge nekretnine koje su bile blokirane neriješenim pitanjima sukcesije bivše SFRJ. Sada možemo vrlo otvoreno postaviti pitanje i sebi i drugima, da li u osnovi ovaj zakonski projekt projicira vid pritiska da se ubrzaju i riješe neka nužna prethodna pitanja poput sukcesije država nasljednica bivše SFRJ, za koja bar do sada nije bilo spremnosti, osim deklarativne. Jasno je da u nedostatku pravnog okvira za rješenje ovog pitanja, a stupanjem na snagu Zakona o upravljanju državnom imovinom kojim se omogućava davanje u zakup nekretnina u vlasništvu pravnih osoba iz BiH, Hrvatska postupa potpuno legalno. S druge strane mislim da je nužno aktivirati se i pokušati što prije riješiti ovo pitanje bilateralnim ugovorom.
2. Kada bi se po Vama trebale vratiti nekretnine u vlasništvo pravnih osoba u BiH?
Rekao bih da vlasništvo nad nekretninama u Republici Hrvatskoj od strane pravnih osoba iz BiH nije upitno, upitan je njihov posjed i raspolaganje njima. Republika Hrvatska nije ovim postupanjem uzela vlasništvo pravnim osobama iz BiH, obzirom da je jasno da Republika Hrvatska nije vlasnik ovih nekretnina niti postaje ovim Zakonom. Problem je prava raspolaganja tom imovinom što se treba riješiti sklapanjem Ugovora o imovinsko-pravnim odnosima, obzirom da Sporazum o pitanjima sukcesije do sada nije pružio dovoljan temelj.
24sata
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
