Martina Stanić: Nakon Lourdesa svoju sljepoću doživljavam kao Božji blagoslov

Datum objave: 25.12.2018   Broj čitanja: 224
Ulazimo u Studentski centar Sveučilišta u Mostaru. Stubama ususret nama ide nasmijana djevojka, pruža ruku i predlaže da se spustimo u kafić u kojem ćemo obaviti razgovor.
Martina Stanić: Nakon Lourdesa svoju sljepoću doživljavam kao Božji blagoslov

 

Ona je nova glasnogovornica Studentskog zbora Mostar, voditeljica na Radiju Marija, studentica 4. godine na studiju novinarstva, a također i framašica koja redovito pjeva u crkvenom zboru. Ona je Martina Stanić. Djevojka sa stopostotnim oštećenjem vida. Inspiracija mnogima u današnjem vremenu. Dok sjedimo i radimo intervju, kolegica do mene prolijeva kavu iz šalice. - Što si napravila? - upita je Martina dok se ova nervozno briše. - Ma, prolila kavu – odvratila je kolegica. - Tako se i ja naljutim na sebe kad nešto prolijem, pa ovi koji vide kažu da oni, uz to što proliju, i razbiju, a vide, pa meni lakše bude. Motiviram ljude na šalu, dobro je se šaliti na svoj račun – govori Martina uz osmijeh od uha do uha. Onda nam daje odgovore za intervju koji može biti primjer i pouka svima nama.

 

“Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo”, kaže Mali princ u istoimenoj knjizi. Je li ona jedno od pravila Martine Stanić u svakodnevnom životu i kako biste je protumačili?

Moram priznati da sam se s tim citatom dosta puta susretala. I knjiga “Mali princ” je predivna te ju usput svima preporučujem za pročitati. Stvarno je poučna. To je samo jedan od krasnih citata. Moram reći da bih se složila s njim jer puno stvari na koje bismo se trebali obazirati i cijeniti ih, mi ih ne vidimo. A onda se na nekim brigama i nečem što će proći previše zadržavamo. Tako da se ipak te neke male stvari koje se ničim ne mogu kupiti moraju više cijeniti.

 

Sljepoću doživljavate, kako često ističete, kao blagoslov. Nevjerojatna je ta snaga volje i optimizma kojima odišete. Kako ste svoj križ prihvatili kao blagoslov? Imamo dosta ljudi danas koji su nezadovoljni svakim segmentom, stalno negoduju, a sad smo upoznali Martinu, koja hrabro ide kroz život, iako nije uvijek lako.

Jednostavno, uvijek ovisi kako gledate na nešto. Ako gledate pozitivno, bit će vam sve pozitivno, ako gledate negativno, bit će vam sve negativno. Meni je puno pomoglo to što sam vjernica. Naravno, odgojena sam kao vjernica. Ali tada su mi roditelji govorili da idem u crkvu i da se molim jer tako treba, ali neki preokret i puninu vjere sam doživjela na hodočašću u Lourdes. Od tada se moj život promijenio i tada sam prvi put osjetila Božju prisutnost. To mi je bila prekretnica u životu. To mi je pomoglo da zaliječim neke rane koje su se događale u prošlosti.

Nisam ja sljepoću uvijek mogla prihvatiti. Jedno vrijeme sam se i ljutila na Boga i pitala sam kako to i zašto meni. Ali od tada sam dobila milost da ovu situaciju prihvatim i puno puta sam ovu sljepoću doživjela kao blagoslov.

 

Srednju školu završili ste u Centru za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu u Sarajevu. Ono što vidimo jest da je to jedan od najboljih centara ovakve vrste, međutim, postoji li u bližoj okolini neka slična ustanova i imate li nekih informacija da bi se mogao graditi jedan ovakav centar?

Nažalost, nema. Jedini za koji sam čula je u Derventi. A koliko znam iz iskustva i koliko su mi govorili, ovaj u Sarajevu je najbolji, najopremljeniji i uistinu moram pohvaliti i osoblje koje je stručno i kompetentno za ono što radi. Znači, tehnologija je na visokoj razini. Sve što je nama potrebno, mi smo imali i vjerujem da je sada još bolje.

 

Studirate novinarstvo i nova ste glasnogovornica Studentskog zbora Sveučilišta u Mostaru, na čemu vam čestitamo. Studentski zbor dosta je pozitivnih pomaka donio na Sveučilištu u Mostaru pa sad kao prvi glas studenata, kakva su vaša očekivanja od zbora u vremenu koje predstoji?

Prije svega, hvala vam na čestitci, ja sam jako sretna jer sam dobila priliku biti glasnogovornica i nikad se nisam susretala s nečim sličnim. Voljela bih svoje talente ugraditi u taj zbor. Nemam neka prevelika očekivanja, ali ja se nadam da će to biti jedno divno i korisno iskustvo.

 

Sveučilište u Mostaru privlači studente kako iz Hrvatske tako i iz BiH, a prijavit će se i na Timesovu listu najboljih svjetskih sveučilišta. Kakva su vaša iskustva na ovom Sveučilištu?

Mogu reći da su moja iskustva stvarno pozitivna, od prvog dana imam podršku čitavog fakulteta, čitavog Sveučilišta. Nisam se nikad susretala s nekim velikim problemima i ako se nešto dogodilo, to se uvijek moglo riješiti. Moji kolege su predivni, kao i profesori. Moja iskustva su stvarno pozitivna.

 

Znamo da volite čitati. Koji su vam omiljeni žanrovi i koju biste knjigu u ovim zimskim mjesecima predložili čitateljima Večernjaka i zbog čega?

Ima jako puno dobrih knjiga, a ja sam najviše u vjerskoj literaturi, čitam katoličke knjige najviše. I predlažem, možda, neke spise svetaca, bilo kojeg, jer mislim da nas svaki svetac može nečemu naučiti.

 

Volite pjevati, aktivni ste i u zboru, gdje kažu da imate anđeoski glas. Kako se razvila ta ljubav?

Pjevam od malih nogu. Prvo sam pjevala kući, onda je to čula moja šira obitelj. Onda su mi oni govorili da pjevam, pa je to došlo do mojih prijateljica. Onda kad bismo organizirali neko pjevanje, pjevala sam rado te sam kao mala jedno vrijeme pjevala u crkvenom zboru. Zatim sam u srednjoj pjevala u zboru u Sarajevu. To je zbor na razini centra koji sam pohađala. Uvijek sam voljela glazbu i pjevanje, a jedna od mojih želja je naučiti svirati gitaru.

 

Volontirate i na Radiju Treći, javljate se u program Radija Marija. O kojim temama najviše volite govoriti u eteru?

Na Radiju Treći sam ranije volontirala, to su bili neki moji počeci. Ja sam bila presretna što mogu tu početi, tu sam najavljivala program, odjavljivala ga, javljala se u eter. Što god sam mogla usmeno, to sam radila. Što se tiče Radija Marija, mogu reći kako mi je to stvarno sjajno iskustvo i presretna sam što mogu na jednom takvom mediju volontirati.

Dolazim na volontiranje skoro svaki ponedjeljak i mogu reći kako su me tamo odlično prihvatili, dobrodošle su uvijek moje ideje. Čak su mi rekli da mogu smisliti i voditi neku svoju emisiju. Stvarno su otvoreni za sve mogućnosti. Najavljujem i odjavljujem program, napamet naučim neke kratke najave pa ih plasiram u eter, kad su molitvene nakane, pozivam ljude da zovu, javljam se uživo nekoliko puta, zatim molim krunicu u 15 sati, pa u 16.15, znači Krunicu božanskog milosrđa i Gospinu krunicu. I nadam se da ću u izvjesno vrijeme, ako budem nadahnuta za neku emisiju, istu i realizirati.

 

Evo, u blagdanskom smo vremenu, mnogi su u beznađu, hrvatski narod u BiH je u neravnopravnom položaju, o čemu hrvatski novinari u BiH svakodnevno izvještavaju. Također, problem su i odlasci. Mnoštvo mladih napustilo je ove krajeve, a ima ih koji neće moći doći kući za blagdane. Što poručiti ljudima u ovom vremenu?

Pa, nažalost, ti odlasci su činjenica. Pogotovo mladih, a vidimo danas da čitave obitelji znaju otići trbuhom za kruhom ili iz nekog nezadovoljstva politikom, korupcijom i slično. Smatram da se ipak mi mladi moramo potruditi da ostanemo ovdje, moramo dati sve svoje talente ovoj zemlji koja je stvarno predivna i sigurno nas treba.

 

Za kraj, božićni su i novogodišnji blagdani te ovom prilikom ekipa Večernjeg lista od srca vam želi sve najbolje, puno uspjeha, sreće i radosti u nadolazećem vremenu. Za kraj, kako Martina planira provesti nadolazeće blagdane?

Hvala, također. I ja svim čitateljima Večernjeg lista želim sve najbolje u nadolazećem razdoblju. Planiram blagdane provesti u krugu uže i šire obitelji i prijatelja.•

 

Večernji list

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2019
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio