Osnovni cilj je uloviti plasman među prvih sedam reprezentacija svijeta i osigurati kvalifikacije za OI u Tokiju 2020. S tim se slaže i Domagoj Duvnjak, hrvatski kapetan s kojim smo danas razgovarali u Zagrebu.
Duvnjak smatra da nedostatak euforije nije loša stvar i da će zbog manjka pritiska igračima biti lakše izaći na teren.
''Svi znamo što se dogodilo 2003. Da, jedini pravi cilj je plasman među prvih sedam jer jako je važno za hrvatski rukomet da odemo u Tokio. Ako napravimo bilo što iznad toga, nitko neće biti sretniji od nas. Očekivanja navijača ovaj put nisu visoka kao što su bila na nekim prijašnjim natjecanjima. Lani kad se igralo kod nas cijela je Hrvatska tražila zlato. Mi smo sportaši, naučeni smo živjeti pod stalnim pritiskom. Tako nam je i u klubovima, ali jedno je igrati za klub, a nešto posve drugačije je kad igraš za svoju reprezentaciju i to pred domaćim navijačima. Sad putujemo u Njemačku rasterećeni i opušteni, pa što bude. Tisuću puta sam već rekao da je prva utakmica, ovaj put s Islandom, ključna. S pobjedom na otvaranju sve će biti ljepše i lakše'', kazao nam je vođa Hrvatske.
Hrvatska je posljednji put u finalu velikog natjecanja igrala 2010. na EP-u u Austriji. Tada su, kao i puno puta prije i nakon tog finala, kobni za Hrvatsku bili Karabatić i Francuzi. Devet dugih godina Hrvatska se nije borila za zlato. Puno smo puta igrali fantastično, rasturali smo do polufinala, a onda bismo pukli. Uglavnom jer bi bez snage ostao Domagoj Duvnjak. Na Igrama u Londonu smo igrali možda i najljepši rukomet ikada, a kada je u polufinalu stao Duvnjak, stala je i Hrvatska. Omeyer je na golu bio prejak. Godinu dana kasnije na SP-u u Španjolskoj u skupini smo pobijedili domaćina, a u četvrtfinalu razbili Francuze. Protiv Danske Hrvatska je bila veliki favorit u polufinalu, ali dogodio se još jedan poraz. Duvnjak je odigrao loše, a bez njega nismo imali šanse. I tako već godinama. Hrvatska igra na Duvnjakov pogon. Kapetana Hrvatske pitali smo je li ovaj put spreman jer vidjeli smo i lani na EP-u u Hrvatskoj koliko smo se mrcvarili kad se on ozlijedio na kraju prve utakmice protiv Srbije.
''Što se tiče tog poraza od Danske u Španjolskoj 2013., moram reći da sam tu utakmicu odigrao bolestan, s temperaturom. Naravno da sam spreman i zdrav. Da nisam, ne bih danas stajao ovdje. Međutim, nisam više 20-godišnjak, imam 30 godina i deset godina igranja Bundeslige, a mislim da ne trebam objašnjavati kakav se tamo rukomet igra. Ne mogu više glavom kroz zid kao nekad. Moram se dozirati. Naučio sam slušati svoje tijelo i znati kad je dosta. I dalje imam kronični problem s koljenom. Na utakmicama je sve super, osjećam se odlično dok igram, ali problemi nastaju kad utakmica završi. Zdrav sam i spreman, ali mi sad pričamo o polufinalu i što će biti ako dođemo tamo. Dao Bog da se mi tamo plasiramo'', kaže Duvnjak.
Legendarno lijevo krilo one zlatne generacije hrvatskog rukometa iz Portugala 2003. Goran Šprem komentirajući utakmicu protiv Crne Gore više puta je rekao da Hrvatska zabija dok su Duvnjak i Luka Cindrić u stanju razbijati protivnika solo prodorima, ali da ne možemo stalno igrati na individualnu klasu njih dvojice, a bez adekvatne pomoći vanjske linije i šuta s vanjskih pozicija. Duvnjak se s tim ne slaže.
''Sad već pričamo o taktici. Imamo odličnu reprezentaciju. Pripremljeni smo na svaku vrstu obrane. I na 6-0 i na 5-1. Tko kaže da nemamo vrhunske pucače? Imamo šutere s desne strane, imamo ih i s lijeve. S nama je ponovno Slišković, tu je Halil, Damir Bičanić… Ne vidim gdje je problem. Mi smo reprezentacija koja nikad nije igrala na snagu, naš forte je oduvijek bila ljepota. Tako će biti i ovaj put i molim vas, nemojte sumnjati u ovu ekipu.''
Index.hr
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
