Zatvorio restoran, kupio kokoši i krave i otišao na selo

Datum objave: 27.01.2019   Broj čitanja: 1035
Nakon dugogodišnjeg rada u trgovini i ugostiteljstvu Goraždanin Mirsad Kadrić zatvorio je svoj restoran, kupio jato kokoši i dvije krave i otišao na djedovinu u Čauševiće, selo na granici entiteta i općina Goražde i Novo Goražde.
Zatvorio restoran, kupio kokoši i krave i otišao na selo

 

U mjestu čije su kuće spaljene tri godine poslije rata, manje je nepravde nego u gradu, a životinje su postale bolji prijatelji od ljudi.

 

Krive i godine

 

- Osam godina radio sam u Goraždu kao konobar, a onda još pet u Sarajevu kao komercijalist. Nakon toga sam se vratio u Goražde, pokušao s trgovinom, pa restoranom, ali nije išlo. Zbog niza okolnosti sve sam zatvorio i otišao na selo. Sklonio se od svega. Jednostavno, nešto u tebi prelomi, ako su svi ti ljudi došli sa sela u grad, e ja sada odoh na selo da vidim što su pobjegli odatle. Vjerovatno su i godine krive, cijeli život po kavanama, u gradu, na asfaltu i sad daj nešto novo, neki novi izazov – kaže Kadrić.

 

Sustav kojem je nepravda temelj i koji sve više sliči na bezvlašće, mlade ljude tjera iz države. S otvaranjem granica sve više ljudi ide i mnogo više će ih otići, uvjeren je Mirsad.

 

- Ljudska riječ više ništa ne vrijedi i to je nešto najgore. Evo, u ovom selu, od mog djeda zemlja, a usred nje neka tuđa kruška. Kad pitaš kako, odgovor je – na riječ. Ljudi su tako živjeli. Danas toga više nema – dodaje.

 

Mirsad je u gradu mnogo poznatiji po nadimku Casper, za koji je, kaže, kriv djed. U Čauševiće država nije usmjerila ni ekser za obnovu, a sa susjedom Sabitom Mirsad od snijega čisti i lokalni put. Ruševine još podsjećaju na zlo vrijeme, a Casper među njima zaista i podsjeća na simpatičnog duha iz popularnog crtanog filma.

 

S vjernim psom Garom počeo je obrađivati vrt i čistiti zaraslo imanje, kreditom je kupio dvije krave i nabavio kokoši, koje mu je desetkovala lisica. Od tri košnice pčela dvije su stradale, ali sve je to dio svakodnevne borbe na selu.

 

Teški počeci

 

- Da mi je netko prije pet godina rekao da ću živjeti na selu, ja mu ne bih vjerovao, pa tako ni majci nisam govorio. Čovjek je dovezao krave, muzilica još nije stigla, a ja ne znam da ih muzem. Prvo sam tražio da ih vozi nazad, pomuze i vrati mi ih, ali pomogao je susjed, a ja sam onda zvao isporučitelja i tražio da mi pošalju stroj ili će me naći obješenog o drvo – s osmijehom se prisjeća Kadrić.

 

Mnogi su mislili da će od novog zanimanja odustati nakon nekoliko mjeseci, ali Kadrić već tri i po godine pokazuje da se od proizvodnje hrane može živjeti, prenosi Grude.com. - Dnevno radim tri sata, ujutro, oko podne i navečer, dok ih pomuzete, očistite im objekt i date im da jedu. Za tri sata posla možete imati lijepu plaćicu – pojašnjava.

 

Bez pomoći države

 

Od države nije dobio nikakvu pomoć. Tražio je samo jednom, ali je za papire potrošio 150 maraka, a dobio smiješno obrazloženje zašto njegov zahtjev ne može biti odobren. Radeći na imanju, otplaćuje kredit, a poslije će razmišljati o širenju proizvodnje.

 

Avaz.ba

Zatvorio restoran, kupio kokoši i krave i otišao na selo
Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2019
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio