– Ma, navik’o sam ti ja na ove uvjete, spremno odgovara vlasnik farme ovaca („Farme Smiljanić“) koju je podigao prije dvadeset godina upravo na Ravanjskom polju. Potvrđuje to i videozapis koji je upravo ovih dana snimio njegov prijatelj Zloćo.
U zimskome periodu Ilija noćiva na svojoj Farmi, međutim prekjučer je morao sići u grad po hranu i lijekove za svoje ovce i janjce. Vrijeme janjenja je u punome jeku, a u tomu mu pomaže jedan radnik.
– Ojanjilo je se više od 200 ovaca. Morao sam po neke lijekove za ovce i nadopuniti zalihe hrane. Kada sam obavio te poslove u gradu, krenuo sam preksinoć na Farmu s prijateljem Zloćom. U međuvremenu je zapuhao orkanski vjetar, stvorio nanose i morali smo stati u blizini Farme jer dalje nije bilo prohodno. Tu sam se za Zloćom pozdravio i uputio pješice prema Farmi, govori nam Ilija koji je morao do Farme pješačiti 2 km, i to po snijegu čija je visina dosezala i više od jednoga metra. A tek onda čeka ga pravi posao!
Ne bojim se ni sniga ni vukova, samo me strah dr. Paladina
– Nije me stah, ograjo sam. Nastojim prozitivno razmišljati, znam svoj pravac i da je tribalo do Posušja pješice, i na -20 stupnjeva, ja bih išao. Ne bojim se ni sniga ni vukova. Strah me je jedino dr. Paladina. Ne bi valjalo da ovo pročita i vidi, jer neće me htjeti primiti na kontrolu. Zabranio mi je da nosim veći teret jer imam problema s kralježnicom. Ali ja se moram brinuti za svoje blago – uz smijeh nam govori Ilija koji, kaže, uvijek vjeruje u Božju providnost.
– I neka bude što god On da, to je je moja filozofija. Meni je ovdje ovako uvijek u zimskom periodu. Dislociran samo od prometnice, a bager može za desetak minuta pročistiti snijeg, kad ga zovnem i kad je glavnom cestom prohodno. Ova cesta od Mokronoga prema Rami se već dva dana zbog snijega i smetova ne može čistiti. Popodne bi se vjetar mogao smiriti, a prema nekim najavama Livnoputovi će tada pristupiti deblokadi i čišćenju.
– Preksinoć sam se pješice morao spustio od Farme do Bukovika jer prijatelj Zloćo nije mogao doći po mene i vratiti me kući u Tomislavgrad. Promet je bio u zastoju i bager je izvlačio kamion Alfaplasta koji je bio zapeo na toj dionici kao i ostala vozila. Do njih sam propješačio cca 8 km. Kad su odblokirali prometnicu s tim kamionom sam se dovezao kući.
Iako naviknut na zimske uvjete u planini, Ilija kaže kako je nakon 2012. ovo jedna od najtežih zima.
– Te 2012. godine snijeg je u ovo vrijeme potrajo dva tjedna, a sada već mjesec i pol i to velikoga snijega. I tko zna što će biti idućih dana. Vjerujem dosta norveškoj prognozi.
Ilijina Farma koja se nalazi u Paklinama – na Ravanjskom polju pripada kupreškoj općini. Kupreški starosjedioci znaju reći da je ta lokacija po niskim temperaturama i hladnoći identična Kupreškom polju i ujedno najhladnija u toj općini.
Kao ni 1998. tako ni danas, ne brine to ovoga mladog čovjeka vedra duha koji u svemu nastoji vidjeti dobro. Tako se i u ekstremnim vremenskim prilikama na njegovoj planini rađa nešto novo i lijepo. Ilijina pjesnička duša upravo u ovakvim uvjetima iznjedrila je „Zimu“ u stihovima. Zimu koju će uskoro pobijediti Sunce.
Zima
Ej zimo, zimo
Navuče ti meni rukavice
Zarumeni lice
Odvede mi ptice
Pustu dušu ostavi
Da je kose vjetrovi
Ustaknu mi kapu
Staknu mi vatru
Ali neka, neka zimo
Doći će vjetri južine
Da ti svrnu rožine
Procvjetat će ljubice
Gledat ti u lice
Ti ćeš samo kopniti
Lice će ti blijediti
Suncu dušu predati
Sunce će pobijediti
Zora Stanić/Tomislavcity
Foto: Miro Šumanović/Arhiv
| Vaše ime | |
| Komentar | |
