Predragi,
S iznimnim poštovanjem praćenim privrženošću Vama, usuđujem se nadati velikoj milosti i cijenjenom pogledu Vašem i riječi Vašoj što zlatnim nitima plete put do moje nutrine...
Iz kojeg sam stoljeća ispala?
Idemo ponovo.
Dragi,
Gledajući Vas mnoštvo puta i sjećajući se istog tog uhvaćenog pogleda, pišem Vam na listku svite bijele i mekim slovima kao mekim dodirima poručujem...
Curo, vrati se u budućnost.
Ispočetka.
Voljeni,
Ono što nam rovi po glavi, i guši nas, i uzdiže nas, i gura nas, najsnažnija je stvar u svemiru koji je naš, i još ljepše je kad znaš, da ja...
Pa majke ti, piši normalno.
Ajde.
Ej samo da znaš i da ti kažem jer ja stvarno ovo tebi moram reć mislim ti si prvi koji mene stvarno kuži... Šta ja znam nisam nikom ovo što sam tebi sve govorila i stvarno ali baš ti hvala ti si mi pomogo i ja te cijenim zbog toga.. I ono super nam je i sve to kužiš ono nije to samo tako mi i znamo i sve to i stvarno ti morammm rećć i mislim to.. Baš te volim i drago mi je što smo upoznali jer sam ja tako zahvalna da imam nekoga ko što si ti da mi pomaže i sve to.. Eto.. Sori ako dušim al sam ti ovo morala reć..
Eeeeeeej hellooooo šta je tebi? Jesi ti dobro? Kao da je umjetnost reći nekomu da ga voliš?
Ponovo!!
Ponovo i ponovo i ponovo. Koja poruka je bila najgluplja? Najodvratnija? Dam ti kantu da povratiš? Stop.
Postavit ću još samo jedno pitanje. Koji osjećaj vas diže u oblake?
Većina nas je iskusila slanje poruka koje su napisane tako da ne znaš gdje im je glava, gdje rep. Sve nabacano. Ako je nabacano, znači da ipak postoji neka hrpa. Nije posloženo, na tomu radimo dok smo živi. Ako nemaš posla kod sebe, ideš kod nekog drugog. Tako da je bolje da se pozabavimo sa svojim neredom.
Sad ću umjesto imenice nered upotrijebiti emocija. Ishitrenost, nepromišljenost, brzopletost, to su sve posljedice nedostatka žice između subjektivnog doživljaja i socijalnog bontona ili odgoja. Većinom su maloljetnici ti koji imaju takve ispade, i vrlo lako im se na čelo zalijepi završni rezultat na brzaka odrađene analize na kojemu piše dijete. Kad se tek upoznajemo sa sustavom života, pravilima čovječanstva, magijom povezivanja, prepuni smo emocija. To nije ništa loše. Sad bi trebalo doći ono ali. Eh, toga kod emocija ne bi trebalo biti. Moj logičan zaključak glasi da je bolje osjećati nešto nego ništa. Iz ničega proizlazi ništa. A mi smo veličanstvena stvorenja. Prvi korak tehnike kontroliranja svojih emocija jest sama spoznaja, odnosno svjesnost važnosti načina izražavanja istih. To je ono kad hladne glave analiziramo, pa se često dogodi Trebala sam reći nešto drugo, Možda sam mogla drugačije ili, u najboljem slučaju Pogriješila sam. Sigurno smo svi imali i takvih situacija. Naravno, svoje upletene prste ima i odrastanje, sazrijevanje i uviđanje mogućnosti izbora. Držite oči otvorene, Vaš je izbor koliko želite vidjeti.
Kažu da se prva ljubav nikad ne zaboravlja. Ne ulazeći u diskusiju zaljubljenost – ljubav, trenutno naglasak stavljam na uopće postojanje veze s drugom osobom. Dao Bog da svi saznamo što to znači nekoga voljeti. Do tad, u oblake nas diže sanjarenje, zamišljanje raznih scenarija od kojih se temperatura diže. Kod čovjeka će vjerojatno doći do nekog blagog odstupanja od normalnog ponašanja ako se nađe u nepoznatim uvjetima. Dok se ne navikne. Tako da na ranije napisano zadnje pismo ne reagiramo izrugivanjem. Vruće je. Svi smo bili (ili smo još uvijek) djeca. Dok se ne naučimo ponašati u toj peći, iz naših usta će se moći štošta čuti. Djeca su samo iskrena. I pišu poruke od kojih godinu dana nakon boli glava. Ali tad kad su napisane grijale su srce.
Pisma su mali vremeplov. Načini izjavljivanja ljubavi. Kronološki predstavljaju normalno u tom određenom trenutku. Ljubav piše milijune stranica i još nije prestala. Zar da se ograničavamo u načinima iskazivanjima ljubavi? Svatko ima svoju i neka mu je slobodno polje kako je želi pokazati. Ni vraćanje u prošlost se ne isključuje. Ako vam je vruće, odstupate od normalnog, okrenite se naopako; Vratite se u prošlost. Možemo potvrditi svoje iskustvo za mladenačke poruke u kojima malo nezgrapno govorimo o svojim osjećajima. Šteta što su old fashion pisma pokopana. Nemaju baš neko bitno mjesto u današnjoj komunikaciji, naravno da je lakše internetskim putem slati poruke. Tim putem dobivamo na vremenu. Kad bi se danas poslalo ljubavno pismo, izgubili bi malo više vremena i pružili pismu puno veću emocionalnu moć nego ekranu. Nema brisanja. Kako je lijepo svojom rukom napisati svoje emocije. Bar malo, poradili smo na načinu izražavanja. Jedno pismo. Toplina snažnog duha koja oduzima dah.
Primatelj: nepoznat
...Volim te.
Ružica Parlain/Grude.com
| Vaše ime | |
| Komentar | |
