Dobrosav Gavrić (44), jedan od izvršitelja ubojstva Željka Ražnatovića Arkana, zloglasnog srpskog kriminalca i zapovjednika Srpske dragovoljačke garde nalazi se u elitnom, dobro čuvanom zatvoru u južnoafričkom gradu Cape Townu. U Srbiji je osuđen na 35 godina zbog Arkanova ubojstva.
U zatvoru je od 2011. zbog ubojstva Cyrila Beekae, jednog od glavnih šefova južnoafričkog podzemlja u čiju se organizaciju infiltrirao kao tjelohranitelj. Gavrić već sedam godina čeka odluku južnoafričke vlade o dobivanju statusa izbjeglice jer se boji izručenja Srbiji gdje će ga, tvrdi, ubiti Arkanovi osvetnici, pišu srpski mediji.
Milošević je jedini imao motiv i moć
Prije dva mjeseca odbijen mu je zahtjev za azilom jer je osuđen za 'teško ubojstvo počinjeno zbog novca', no dobio je šansu za reviziju izbjegličkog statusa i pravo da se obrati žalbenom odboru za izbjeglice.
U svom zahtjevu za azil progovorio je o Arkanovom ubojstvu i ustvrdio da ga on nije ubio i da je jedina osoba u Srbiji koja je imala sredstva, moć i motiv za to ubojstvo tadašnji predsjednik SRJ Slobodan Milošević. On se, kaže, bojao Arkanove samovolje i nije ga mogao kontrolirati, a strahovao je i da bi mogao biti nezgodan svjedok protiv njega u Haagu.
"Jedina osoba koja je imala moć i motiv da ubije čovjeka poput Arkana bio je Milošević. On je bio poznat po tome što je bio spreman i sposoban ubijati svoje protivnike. Do 2000. godine snage NATO-a tražile su Miloševića i istraživani su zločini počinjeni tijekom njegovog mandata. Tada se očekivalo da će biti prihvaćena optužnica Međunarodnog kaznenog suda protiv Miloševića za ratni zločin. To je povećalo pritisak na Miloševića. Za istragu je bio potreban svjedok visokog profila, koji bi iz prve ruke mogao svjedočiti o Miloševićevom znanju i odobravanju zločina počinjenih tijekom rata. U tom pogledu, Arkan je bio očigledan izbor. Iz tog razloga je vjerojatno da je Milošević naredio ubojstvo Arkana, u pokušaju da sakrije svoja kriminalna djela", naveo je u Gavrić u zahtjevu za dobivanje političkog azila.
Osobno je svjedočio vezi na hrvatskom ratištu
Svoje je tvrdnje potkrijepio izjavom da je „osobno bio svjedok bliskih veza Arkana i Miloševića dok je bio na ratištu u Hrvatskoj”.
Gavrić tvrdi i da nije poznavao Arkana i da nije imao nikakav motiv da ga ubije. Ističe da je te večeri, 15. siječnja 2000, došao u beogradski hotel „Interkontinental” da se nađe s društvom i da je to bilo „jedino pristojno mjesto za izlazak”. Naveo je da nije bio naoružan i „da je vidio Arkana, ali da nije obraćao pažnju na njega”. Čuo je pucnje i krenuo je prema izlazu, ali ga je pogodio zalutali metak, koji mu je probio kičmu zbog čega sada hoda na štakama i šepa.
Opisao je prve tri godine provedene u samici zbog sigurnosti, kako ga ne bi ubio neko od Arkanovih suradnika.
"Poslije pritvora provedenog u beogradskom Centralnom zatvoru, vratio sam se u Loznicu, gdje sam radio za oca. Međutim, obitelj i ja nismo bili sigurni. Loznica je mali grad i često su me upozoravali da izbjegavam neka mjesta, jer su me tamo čekali opasni ljudi. Dobivao sam anonimne prijetnje i stalno su me čuvali, a na suđenje me uvijek pratilo šest-sedam prijatelja" ustvrdio je Gavrić u molbi za status izbjeglice.
U svojoj molbi za azil Gavrić je istakao da je bio policajac, kao i da je surađivao sa specijalnim policijskim snagama. Naveo je da je bio raspoređen u Jedinicu za sprečavanje kriminala u Srbiji, koja je bila zadužena da kontrolira mase i pruža posebnu zaštitu. Istakao je da nije bio član nijedne političke partije, zbog čega mu je afrički sud i osporio razlog za traženje političkog azila.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
