Pet mjeseci nakon pada Vukovara i šest mjeseci nakon pogibije Blage Zadre u 22 godini života poginuo je Robert Zadro, najstariji sin vukovarske legende. S njim je poginuo i vukovarski branitelj Andrija Marić koji je kao kao pripadnik protuoklopnog interventnog voda „Žuti mravi“ sudjelovao u obrani Borova naselja i drugih dijelova Vukovara.
Ratni put ovih vukovarskih heroja tako je okončan 10. travnja 1992. godine kad je interventni vod u kojem su se nalazili zbog velike magle i snijega naletio izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio Robert Zadro, a u drugom Andrija Marić. Toga istog dana poginulo je 300 hrvatskih vojnika…
'Plakat ćemo kad sve prođe'
Robert Zadro, rođen u listopadu 1969. godine, bio je zapovjednik protuoklopne jedinice - legendarnog Turbo voda koji je brojao 18 ljudi, a čak šest ih je poginulo u borbama za Vukovar. Turbo vod naoružan lakim pješačkim naoružanjem i s nekoliko protuoklopnih bacača raketa je bio mobilna postrojba namijenjena za najteže zadatke koji bi po zapovijedi išla u dijelove grada gdje su se vodile najveće borbe. Svi pripadnici Turbo voda bili su u prosjeku stari 20 godina.
Robert Zadro ostao je do kraja u Vukovaru. Izašao je u proboju sa nekoliko svojih suboraca
Kad mu je otac Blago poginuo 16.10. 1991. samo dan prije njegovog 22. rođendana Robert je ostao pribran. Druge mogućnosti i nije bilo.
- Obukli smo Blagu u policijsku odjeću, sanirali mu rane, ležao je na stolu. Tomislav, njegov sin, gotovo dijete, plakao je. Robert je pogledao Tomislava i rekao: ‘Brate, nemamo vremena za plakanje. Plakat ćemo kada sve ovo prođe - ispričao je svojedobno Goran Popić, piše 24sata.hr.
'Nemoj sine da i tebe izgubim'
Nakon očeve smrti i nakon što je uspio izaći živ iz Vukovara majka Katica zamolila je svog sina da ne uzima više pušku u ruke. Strahovala je od još jednog gubitka.
- Nisam željela još više boli i tuge u svojoj obitelji. Govorila sam mu da ću ga ja hraniti i da nećemo umrijeti od gladi. Nije me poslušao. Rekao mi je da je Hercegovina pomagala Hrvatskoj i da je sada vrijeme da on pomogne Hercegovini. I eto. Ostala sam i bez sina koji je svoj život ostavio na Kupresu 1992. godine. Tražila sam ga punih sedam godina i identificirala tek 1999. godine - brišući suze kazala je jednom prilikom Robertova majka Katica.
'Za njega strah nije postojao'
Andrija Marić, rođen 1964. u Ivanjskoj pokraj Banja Luke, živio je u Kanadi, Njemačkoj i Švicarskoj sve do 1990.godine. U Borovu se, gdje je živio njegov prijatelj, zatekao i tih prvih ratnih dana. Prijavio se kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu odmah prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca
. Njegove ratne zasluge često su graničile s ludošću, a mnogi branitelji su ih znali pripisivati sebi. On je bio pripadnik elitnog odreda branitelja pod imenom 'Žuti mravi' koji su uz 'Pustinjske štakore' slani su na zadatke u koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići.
- Kad se zaratilo, pokazao se kao pravi vođa, pokretač. Kako se ono kaže, gdje čovjek neće staviti nogu, on će staviti glavu. Bio je jako hrabar čovjek. Za njega strah nije postojao, sudjelovao je u svim akcijama, poskidao tenkova sigurno koliko i Marko Babić. Veliki ratnik, ali i veliki humanist – kazao je svojedobno za Večernji list Marićev suborac Zoran Sablić.
Poznata je priča kako se Andrija sprijateljio sa neprijateljskim vojnikom, tenkistom iz Pančeva Sinišom Jovanovom koji je radi njega prešao na hrvatsku stranu i pratio Andriju u stopu.
- Taj mali spasio se iz pogođenog tenka i nekud se skrio. Pritajio se, slušao naše razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za "osu" i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji - ispričao je Sablić.
Kad je u 28.rujna 1991. poginuo hrabri pripadnik 'Žutih mrava' Blago Tica (24), Andrija je odlučio otići na njegov pogreb u Grude otkud su porijeklom bili roditelji Blage Tice. No Marić i nekoliko njegovih suboraca nisu se uspjeli vratiti. Nemoguće je tada bilo ući u Vukovar. Pad grada Andrija je dočekao braneći Vinkovce.
Zatim se uputio u Zagreb i prijavio u 5. brigadu s kojom najprije sudjelovao u obrani Zadra. Nakon toga otišao je na Kupres gdje je pola godine nakon pada Vukovara skončao život, piše 24sata.hr.
TAGOVI: |
