„Kada smo došli tu prvu godinu, znali smo da to neće biti zadnji put. Vraćali smo se tako svake godine tj. hodočastili Majci međugorskoj dva puta godišnje - u svibnju i u rujnu - sve do 2006. godine. Nažalost, kad smo bili u Međugorju u mjesecu rujnu umro mi je suprug, tako da od 2007. idemo samo jednom godišnje, ponekad u travnju, a ponekad u svibnju ili lipnju, ali najviše u svibnju. Lani je bilo jubilarnih 20 godina, a ove godine dolazimo dvadeset i prvi put. Ide nas redovito četrdeset.
Iz Daruvara pođemo navečer i dolazimo ujutro oko 6 sati. Na Križevcu svi zajedno sudjelujemo u molitvi Križnog puta.
Kad siđemo, idemo na ispovijed i svetu misu, te popodne odlazimo na Brdo ukazanja gdje molimo krunicu. Navečer se vraćamo natrag za Daruvar.
Osjećamo da moramo doći našoj Majci i zato dolazimo dvadeset i prvu godinu za redom. Svi nešto osjećamo, svatko na svoj način, ali mora se doći sam u Međugorje da bi se shvatilo o čemu svi pričamo.
Kao i ja, mnogi poslije Međugorja dobiju mir u svojoj duši, što se ne može opisati”, rekla je sudionica ovoga hodočašća iz Daruvara, Andrijana Slivar za Međugorje.hr.
TAGOVI: |
