Kad sjedne plaća, dio novca odmah treba staviti sa strane za štednju. Dobro je da to bude pet posto od plaće ili mirovine, a najbolje je čak deset posto.
To odvajanje treba shvatiti toliko ozbiljno kao da se radi o računu za struju ili telefon koji se ne smije preskočiti, jednostavno to je trošak koji se mora shvatiti vrlo ozbiljno. I to je prvi korak da se iz minusa dovedemo u plus. To je jedan od poučaka docentica na katedri za financije Dajane Barbić i docentice na katedri za marketing Andree Lučić koje su izdale knjigu “Financijska pismenost i odgovorna potrošnja u svakodnevnom životu”.
U njoj donose pregled razloga zašto trošimo više nego što imamo i kako se uz disciplinirano provođenje nekoliko koraka može u relativno kratkom vremenu izvući iz minusa ili dugova po karticamam, dovesti do života u plusu, čak i uštedjeti. A zašto prvo treba ostaviti novac za štednju i tek onda platiti račune i trošiti?
- Ako planiramo da ćemo manje trošiti pa će nam na kraju mjeseca ostati neki višak koji ćemo staviti na štednju, vrlo je vjerojatno da u tome nećemo uspjeti. Zato štednja ide na početku mjeseca, čim sjednu primanja, a ne na kraju. I to je jedini način da izađemo iz začaranog kruga dugova i minusa po tekućem računu - primjećuju znanstvenice. Još bolja opcija je automatizirati štednju, tako da se ne oslanjamo sami na sebe.
Na primjer, trajnim nalogom prebacivati dio novca na štednju. I tad se ne može dogoditi da smo na štednju jednostavno 'zaboravili' ili je samo jedan mjesec 'preskočili'. Naše sugovornice dodaju da je zanimljivo kako svi oko sebe imamo nekoga tko ima mala primanja, ali i taj nekako ima dovoljno za sve svoje potrebe.
- Opet, ima mnogo onih koji s velikim prihodima grcaju u dugovima i nemaju dovoljno za sve troškove. Zapravo, stvar je u tome da nije važno koliko novca imamo, nego je bitno dobro upravljati svojim proračunom - kaže Barbić.
Kontrola novca je kao dijeta
Znanstvenice su u svojoj knjizi sažele savjete kako kontrolirati novac, upravljati kućnim budžetom i svojim financijama.
- A to nije lako. Jednako je teško kao ići na dijetu. Na početku je to muka, napor, a cilj je negdje tamo daleko. Treba puno istrčati dok se ne izvučemo iz financijskih problema, ali bez odlučnih koraka ne ide - dodaje Lučić.
A jedan od načina kontrole su kuverte. Jednostavno treba izdvojiti kuverte za nekoliko kategorija svojih troškova.
I zabava treba svoju kuvertu
- Jednu treba imati za režije, potom za troškove stanovanja. Nekima je to rata za stambeni kredit, drugima najamnina, tko nema ni jedno ni drugo, takvu kuvertu ne treba. Mora biti i kuverta za prijevoz - bilo da je to gorivo za auto, trošak registracije i tehničkog pregleda, bilo da je to trošak javnog prijevoza. Tu su i troškovi vezani za djecu, kao što su cijena vrtića ili njihova obrazovanja. Dobro je da se i to stavi u vlastitu kategoriju, odnosno posebnu kuvertu - niže docentica Andrea Lučić.
Hrana treba biti posebna kategorija jer je to ozbiljna stavka. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2017., oko 30 posto kućnog proračuna odlazi na prehranu i bezalkoholna pića. Treba misliti i unaprijed te imati kuvertu za putovanja, odmor, ali svaki mjesec i kuvertu za kulturu i zabavu. U kuvertu za zabavu ide novac za novac odlaske u kafić, kina, kazališta, restorane... Žene trebaju biti iskrene i prema sebi te izdvojiti dodatnu kuvertu, možda ružičastu. I u nju staviti novac koji bi potrošile za frizera, pedikuru, depilaciju, tretmane ljepote, kupnju odjeće...
Ovakvo ‘kuvertiranje’ troškova dobar je način kontroliranja raspoloživog novca zato što postanemo svjesni gdje nam je granica kad se kuverta isprazni. Ako posegnemo za novcem, a nema ga u kuverti, znači da želimo potrošiti ono što nemamo. Da, to je onda minus (i od tuda on!) ili zaduživanje po karticama. A veliki novac, kažu naše sugovornice, prođe kroz prste zbog malih stvari - kavica i sitnih gušta.
- Kava na dan u pet godina stoji 18.000 kuna - govori Lučić i otkriva još jedno oružje za borbu protiv prevelikog trošenja. Svaki trošak treba zapisati, bez obzira na to koliko malen bio.
- Zanimljivo je kako nitko ne zna reći koliko novca potroši u kafićima, kad sjedne s prijateljima. Kad to zapišemo, iznenadimo se iznosom - kaže Barbić.
Na papir staviti svaki trošak
Postoje i aplikacije za kontrolu trošenja novca i kućnog budžeta, no mnogi i dalje više vole papir koji mogu osjetiti pod rukom. A sama ideja o pisanju knjige sa savjetima o kontroli trošenja nametnula se znanstvenicima iz vlastita iskustva.
- Nismo imale dugove ili velike financijske probleme, ali smo prekomjerno trošile revolving karticama. Osobno sam izračunala da bih godinu dana smjela trošiti manje od 20 kuna na dan od svoje plaće kako bih se riješila svih troškova po karticama. E, to je bilo potpuno nemotivirajuće - kaže Barbić.
Ona i kolegica primijenile su vlastite savjete iz knjige te za godinu dana uvele red u svoje novčanike. Lučić ističe da psiholozi kažu da treba oko 40 dana kako biste usvojili potpuno novu naviku. Odmahuju glavom i kažu da to za financije definitivno ne vrijedi.
Kako bi usvojili financijske navike i počeli kontrolirati novac treba godina, pa i više dana. Tek onda počinjemo spontano, gotovo intuitivno pametno trošiti novac, kažu ove docentice.
- Sama sam u početku vlastitog procesa usvajanja novih navika trošenja zapisivala svaki trošak. Danas spontano imam osjećaj za trošenje novca. Revolving kartica? Da, imam je. Ali je jednostavno ne koristim – kaže Barbić.
Bez gotovine se itekako može
Docentica Lučić otkriva da je život svela na jednu karticu koju koristi za internetsku kupovinu i da gotovo nikad nema gotovine.
- Svi smo iskusili da, ako podignemo tisuću kuna s bankomata, to i potrošimo, a da nemamo pojma na što. Zato gotovinu treba dizati samo onda kad ciljano idemo nešto kupiti ili platiti. I to točno onoliko koliko trebamo. U početku je bio problem što nemam uvijek gotovine kod sebe, sad se dobro snalazim i osjećam - kaže Lučić. Kupovina na rate? Savjetuju da je najbolje izbjeći to.
- Ako skijanje ne mogu platiti gotovinom pa moram uzeti nenamjenski kredit, jednostavno na skijanje onda ne idem. Savjetujemo ljude da jasno razlikuju potrebe od želja i da se želje mogu financirati samo onda kad za to imaju novca. Ako novca nema, onda se ne ide na skijanje dogodine - kaže Lučić.
Na pitanje kako sama rješava problem kupnje skupljih stvari, primjerice usisivača, odgovara da bi radije nekoliko mjeseci izdvajala novac za njega i potom ga kupila gotovinom. To savjetuje i drugima.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
