Pričao im je o staklenom kaležu koji se nije razbio kad ga je nevjernik bacio na pod. Tada jedan sumnjivac iz društva uze čašu i zgrabi snopić suhog trsa pa reče: 'Ako sveti Antun učini da iz ovih mladica vinove loze izrastu grozdovi, tako da novim vinom ispune čašu, onda ću priznati da se radi o čudesnom događaju i povjerovat ću u to čudo s kaležom'.
I gle čuda! Mladice su odmah oživjele i ukrasile se lišćem. Niknuli su i grozdovi, svježi i zeleni. Pošto su se svi uvjerili u čudo, krenu zahvaljivati svetom Antunu.
Antun uskrisuje kćer kralja Leona
Kraljica grada Leona tri dana nije dala da joj pokopaju jedanaestogodišnju kćer. Ustrajala je na tome usprkos kraljevoj volji, imajući veliko pouzdanje u svetog Antu.
Neprekidno se molila: 'O blaženi Antune, ja pripadam tvojoj domovini. Vrati mi moju djevojčicu'. Njezina velika pobožnost bila je nagrađena i kćer uskrsne. Ali, tada prekori majku: 'Bog neka ti oprosti, majko. Bila sam u slavi, u nebeskom zboru djevica, kad je sveti Antun dirnut tvojim molitvama, uporno molio Boga da me vrati u smrtni život i ponovno dade tebi. Ali znaj što je Gospodin odredio: s tobom ću ostat samo petnaest dana'.
Ukazao se Padovancima
Padovanci su čekali kapelana hoteći ga ubiti. Ali, tada im se ukaže sveti Antun koji ih ukori: „Što ste tu stali? Smjesta se udaljite.“ Oni mu odvrate neka ide za svojim poslom i da se oni ne miču. Svetac im odgovori da neće otići. Oni ga potom upitaju: „A tko si ti da nama zapovijedaš?“ Sveti Antun uzvrati: „Ja sam sveti Antun.“ Prestrašeni, istog trena padnu na zemlju, a svetac nestane. Nakon toga neprijatelju su sve ispričali i pomirili se s njime.
Uklanja bolove ženi
Dok je Svečevo tijelo još bilo izloženo i nepokopano, k njemu je došla u molitvi časna sestra iz reda klarisa. Zatražila je od Gospodina da je po zagovoru Sveca udari svim kaznama za grijehe što ih je, može biti, ranije učinila. Vratila se u samostan i odmah su je uzeli toliki bolovi u cijelome tijelu, da nije bila sposobna ni za jedno zajedničko djelo, tako da se čak za objedom morala pretvarati da uzima hranu. Bolovi su jačali i jačali i nadmašivali njezine snage. Zadobila je milost i trpjela je za svoj zavjet koji je tražila.
Obratila se ponovno zagovoru Sveca i sjetila se da je krišom donijela s odra komadić svečeve odjeće. Zamolila je jednu sestru da taj komadić donese u njezinu ćeliju. Ova je to spremno učinila i čim je počela moliti s relikvijom Sveca u rukama, odmah su bolovi nestali, a ona je nastavila slaviti Boga u njegovim miljenicima.
Obraća nevjernike
Jedna se žena iz mjesta Monselice udala za čovjeka koji je bio sve osim čovjeka i vjernika. Ali ona je bila i žena i vjernica. Tako je muž na njezinu zamolbu ipak otišao u crkvu i ispovjedio se. Kada se vratio kući obećao je ženi da će kao zahvalu zajedno hodočastiti sv. Jakovu u Compostelu u Španjolskoj. Tko je mogao biti sretniji od ove žene – čovjek joj se skrušio i obratio, a usto idu zajedno na veliko hodočašće koje si mogu priuštiti samo rijetki. Prije velikoga puta valjalo je otići u Padovu i namiriti se namirnicama i potrepštinama. Žena je bila sva izvan sebe od sreće i to je pokazivala putem do Padove s drugim suputnicima i suputnicama. Muž nije dijelio njezinu sreću i veselje. Nekoliko ju je puta opomenuo, a na koncu rekao da se samo šalio i da on ne ide na hodočašće sv. Jakovu. Žena je zanijemjela, a onda mu rekla da će se, ako neće ići na hodočašće, baciti u vodu zazivajući pomoć Božju i sv. Antu. On je bio tvrdokoran i odvratio je da se samo šalio te da ne ide na hodočašće. Ona se u istom trenu bacila u rijeku pokraj koje su išli u Padovu. Za njom su se odmah bacile neke žene i nakon silnih muka izvukle je na obalu. Ali gle čuda, sve su žene bile mokre i s njih se cijedila voda, a ona je bila potpuno suha. Na tren je nazočne zahvatio strah, da bi odmah potom stali hvaliti i slaviti Boga što im šalje svoje znakove za čitanje, opomene i razmišljanje.
Podaruje govor, vid i sluh
Jedan je čovjek imena Bartol bio nijem cijeloga života. Usto je četrnaest zadnjih godina bio i potpuno uzet. Donijeli su ga zavjetom na Svečev grob. U molitvi mu se jezik razvezao i nastavio se s njima moliti. Potom je ostavio nosiljku-ležaljku i sam se vratio kući slaveći i hvaleći Boga. Isto se dogodilo i čovjeku iz pokrajine Friuli. Došao je na grob i dok se molio progledao je pa zahvalio Bogu na velikom daru što mu ga je dao preko svojega miljenika sv. Ante. U Veneciji je živio čovjek imena Leonardo. Bio je gluh, tako da zadnje četiri godine nije ništa čuo. Pošao je na grob sv. Ante, pomolio se svojom usrdnom vjerom i pouzdanjem pa tijekom molitve začuo oko sebe kako se drugi mole. Sav sretan zahvalio se Bogu i Svecu pa se vratio kući. Čovjek imena Rolando nakon teške je bolesti oglušio i dvadeset godina tako živio. Otišao je zavjetom na Svečev grob, pomolio se i ponovno zadobio sluh. Slaveći i hvaleći Boga, vratio se kući.
Kako je svetac uskrisio utopljenog nećaka
Nećak svetog Ante imao je pet godina kada se krenuo igrati s drugim vršnjacima na moru, ali brodić se prevrnuo i samo se on utopio, dok su se drugi spasili jer su znali plivati. Dječakova majka, sestra svetog Ante, nakon tri sata primila je tijelo svoga sina. Njezin suprug i otac djeteta htio ga je odmah pokopati, ali majka nije dala. Vikala je: „Ili ga ostavi sa mnom ili i mene pokopaj zajedno sa njime.“
Onda se plačući obratila svetom Antunu: „Brate moj, ti koji si milostiv i divan prema strancima, zar ćeš biti okrutan prema svojoj sestri? Budi mi sada milostiv i vrati mi sina živoga. Obećavam da ću ga posvetiti tvom redu, kako bi služio Bogu.“ Dijete je odmah ustalo, posve zdravo. Majka je ispunila zavjet, a dječak je svoj život posvetio franjevačkom redu.
Još čuda svetog Ante
Jedna priča iz 1647. opisuje moć Antunove intercesije. Otac Erasto Villani iz Padove vraćao se brodom u Italiju iz Amsterdama. Brod se s posadom i putnicima zatekao u jakoj oluji pa je postojala opasnost da potone. Otac Erasto ohrabrio je svakoga da se moli svetom Antunu. Tada je u more bacio nekoliko komada odjeće koja je bila u dodiru sa Svečevim tijelom. Odjednom, oluja se stiša, vjetar prestane puhati i more se smiri. Nekom je franjevačkom novaku dosadio redovnički život i on odluči napustiti zajednicu. Odlazeći, uzme i Antunov psaltir. Vidjevši da nema psaltira, Antun se počne moliti da ga pronađe i vrati.
Bog je molitvu uslišao tako da se Antunu vratio ne samo psaltir nego i mladić koji je ponovno pristupio Redu. Ovaj psaltir čuva se i danas u franjevačkom samostanu u Bologni.
Sveti Ante omiljeni svetac Hrvata, izmolimo danas krunicu u čast Njegovog imena.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
