Andrej Plenković: Lider za krizna vremena kojem su slaba strana bile reforme

Bankrot najveće domaće tvrtke Agrokor dogodio se u periodu medenog mjeseca i prvih stotinu dana uhodavanja, dok se epidemija koronavirusa i ulazak u globalnu recesiju s neizvjesnim ishodom poklapa sa završnicom mandata. U oba slučaja, Plenković se pokazao kao političar koji brzo reagira na krize, donosi odluke i može preuzeti odgovornost za njih.

Premda je pokazao zavidnu razinu upravljanja kriznim situacijama, njegova Vlada ipak nije imala volje (moguće opravdanje može biti krhka koalicijska većina i previranja u HDZ-u) da ozbiljnije zagrebe u strukturne probleme zbog kojih je Hrvatska ostala najneuspješnija tranzicijska ekonomija. Javni se dug posljednjih godina, istina, smanjivao, ali Hrvatska je i dalje najzaduženija tranzicijska država sa skromnim rezervama kojima može reagirati na nepredviđene okolnosti.

Zlatno doba hrvatskih javnih financija, odnosno početak pada javnog duga, vezano je za političku krizu s početka 2016., dolazak Tihomira Oreškovića i činjenicu da je zemlja dulje od godinu dana funkcionirala bez izvršne vlasti, i to od razdoblja kad je Milanovićeva Vlada u rujnu 2015. raspustila parlament do listopada 2016. godine kad je Plenković postao premijer. Uz činjenicu da se dulje od godinu dana nisu donosile nikakve odluke, pa ni trošilo uzalud, Hrvatskoj je išao naruku splet nesretnih okolnosti vezanih za međunarodni terorizam i nesigurnost na Mediteranu koji je skrenuo turiste prema Jadranu.

Uz nekoliko dobrih sezona, poduzetnici i stanovništvo prodisali su i zbog nižih kamatnih stopa, što je sve smanjilo pritisak i prijeku potrebu da se razgrne tepih i počnu čistiti neugodni problemi. Da nije bilo karantene i virusne epidemije, Vlada premijera Andreja Plenkovića mogla je pred birače izaći s relativno povoljnom slikom oporavljene ekonomije i popularne turističke destinacije čiji je najveći problem bio gdje naći stotinu tisuća stranih radnika koji će odraditi sezonu, sagraditi mostove i pruge financirane novcem europskih fondova te preuzeti poslove, a s vremenom i mjesto, koje su iza sebe ostavile stotine tisuća građana koje su napustili zemlju. Dva mjeseca je trebalo da se sav taj uspjeh raspadne kao kula od karata, tako da će novu vladu dočekati niz reformi koje će morati pokrenuti bez oslanjanja na druge. Brzina oporavka ovisit će i o zbivanjima na globalnoj razini s obzirom na to da svaki kutak svijeta ima neke vlastite boljke, počevši od Europske unije koju su brojni u ovoj krizi otpisali kao neuspješnu.

Vecernji.hr