Kardinal: Ljubav prema Kristu jamstvo je da ćemo nakon smrti živjeti s Njim

Datum objave: 11.06.2020   Broj čitanja: 399
Katolici slave blagdan Tijelova, odnosno Svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. U nekim hrvatskim krajevima ovaj se blagdan naziva i Brašančevo - jer se od brašna pravi kruh za koji katolici vjeruju da postaje Tijelo Kristovo.
Kardinal: Ljubav prema Kristu jamstvo je da ćemo nakon smrti živjeti s Njim

 

Blagdan Tijelova počeo se slaviti u 13. stoljeću, a običaj je već u 14. stoljeću prihvatilo cijelo zapadno kršćanstvo.

 

Prema predaji, redovnica Julijana u samostanu u Liegeu u Belgiji imala je viđenje punog mjeseca na kojemu je primijetila mrlju. Svoju viziju protumačila je kao nedostatak blagdana kojim bi Crkva slavila Presveti oltarski sakrament. Mjesni je biskup, na njen nagovor, proglasio blagdan u svojoj biskupiji. U početku se nazivao blagdanom Euharistije. Julijana (kasnije katolička svetica) i njeni suvremenici promicali su ideju tog blagdana. I sam papa Urban IV. htio je bulom iz 1246. proglasiti ovaj blagdan blagdanom cijele Crkve, ali je umro prije nego što je u tome uspio. Tek Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Crkvu, stoljeće kasnije.

 

S ovim blagdanom katolici povezuju i euharistijsko čudo iz 1263. u talijanskoj Bolseni. Ondašnji je svećenik slaveći misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Tijelo i Krv. Dok je pritom lomio hostiju primijetio je, prema katoličkoj predaji, kako iz nje kaplje krv.

 

Slična stvar dogodila se, vjeruju, i u Hrvatskoj, u Ludbregu. Svećenik koji je 1411. slavio misu u ludbreškoj crkvi posumnjao je, kao i svećenik u Italiji više od sto godina prije, u pretvorbu kruha i vina u Tijelo i Krv. Kad je pogledao u kalež, shvatio je, prema katoličkoj predaji, da se u njemu nalazi svježa krv. U strahu je misu priveo kraju, a kalež sakrio iza oltara. Ludbreški događaj je ispitivao papa Julije II. koji je u 16. stoljeću dopustio štovanje relikvije.

 

Za blagdan Tijelova vežu se i procesije. Prva od njih održana je još u 13. stoljeću u njemačkom Kölnu. Običaj se otad proširio po cijeloj Europi. Svećenik u monstranci nosi posvećenu hostiju, a puk hoda za njim s cvijećem u rukama i pjevajući, prenosi Index.hr. Tijelovske procesije bile su sastavni dio ovog blagdana u Hrvatskoj sve do Drugog svjetskog rata, a u mnogim hrvatskim krajevima zadržale su se i danas.

 

U propovijedi na blagdan Tijelova prošle godine, kardinal Puljić istaknuo je da je svetkovina Tijelova „osobito draga i veličanstvena jer u njoj slavimo očitovanu Božju ljubav na jedan vrlo otajstven način“. Često ovo otajstvo gledaju samo kao hranu, ali ono zapravo u prvom redu predstavlja žrtvu. „Bog je dao svoga Sina koji je na križu žrtvovan i time je otkupio čovječanstvo. I upravo ta žrtva je na otajstven način uprisutnjena u otajstvu euharistije“, kazao je kardinal Puljić, dodajući da je upravo Isus izabrao taj način svoje prisutnosti.

 

Napominjući da vjernici slavljenjem toga otajstva ne mogu ništa dodati „toj veličanstvenosti“, kardinal Puljić rekao je da mogu biti dionici „toga dara – dionici očitovane i darovane ljubavi Božje“. Pojasnio je da shvatiti to otajstvo znači u svome srcu i u svojoj vjeri biti istinski raspoloživ jer Bog sebe daruje u euharistiji pa su i vjernici, okupljeni za stolom Gospodnjim, pozvani darovati sebe. Ukazao je na potrebu trajne zahvalnosti Bogu na tom daru, napominjući da se prema euharistiji ne treba odnositi kao da se na to jednostavno imamo pravo. Pozvao je vjernike da razmišljaju o veličini Božjega dara da se kroz pričest mogu sjediniti s Kristom.

Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2020
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio