Pomoćni biskup Marko Semren: Mudar i dobar čovjek u teškim vremenima

Mnoge je zanimalo tko je svećenik koji je došao u Hercegovinu, zarediti franjevce, među kojima je i jedan iz stoljetne, franjevačke župe Grude koja unatoč izazovnim vremenima uspješno odolijeva svim progonima i napadima opasnih struktura pod čijim vodstvom je Hercegovina pretvorena u slučaj, a mnogi njeni žitelji su je napustili upravo zbog takvih kojima je dobro u vremenu "ratova i nemira" koje su s ciljem zakuhali.

Na stranicama Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine stoji biografija mons. dr. Marka Semrena, pomoćnog biskupa Banjolučkog, a za kojeg njegovi prijatelji svećenici rado koriste izreku "Tiha voda, brege dere", aludirajući na njegovu skromnost, poniznost, mudrost i druge vrline koje ga krase. Opisuju ga kao čovjeka koji u tišini rješava probleme i trudi se biti na strani pravde i istine, ne one koju je netko nametnuo, nego one koja se baštini od davnina.

Ovo je njegova biografija sa stranica Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine:

Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao je 15. srpnja 2010. člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Marka Semrena te aktualnog docenta Franjevačke teologije u Sarajevu i gvardijana Franjevačkog samostana Gorica/Livno pomoćnim biskupom banjolučkim dodjeljujući mu naslovnu biskupiju Abaradira. Za biskupa je zaređen u banjolučkoj katedrali sv. Bonaventure 18. rujna 2010.

Ovu odluku Svetog Oca objavio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons. Alessandro D'Errico na kraju redovitog zasjedanja Biskupske konferencije BiH te svečanog misnog slavlja u banjolučkoj katedrali, 15. srpnja na svetkovina sv. Bonaventure, zaštitnika banjolučke biskupije i katedrale.
„Zasigurno biskupsko imenovanje fra Marka važan je događaj ne samo za Banja Luku, nego i za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Važan je za biskupiju i za mons. Komaricu, iz poznatih motiva. Ali važan je također i za Biskupsku konferenciju, koja će imati novog člana; i što više redovničkog člana, kao znak priznanja za ulogu koju su redovnici – a posebno franjevci – imali i imaju u životu Crkve u Bosni i Hercegovini. Osim toga, ovo imenovanje je važno također i za sve redovnike i redovnice u Zemlji. Prisjetit ćete se da sam često spominjao poštovanje, zahvalnost i priznanje Svete Stolice glede pastoralne revnosti i primjera koji nam oni daju, skrbeći za tolike odgovornosti povjerene redovnicima i redovnicama u Crkvi.“, kazao je apostolski nuncij D'Errico zaželjevši da i fra Marko zasja – u Banjalučkoj biskupiji i univerzalnoj Crkvi – u mudrosti i razboritosti, odanosti službi i ljubavi prema jednoj Kristovoj Crkvi.

Fra Marko Semren rođen je 9. travnja 1954. godine u župi Bila kraj Livna u Banjolučkoj biskupiji. Osnovnu školu završio je u Biloj (1961.-1964.), Guberu (1965.-1966.) i Livnu (1966.-1969.), Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom (1969.-1973.), novicijat na Humcu/Ljubuški (1973.-1974.), filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (1975.-1981.). Vojsku je služio u ondašnjoj JNA (1974.-1975.) u Danilovgradu, u Crnoj Gori.
Nakon položenih svečanih zavjeta 13. travnja 1980. godine zaređen je za svećenika 29. lipnja 1981. godine Nakon toga studirao je na Papinskom Sveučilištu Antonianum u Rimu gdje je magistrirao 1985. godine, a potom i doktorirao 1986. godine iz područja franjevačke duhovnosti na temu „Il Francescanismo vissuto nelle regioni croate di Bosnia ed Erzegovina (fino al 1517)“.

Službe i dužnosti koje je obnašao:
- Kapelan u Docu (1981.–1982.);
- Profesor na Franjevačkoj teologiji od 1985. godine do danas;
- Drugi meštar bogoslova (1985.–1988.);
- Prvi meštar novaka u novicijatu na Bistriku/Sarajevo (1988.–1992.) i u Monopoliu (1992.–1994.);
- Drugi meštar novaka u Monopoliu (1994.–1995.) i u Belmonetu (1995.–1997.);
- Prvi meštar bogoslova u Neđarićima/Sarajevo (1997.–2000.);
- Vikar na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2001.);
- Župnik i dekan u Livnu (2001.–2003.);
- Drugi meštar novaka u Livnu i ekonom u samostanu Gorica (2003.–2006.);
- Duhovnik bogoslova u Neđarićima/Sarajevo (2006.–2009.);
- Gvardijan Franjevačkog samostana Gorica/Livno od 2009. do danas.
Obnašao je također i druge dužnosti: provincijski definitor (1997.–2000.), tajnik generalnog vizitatora (1998.), generalni vizitator za Franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu (Republika Hrvatska) (2001./2002.), član Odbora za dolazak Svetog Oca u Banja Luku (2002.), član je Vijeća za ustanove posvećenog života i družbi apostolskog života Biskupske konferencije BiH sve do 2009. godine, član različitih međuprovincijskih franjevačkih odgojnih povjerenstava, tajnik za odgoj i obrazovanje pri Južnoslavenskoj konferenciji provincijala na razini Reda (1996.– 2001.).

Dobro poznaje talijanski jezik, a služi se njemačkim i španjolskim.

Objavio je nekoliko knjiga znanstvenog i pučkog sadržaja te nekoliko članaka u crkvenim časopisima, posebno franjevačkim, zanimajući se posebno za franjevačku prisutnost u Bosni. Sudjelovao je na mnogim simpozijima i kongresima franjevačke formacije.