On sam ostavio je stotine i stotine napisanih stranica iza sebe koje će biti simbol jednog vremena.
Fra Bernard Marić bio je raritet. Imao je i poštovanje onih koji mu zbog nečega možda i nisu bili skloni. I svi će istaknuti njegovu mudrost, znanje, hrabrost i odvažnost u teškim vremenima.
Za razliku od nekih za koje se neće znati ni da su postojali, već su u skrovitosti svog straha komentirali život koji se odvijao pred njihovim očima, fra Bernard je čuvao katoličku vjeru na ovim prostorima i nije se umorio dajući cijelog sebe za slavu Gospodnju i za cijeli ovaj narod.
Grudsku župnik fra Stanko Pavlović propovijedao je na ispraćaju svog fra Bernarda Marića s kojim je u Grudama proveo punih 20 godina, te je s njim i fra Antom Šaravanjom izgradnju i uređenje crkve Svete Kate u Grudama, jedne od najljepših u Hercegovini, ali i šire, priveo do svog završetka.
Njegovu propovijed prenosimo u cijelosti, a na kraju propovijedi donosimo i kompletnu fotogaleriju koju je za portal Grude.com pripremio Ante Boras:
Završetak i smrt našeg fra Bernarda Marića tj. njegov prelazak u najbolje mjesto k svojem Stvoritelju potiče nas na zahvalnost Gospodinu za tako ispunjen, bogat i potvrđen život.
Stajati na završetku ovog života sve nas čini malenima i nedorečenima. Život je tajna, a čovjek još veća u istom životu. Toliko toga kazano je o životu, a još više ostalo je za reći: tko je čovjek i što je njegov život? Pitanja se nižu u beskraj. Odgovora na način ovog svijeta je sve manje. Ipak, kad želimo biti svjesni da smo Gospodinovi, i da nas je htio On Stvoritelj i darovao ovoj zemlji i vremenu u kojem živimo, onda otvaraju nam se neslućeni nebeski obzori koji ovaj život čine ljepšim, ispunjenijim i bogatijim. Zapravo, Stvoritelj je taj koji vjerna i odana čovjeka već sad ispunja, uzvisuje i usrećuje. Čak zloću i zle ljude dovodi do samospoznaje promašena im puta i života i potiče ih na preobražaj tj. njihovo obraćenje. Zlo u čovjeku i zli ljudi nemaju nikad zadnju riječ, nego Gospodin koji nas ljubi i koji nas trajno potiče prema Sebi - Ljubavi najvećoj.
Sam Krist Gospodin umiješao se u ovaj svijet da ukloni sve ljudske bezvrijednosti i uzaludna lutanja i posrtanja. Isus na križu pobijedio je ondašnje i današnje oholice što bestidno gazde Njegove nasljedovatelje koji i danas hrabro za Njega žive i od Njegova križa ne odustaju. Drski Isusovi razapinjatelji onda i danas grlato i bestidno nasrću. Ali zaboraviše: tko će protiv Boga! Samo Isus ima zadnju riječ na ovom svijetu i pred nebeskim ocem. Zato Uskrsli Isus još snažnije danas progovara da samo tvrda vjera i život s Gospodinom jesu najbolji i jedini pravi i sigurni put čovjeka i njegova ostvarenja na ovoj zemlji.
Danas opraštamo se od dragog pokojnika i brata svih nas - našeg fra Bernarda Marića. Roditelji bili su mu Marko i Lucija r. Marić. Rođen je na Dobriču 21. svibnja 1936. godine s krsnim imenom Žarko. Vrlo rano zavolio je franjevački život i pošao u Sjemenište, najprije u Split, a onda u Visoko. Studirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Postavo je svećenik 28. srpnja 1963. godine. Mladu misu proslavio je na Dobriču 4. kolovoza 1963. godine.
Kao mlad svećenik već od 1966. godine započeo je proživljavati nevolje naše Crkve i vjernika zbog nekršćanskog nasrtaja tj. zlosilja službene crkvene administracije. Odvažno je branio našu Provinciju tj. Zajednicu i župljane. Od tada pa do danas, hrabro i odlučno stajao je i borio se za istinu i pravo naše vjere u našim župljanima. Mnoge odluke i nasrtaji nisu bili iz Evanđelja i za dobrobit vjere i vječnog spasenja Isusovih vjernika, nego na izrazito njihovu štetu. Najveći dio svojeg života proveo je ovdje u našoj župi u dva navrata, 38 godina. Vjernici ove župe obilježili su njega, a i on je neizbrisivo obilježio naše župljane. Uvijek optimističan i zauzet, jasan i odlučan u svojim prosudbama i stavovima. Branio je Božju čast i istinu svojom vjerom i zauzimanjem. Gospodin Isus Krist i Evanđelje - Crkvi, njemu i svima nama jest vrhovni zakon na kojem počiva naša vjera i izgrađuje se naš život, i to ne demagoški nego istinski i u realnoj svakodnevnici. U vjeri i vjernosti bio je izrazito dubok i logičan, a nama svima poticajan. Kristovu Crkvu ljubio je nadasve svjesno i uporno, unatoč svim glasnim ozakonjenim Gospodinovim i našim neprijateljima. Nisu ga uplašile nepravedne, naručene kazne s visokih, žalosnih, odgovornih mjesta, koje su pred Gospodinom samo optužba njihovim naručiteljima. Dok su oni ozakonjeno bestidno rušili i ruše vjeru ovog puka, fra Bernard bi Evanđeljem i Dekalogom uporno pobijao izopačene nepravde, i istim Evanđeljem i Dekalogom izgrađivao je i hrabrio vjeru i ljubav ovog zaslužnog i vrijednog vjerničkog puka. Ljubav Gospodinova tjerala ga je graditi gdje su krivi učitelji rušili i ruše. Neuračunalo im se, kao Aleksandru kovaču (2Tim 4,14)!
Za Gospodina, nepokolebljivo je živio u ovoj Crkvi, za Njegovu slavu i za ovaj zaslužni puk. Žrtvovao se do zadnje svoje boli. Nikad se nije požalio da mu je teško ili da je posustao. Svjesno, i kao orijaš vjere i ljudskosti u vjeri i za vjeru živio je i izgarao sve dok Gospodin lađu njegovog života nije poveo u luku vječnosti.
Zato zahvaljujemo Gospodinu što je najprije izabrao ovog čovjeka, svjedoka vjere i našeg brata fra B'rnadu kojem smo iskazivali i iskazujemo ljubav i poštovanje, a on Mu se velikodušno odazvao i Njega slijedio.
I rječju brata - pjesnika fra Bože završimo:
Mir i ponos nutrinu mi pune,
u nebeske visine dok brat mi se penje,
jer život propati bez ikakve sjene,
što grijehom se smatra.
Nek' ti dušu, dragi brate,
ispuni nebeska milina,
uživaj u sreći,
tamo gdje istina i Poštenje
i gdje Vječni Sudac pravdu dijeli svima.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
Povezane vijesti:
| Vaše ime | |
| Komentar | |
