Framost u najnovijem broju odao priznanje fra Bernardu Mariću

Datum objave: 26.09.2020   Broj čitanja: 1157
U novom broju Framosta, misije poveznice baštine ljudi i prostora sa sjedištem u Mostaru, na naslovnici je objavljen životopis i fotografija fra Bernarda Marića, legendarnog hercegovačkog svećenika i simbola franjevačkih mučenika u novije doba koji je prošlog ponedjeljka ispraćen na vječni počinak u groblju Gomilice u Grudama.
Framost u najnovijem broju odao priznanje fra Bernardu Mariću

 

Evo što između ostalog piše Framost o našem fra Bernardu u najnovijem broju.

Hercegovačkom fratru, s ljubavlju. Čovjeku koji je promišljeno govorio i znao što govori, i stajao je iza onog što je govorio i u što je vjerovao. Njegove riječi bile su nalik na nj. Jezgrovite, tečne, misaone, dubokoumne, beskompromisne i obvezujuće. Baš kao što je i on sam bio saliven u jedno, čovjek od riječi, druželjubiv, postojan, snažan, jasnih pogleda i čvrstog stava.

Ako se ikoga može s drugim uspoređivati onda bi se za nj moglo reći kako je bio nalik Ivanu, rođaku Kristovu, kojem je, zbog njegova čvrstog stava glava u tamnici bila odrubljena. I fra Bernard je od mladosti svoje čvrsto vjerovao u Boga Istine i u Boga Pravde i zbog toga je bivao odbačen i na svoj način prognan. Živeći u svojevrsnom progonstvu, 19. 9. 2020. je preminuo i u Grudama 21. 9. pokopan. U svibnju 1936. godine ugledao je svjetlo dana u obitelji Marka i Lucije Marić u Dobriču, župa Mostarski Gradac, na obalama Blata Mostarskoga i na krštenju dobio ime Žarko. Kako je bilo ratno-poratno vrijeme, s obala Blata Mostarskoga zaputio se u svijet, i svoj mali svijet zamijenio je temeljnim školovanjem u Klobuku, gdje je završio Osnovnu školu (1947.). Potom je uslijedila Srednja škola u Ljubuškom, pa Splitu i Visokom. Filozofski studij otpočeo u Visokom i završio u Sarajevu. Franjevački habit preuzeo i obukao ‘55. u Kraljevskom gradu, Kraljevoj Sutjesci Bosne ponosne o kojoj je uvijek rado i s poštovanjem pričao. Tu je, kako je tada bio običaj, preuzeo fratarsko ime fra BERNARD. Vječne zavjete položio je u Sarajevu ‘59. g., a potom su uslijedili niži redovi do svećeništva. Svećenikom je postao koncem srpnja ‘63. u Mostaru, zajedno
sa sukolegama: fra Jozom Pejićem, fra Zrinkom Čuvalom i fra Bonifacijem Barbarićem, koji je na ukopni dan pored odra sukolege predmolio krunicu i Bogu ga preporučivao.

U svojim komentarima, a bezbroj ih je u povodu njegove smrti napisano, Gruđani i drugi dragi ljudi živo su svjedočili o životu fra Bernardovu i to je najvjerniji i najistinitiji pokazatelj kako smo u fra Bernardu imali prijatelja i fratra, Božjeg čovjeka i svećenika, koji je uvijek bio dostupan bez radnog vremena i ograničenja.



Grude.com

TAGOVI:
Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2020
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio