Uhvatila ju je talijanska Financijska straža, sudska policija u nadležnosti Ministarstva ekonomije, po međunarodnome uhidbenom nalogu Države vatikanskoga Grada, prispjelome preko Interpola.
Golemi skandal izazvan financijskim gubitkom Svete Stolice pri kupovini nekretnina u Londonu, kada je Državno tajništvo spekuliralo Papinim sredstvima za milosrđe kojima je Becciu raspolagao dok je bio zamjenik državnog tajnika, nastavljen otkrićem da je Becciu Papinim novcem financirao svoju braću na Sardiniji (zbog čega ga je Papa ekspresno smijenio s dužnosti prefekta Kongregacije za kauze svetih i lišio svih kardinalskih prava osim odjeće), zaoštrio se otkrićima da je Marogna, predstavljana u Vatikanu kao Beccuiuova nećakinja, potrošila oko 500.000 eura vatikanskog novca na osobne potrepštine: cipele, parfeme, galanteriju, te kožne naslonjače jer je, rekla je milanskome Corriereu della Sera, „imala prava odmoriti se nakon napornog rada“.
„Novac mi je upućivao monsignor Alberto Perlasca po uputama kardinala Becciua“, jasno je rekla Marogna nedavno Corriereu della Sera, piše Inoslav Bešker, za Jutarnji list, iz Vatikana.
La Repubblica precizira da je od novca, koji je njezina tvrtka Logsic d.o.o., sa sjedištem u Ljubljani, dobila iz Vatikana „za humanitarne misije“, potrošila 12.000 eura za naslonjače tvrtke Poltrona Frau, 2200 eura u Pradi, 1400 u Tod'sa, 8000 u Chanela itd.
U ranijem intervjuu Corriereu della Sera Marogna je dala razumjeti da su to bili darovi za „omekšavanje“ posrednika u operacijama spašavanja katoličkih svećenika otetih u Africi ili Aziji: Ona objašnjava: „Novac sam potrošila na diplomatska putovanja, plaćanje izvora informacija, na posredovanje, te na uplate humanitarnim organizacijama.“ I niječe da se davala u kompulzivni shopping.
Talijanska glasila joj ne vjeruju. Javljaju da Logsic na adresi svoga ljubljanskog sjedišta ima samo poštanski sandučić, u koji jamačno ne stanu kožni naslonjači.
U istom intervjuu Marogna je zanijekala da je Becciuova ljubavnica, a on je nekoliko dana ranije izjavio da nisu u rodu i da s njom ima samo „institucionalne odnose“.
Da je sve bilo tako kako njih dvoje tvrde, ne bi Vatikanska Država izdala međunarodni uhidbeni nalog.
Ranijih godina, pa i stoljeća, Sveta Stolica bi takav skandal skrila i zabašurila, da se ne ugrozi ugled Katoličke crkve. Sadašnji papa Franjo, naprotiv, dopušta smjenjivanja i uhićenja, baš da bi pokazao da Crkva ne prikriva korupciju, u uvjerenju da samo takav stav potpune otvorenosti prema javnosti i ništične tolerancije spram korupcije može popraviti ugroženi ugled Katoličke crkve.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
