Svi oni koji su proteklih dana išli kupovati svinjske polovice ili pak dijelove mesa ove životinje poput buta, od kojega se prave pršuti, karea za ribice ili pak potrbušine za izradu slanine, mogli su na konačnome računu vidjeti golemu razliku od čak 25 do 30 posto u odnosu na prošlu godinu. Račun u mostarskoj trgovini obitelji koja je ove godine kupila oko 60 kg mesa za sušenje, 20 kg karea, odnosno oko 40 kg potrbušine, a što je identično prošlogodišnjoj nabavi, bio je niži za nevjerojatnih 150 KM.
Pršut 15 maraka
Ove godine cijene svinjskog mesa vratile su se na razinu iz 2018. godine, što može biti rezultat veće ponude na tržištu, ali, prije svega, činjenice da je prošle godine proizvodnju svinja pokosila afrička kuga za koju nema lijeka i koja rezultira ugibanjem svinja. Zanimljivo je kako je ove godine cijena jednog kilograma karea niži od potrbušine iz prošle godine za čak jednu marku, što govori o drastičnim razlikama. U isto vrijeme ove godine cijena potrbušine je za tri marke niža nego što je to bio slučaj prošle godine. Tada je cijena bila čak 9 KM za kilogram, a ove se godine plaća šest maraka za kilogram potrbušine. Radi se o nižoj cijeni ovoga mesa za čak 30 posto. Istodobno, kare se prošle godine plaćao čak 10,5 maraka, a ove godine cijena ovoga dijela svinjskog mesa iznosi osam maraka. Cijena mesa buta je jednako toliko niža u odnosu na godinu dana ranije, potvrdili su iz mostarske mesnice. Definitivno najnižu cijenu prošloga vikenda, vjerojatno kako bi se i veletrgovci priključili Crnome petku, imalo je nekoliko trgovačkih centara u BiH kada je cijena potrbušine bila nevjerojatnih 4,95 KM, koliko se sada plaća kilogram za svinjsku polovicu. Pa, ipak, definitivni rekord drži područje Semberije gdje se kilogram mesa “žive vage”, što je narodni izraz za svinju s utrobom, može nabaviti po 2,50 KM. Čak su i cijene sušenog mesa otišle još niže nego sirovog ove sezone. Pojedine privatne sušnice nudile su pršut po cijeni od tek 15 maraka po kilogramu, iako godinama cijena ovoga najcjenjenijeg sušenog mesa po kilogramu iznosi oko 25 maraka. I dok građani zadovoljno trljaju rukama, očito je kako se ovdje radi o pogodovanju određenim uvoznim lobijima, što se ponajprije loše odražava na proizvođače, a u konačnici i na bosanskohercegovačku ekonomiju.
Predsjednik Seljačkog saveza Federacije BiH Dragan Pavlović ističe kako je rezultat drastičnog pada cijena nekontrolirani uvoz zbog čega trpi ponajprije domaća proizvodnja.
Zahtjev ministru
“Neograničeni uvoz je glavni problem. Ja imam klaonicu, sve pravim od domaćih svinja. Seljački savez imao je sastanak s ministrom Košarcem prije desetak dana zajedno s kolegama iz Republike Srpske. Mi smo tražili da se prekine ovakav način uvoza. Nemoguće je pod ovakvim uvjetima uzgajati svinje za dvije marke. Seljački savez ponudio je prijedlog ima pola godine da se ograniči uvoz mesa. Mi ne možemo zabraniti uvoz, ali moglo bi se ograničiti naše uvoznike tako da oni moraju kupiti tri kilograma domaćeg i onda uvesti jedan kilogram mesa, nevažno radi li se o rashlađenom, zamrznutom ili svježem mesu od svinja, teladi, junadi. Jednostavno, moraju postojati kvote za uvozno meso”, kaže Pavlović. On kaže da proizvodna cijena svinje mora biti oko 2,90 KM plus PDV po kilogramu, dok bi za juneće meso cijena trebala biti četiri marke plus PDV. Odgovor na pitanje zašto je uvozno meso jeftinije od domaćeg leži u daleko većim poticajima vani. “Apsolutno su u pitanju poticaji zašto je ta cijena različita. Uz to, naša proizvodnja je jako pogođena i pojavom koronavirusa, pa je desetkovana potražnja iz restorana. Na ovaj način kako mi sada radimo, jednostavno, ne može se funkcionirati”, upozorava Pavlović. •
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
