VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno

Datum objave: 06.07.2017   Broj čitanja: 10689
Aleksandar Maximov do prije mjesec i pol dana u Hercegovini je bio jedno relativno nepoznato ime. Tek zaljubljenici u povijest, iskusni obavještajci, suradnici komunista i slični znali su da se radi o jednom od najmoćnijih sovjetskih špijuna, osobito utjecajnog pred kraj Hladnog rata, neposredno prije raspada SSSR-a.
VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno

 

Ali, kao što obično biva sa špijunima za njih se čuje tek kad odu u mirovinu. O njima se uglavnom ne govori, niti se išta zna kada su u žiži zbivanja.

 

A bosanskohercegovačka javnost upoznala je Maksimova u filmu „Od Fatime do Međugorja“ u kojem je, sada već 78-godišnjak otvorio dušu i progovorio o svemu što je se radilo da se našteti Međugorju i franjevcima i kako se to činilo preko dvojice biskupa Pavla Žanića nekad i Ratka Perića danas.

 

Ovih dana objavljen je kompletan intervju s Aleksandrom Maximovim kojeg donosimo u pisanom obliku, ali i slikom.

 

Maximov razotkrivajući sve što se događalo u vrhu Crkve u Heregovini donosi i informaciju da se nije sastajao s Ratkom Perićem samo dok se on tek pripremao za biskupsku službu, već i 2000., 2001., 2002., 2004., 2006. i 2008. Teme su, kako kaže Maximov, uvijek iste – Međugorje i franjevci.

 

Progon koji traje već dva i pol desetljeća ovim intervjuom samo se još jednom pokazuje kao jedan od najdegutantnijih i najtamnijih događaja Katoličke crkve u Hercegovini u njenoj povijesti.

 

Aleksandar Maksimov rođen je 26. Svibnja 1939. godine u Permu. Pravni fakultet završio je u Moskvi. Nakon toga radio je u Ministarstvu obrane Rusije, a na preporuku svog oca koji je cijeli život radio u sovjetskom KGB-u, Odboru državne sigurnosti, i on dobiva zaposlenje 1966. godine.

 

U mirovinu je otišao 2008. godine. U službi je 1970. dobio čin pukovnika nakon što je proveo godinu dana u Čehoslovačkoj, a od 1980. je general-pukovnik. Od ožujka 1981. do prosinca 1988. bio je jedan od trojice zamjenika šefa KGB-a.

 

Cijeli intervju iz filma „Od Fatime do Međugorja“

 

Kada ste prvi put čuli za Međugorje?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Na samom početku srpnja 1981. Tada smo obaviješteni od našega šefa da se u Jugoslaviji dogodilo nešto što može biti opasno po komunizam. Dobili smo informacije iz različitih izvora i u Moskvi je odlučeno da drug Malakhov i ja otputujemo u Beograd na konzultacije s drugovima iz Jugoslavenske tajne službe. Sve je bilo dosta brzo odlučeno što je bio znak da se nešto važno događa.

 

S kim ste se tamo sastali?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Sastali smo se s trojicom jugoslavenskih drugova. To su bili drug Miloš koga sam poznavao od ranije, zatim drug Predojević i drug Lasić.

 

O čemu je bio razgovor?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Tema je bilo Međugorje i problem oko "ukazanja Gospe" i mogućih problema koji su mogli iz toga nastati. Naime, informacije kojima smo u Moskvi raspolagali odnosile su se na djelovanje nekoliko zapadnih tajnih službi i Vatikana oko djelovanja na rušenju komunizma. To je bilo vrlo opasno vrijeme za sudbinu komunizma. Mi smo sve vijesti uzimali ozbiljno, pa tako i ovu. Znali smo da Vatikan ima veliku ulogu u životu ljudi u dijelu Jugoslavije pa smo zato odmah reagirali.

 

Koje ste informacije dobili i tko je najviše govorio od jugoslavenskih kolega?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Dobili smo mnogo informacija. Prije nego sam došao na ovo snimanje, pogledao sam svoj osobni dnevnik u koji sam uvijek sve zapisivao, kako bih mogao napraviti što vjerniji izvještaj svojoj službi. Sva trojica kolega iz Jugoslavije govorili su mnogo i odgovarali na naša pitanja, iako mi nismo imali mnogo pitanja. Naime, nismo imali mnogo informacija pa smo od kolega željeli saznati što više, kako bismo mogli djelovati zajedno s njima. Najviše je govorio drug Lasić. Za njega su nam ostala dva druga rekli da je on od tamo, iz blizine Međugorja i da je on najupućeniji u cijelu situaciju. On je dao detaljan izvještaj o svemu što se tamo događalo. Bio je vrlo rezolutan u svojim stavovima. Bio je za to da se odmah hapse i ljudi koji dolaze u Međugorje i svećenici, franjevci. Naglašavao je da je tamo vrlo jak antikomunizam i da se treba brutalno obračunavati s tim ljudima. Govorio je da se radi o fašistima koji su to sve organizirali, da su franjevci veliki antikomunisti i da ih treba zatvarati i u narodu ocrniti sve više. Rekao je da upotrebljavaju djecu samo da bi rušili državu. Govorio je i o biskupu da je jako sklon svemu što se događa, ali da ima nešto čima ga može umiriti. Nešto komprimitirajuće.

 

Što ste im vi sugrerirali?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Mi smo sugerirali da ne rade ništa na brzinu, jer je Vatikan jako opasan ukoliko je to rađeno s njihovim znanjem. Neka budu oštri, ali da paze do koje mjere mogu ići. Posebno je važno da paze na biskupa koji ima direktnu vezu s Vatikanom. Na taj smo način mi u Sovjetskom savezu rješavali stvari. Uvijek smo imali svoje informatore među najvišim i običnim svećenicima, ali i među vjernicima. Djelovali smo konkretno tek onda kada smo ocijenili da je kritično.

 

Kada ste imali sljedeći kontakt s jugoslavenskim kolegama?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: To je bilo telefonski. Drug Miloš mi je telefonski javio da će se stvari moći staviti pod kontrolu jer drug Lasić ima neke kompromitirajuće dokumente o biskupu Žaniću. Ja sam ga pohvalio. Smatrao sam da je to jako važno zbog naših kontakata u Vatikanu.

 

Koji je bio vaš sljedeći kontak oko Međugorja?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Trećeg rujna 1981. imao sam u Rimu sastanak sa svojim dobrim poznanikom Pietrom Sambijem. To je bio jedan veliki gospodin. U Rimu sam bio s drugom Malakhovim. Razlog sastanka bila je odluka vrha KGB-a da se sastanemo s kolegama u Vatikanu i da vidimo o čemu se radi. Naime, uobičajeno je da službe surađuju na različitim razinama. Mi smo Vatikanu prenieli našu zabrinutost oko političkih pitanja. O uplitanju vjere u politiku jer nas vjera nije zanimala, ako je bila samo vjera. Prenijeli smo im stav druga Lasića i ostalih jugoslavenskih kolega koji su govorili o fašizmu i franjevcima. O tome kako su jako vezani uz hrvatsku ekstremnu emigraciju i kako sada koriste djecu da i preko njih pokušaju rušiti socijalistički društveni sustav u Jugoslaviji. Po našim izvorima, njih ne zanima vjera, samo politika, a to je opasno i mi to nećemo dopustiti. Posebno sam naglasio kako je opasno da biskup javnog podržava sve što se tamo događa, a tamo je, po našim jugoslavenskim kolegama bila neka vrsta početka kontrarevolucije. Sambi je bio iznenađen onim što sam mu rekao. On je rekao da su njegove informacije drukčije da se radi o djeci koja ne lažu i o franjevcima koji samo vjerski djeluju. To je bio izještaj biskupa Žanića. Nakon toga 4. 10. 1981. otišao sam u Rim i imao sastanak s kardinalom Casarolijem. Na sastanku je bio i Sambi. Odnio sam im dokument koji smo dobili, a odnosio se na biskupa Žanića. To je bio jako komprimitirajuć dokument. Radilo se o intimnom odnosu s jednim kolegom kada je bio vrlo mlad i o još nekim detaljima koji nikako nisu u skladu s onim što je on trebao predstavljati. Moram reći da sam i ja bio iznenađen tim detaljima koji su bili navedeni u dokumentima koji su sadržavali i potpis biskupa Žanića. Njih dvojica bili su vrlo iznenađeni kad su vidjeli što imam. Ja sam rekao kako imamo jako dobre kontakte s jugoslavenskim kolegama, a oni su vrlo precizni i imaju mnogo toga. Imali su mnogo katoličkih i pravoslavnih svećenika na vezi, pa su mnogo toga znali. Razgovarali smo o Međugorju. Oni su govorili samo lijepo o tome mjestu i da je tamo s vjerske strane sve u redu. Nisu se složili da je u sve to umiješana politika. Ja sam izrazio svoju zabrinutost i rekako kako ćemo drugovima iz Jugoslavije sugerirati da budu jako oštri ukoliko se pokaže da se radi o politici, a ne o vjeri.

 

Što ste vi mislili o Međugorju?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Ja sam ateist, ja ni u što ne vjerujem, za mene je sve to bila politika.

 

Koji je bio vaš sljedeći kontakt s nekim, a koji je vezan uz Međugorje?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Sljedeći put imao sam osobni sastanak s Pietrom Sambijem. Našli smo se u hotelu "Columbus" u Rimu, 8.3. 1982. Razgovarali smo o Međugorju i o cijeloj situaciji. Rekao mi je kako smatra da vlasti u Jugoslaviji nisu bile ni malo korektne prema franjevcima i prema cijeloj situaciji u Međugorju. Smatrao je da je policija bila vrlo gruba prema svima i da za grubost nema opravdanja. Smatrao je da je franjevac Zovko nepravedno osuđen na kaznu zatvora. Zahvalio mi je na dokumentima koji su pomogli da se na miran način riješi situacija s biskupom Žanićem koji odlazi s toga mjesta. Ja sam ga pitao tko će doći umjesto njega. Rekao mi je da na njegovo mjesto dolazi jedan svećenik koji nije političan i koji je jako dobar, jako inteligentan. Rekao je da se zove Ratko Perić. Nakon toga imao sam sastanak s našim ljudima koji su djelovali u Rimu. Na moju inicijativu naložio sam im da pokušaju doći u kontakst budućim biskupom u Mostaru. To nam je bilo važno zbog kontrole Međugorja. Preko nekoliko naših izvora tamo je stvar izmicala kontroli jer se sakupljalo sve više ljudi i to je trebalo kontrolirati. Dao sam potpuno otvorene ruke našim ljudima da naprave sve kako bismo došli u kontakt s budućim biskupom. U prosincu 1982. javljeno mi je da je uspostavljen kontakt s Perićem. Kontakt je preko jednoga talijanskog svećenika uspostavio drug Kuznecov. Naime, on je bio u prijateljsim odnosima s tim Talijanom i on mu je to omogućio, taj kontakt i dogovor oko suradnje. Kuznjecov je bio vrlo prodoran agent i uspješan. Uvijek je uspjevao u svemu što mu je naređeno. Odlično je ispunjavao zadatke.

 

Da li ste vi upoznali Ratka Perića?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Da, ja sam se odmah u prosincu 1982. upoznao s Ratkom Perićem. Na sastanak s njim doveo me drug Kuznjecov. Od tada do 1989. našli smo se 7 puta.

 

Koja je bila tema vaših sastanaka?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Dogovorili smo se za suradnju na način da on napravi sve kako bismo onemogućili širenje antidržavne i antijugoslavenske ideje koja je bila prisutna u Međugorju. Ja sam mu rekao da mene vjerski dio ne zanima, ali da se neće tolerirati antikomunističko djelovanje. On je rekao da će surađivati, ali to je uvjetovao našim angažmanom kod jugoslavenskih tajnih sluižb da maksimalno onemoguće franjevce u njihovom djelovanju u Hercegovini. Rekao je da ako mu to obećamo i ispunimo, da će on napraviti sve da se osveti franjevcima za ono što oni rade. On je rekao kako su franjevci spremni na sve samo da biskupu otmu ono što će morati dati po nekom njihovom crkvenom pravu. Ja to nisam do kraja shvaćao, meni je bilo važno da on spriječi širenje ideje antikomunizma u Međugoju. On je stalno govorio kako treba zajedno djelovati, jer su franjevci vrlo uporni, ali i financijski moćni. Smatrao je da se radi o velikoj prevari i da će on napraviti sve da ih se osujeti u tome. Rekao je da ako i ima nešto istine u tim "ukazanjima" da će on i taj mali dio uništiti i da zna kako. S franjevcima treba i brutalno i lukavo, na sve načine. Rekao je da nama vjeruje jer da zna koliko smo uspješna služba, da mu je to rekao i talijanski kolega koji nas je spojio i da neka mi sve dogovoramo oko koordinacije s jugoslavenskim kolegama, ali da se nikada ne smije vidjeti da on s progonima franjevaca ima veze. Naglašavao je kako treba biti vrlo oštar s njima, da drugačije neće ići. 7.12.1986. u Rimu sam se sastao s Albertom Tricaricom kojega nisam dobro poznavao, ali bio je poslan od strane Vatikana. On je govorio kako u vezi Međugorja ima problem s Papoma koji želi stalne izvještaje iz toga mjesta. Papa je po njemu bio jako zainteresiran za Međugorje. Rekao sam mu kako mislim da je Papa kao Poljak, veliki antikomunist i da sve što mu se čini da je protiv komunizma, da je on za to. On se nije složio sa mnom. Rekao mi je da Vatikan pažljivo prati Međugorje i da im nikako nije stalo do politike. Ja sam rekao kako smo jugoslavenskim kolegama sugerirali da budu što oštriji prema svakom iskazu blaćenja komunizma i države Jugoslavije, bez obzira od koga to dolazi. Također, 6.2. 1987. predao sam Ratku Periću dokument pod naslovom "Crnica" kojega smo dobili od jugoslavenskih kolega. Bio je neobično sretan, ali me zamolio da se pojača represija prema franjevcima i prema Međugorju jer da se situacija nije ni malo smirila. Posebno se žalio na djelovanje franjevaca prema biskupu. Molio je da se bude što oštriji, jer da je to jedini način kako se obračunati s franjevcima koji su postali još gori.

 

Koliko ste često kontaktirali Ratka Perića nakon 1989.?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Ja sam ga osobno vidio po jedan put 2000., 2001., 2002., 2004., 2006. i 2008. Nakon toga više nisam imao nikakav kontakt s njim.

 

O čemu ste razgovarali?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Bili su to uglavnom razgovori oko Međugorja. On je stalno tvrdio da je to fratarska namještaljka, da je sve izmišljeno kako bi se oslabio biskup. On je bio opsjednut franjevcima i njihovim utjecajem, da ne kažem ugledom koji su imali među vjernicima. To mi nije bilo jasno, pa sam ga pitao da mi objasni. On je rekao da su franjevci manipulatori i da žele biskupske zepe i novac. I da su veliki fašisti koji će sve napraviti protiv komunizma i Jugoslavije, a da je njemu stalo do dobrih odnosa sa državom jer se mora i treba surađivati zbog dobra naroda.

 

Kakav ste stekli dojam o Ratku Periću, kakav je on čovjek?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Jako inteligentan. Jako. Jako je obrazovan. Jako je sebeljubljiv. On više voli sebe nego bilo što drugo. Vrlo je pragmatičan i sve što obeća napravi. On je čovjek dogovora. Smatrao je da su franjevci najveća opasnost u njegovom djelovanju. On je bio opsjednut franjevcima. Smatrao je da su franjevci krivi i za njegovog prethodnika Žanića, da su mu oni namjestili ono što ga je diskvalificiralo. Smatrao je kako treba franjevce što više zatvarati i strašiti jer drukčije neće ići. I da ih treba što više ocrniti kod naroda da im je jedino važan novac, a da im nije do vjere i do Boga. Rekao je kako su franjevci najkrivlji za sve loše što se događa u Jugoslaviji. Oni nikog ne žele slušati, s njima se ne može, osim batinom.

 

Imali ste i još dva susreta, 1988. i 1989. u Moskvi i Beogradu s vašim jugoslavenskim kolegama. O čemu je bila riječ?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Uvijek je tema bio naš komunistički državni sustav i djelovanje crkve protiv njega. I oni i mi smatrali smo da je Papa veliki protivnik komunizma i da je on taj koji podržava sve što je protiv nas uključujući i Međugorje. Opet jer drug Lasić, na oba sastanka bio vrlo oštar i rezolutan po pitanju praćenja i konzekvenci protiv svega što je vezano uz Međugorje. I Predojević i Aleksić bili su relativno suzdržani, rekli su da je to Lasićevo područje i da on najviše zna. Lasić je hvalio biskupa rekavši da surađuju odlično i da se sve što se dogovore, provedu u djelo. Mislim da je i on, kao i Ratko Perić, mrzio franjevce. Uvijek je govorio da su to fašisti i da ih je trebalo mnogo više zatvoriti, ali da on nikada nije imao potpuno slobodne ruke da posao dovede do kraja. Rekao je da mu je biskup u tome bio velika potpora jer i on misli isto. Napomenuo je kako je biskupu dao mnogo informacija o djelovanju Jugoslavenske tajne službe protiv Međugorja. On je stalno imao svoje ljude na terenu koji su sve pratili. Mislim da je i njemu i biskupu bila zajednička mržnja prema Međugorju, to ih je jako vezalo. Mene je zanimala budućnost komunizma u Jugoslaviji. Ja sam poštovao Jugoslaviju i činilo mi se da sve ide prema velikim problemima. Lasić je nekoliko puta ponavljao kako se to ne bi nikada dogodilo da je država radila kako je on mislio. Ovako, sve ide prema lošemu. To se i pokazalo točnim jer se uskoro država raspala.

 

Nakon svega, kakav je vaš stav o Međugorju?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Rekao sam već, ja sam ateist. Odgojen sam kao ateist jer je i moj otac bio takav. Moja baka bila je velika vjernica, ali mislim da je bila vrlo nazadna. Međugorje? Ne znam, ali mislim da je teško reći kako je sve bilo namješteno, da je to manipulacija franjevaca s djecom. To je teško organizirati, barem ja tako mislim. Vjerojatno nešto postoji, ali ja ne znam što, ja ne vjerujem u Boga, tko zna o čemu se radi.

 

Mislite li da je Ratko Perić dobar čovjek?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Ne znam je li dobar i koliko je dobar, to je teško reći. On se držao svega što smo se dogovorili, on je bio pouzdan, a to je meni bilo najvažnije. Sve što nam je trebalo dobili smo od njega. Mi smo i njemu mnogo pomogli jer je dobivao sve informacije o franjevcima koje smo dobivali od jugoslavenskih kolega koje su bile stroga tajna. On je to znao cijeniti i ja ga se sjećam kao dobrog suradnika. Jedino nikako ne shvaćam zašto je toliko mrzio franjevce.

 

Možete li mi reći nešto više o svećeniku koji je bio vaš prvi kontakt s Ratkom Perićem?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Jedino što mogu reći je da se radi o jednom talijanskom svećeniku iz Rima koji ima zaista dobre odnose po cijelome svijetu.

 

U Zagrebu je prije koju godinu izišla knjiga "Misterij Međugorja" u kojoj je objavljeno nekoliko dokumenata iz operacije "Crnica". Na to je odmah reagirao Ratko Perić u jednom članku. Biskup Perić tvrdi da je nemoguće da je biskup Žanić surađivao s UDBOM. On kaže da su to sve laži i podmetanja i da su se tajne službe bojale biskupa Žanića kao velikog neprijatelja? Kako vi sad to tumačite?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Prema svim dokumentima koje sam imao u rukama 1981. i kasnije, vrlo je jasno da je biskup Žanić surađivao s ljudima iz jugoslavenskih tajnih službi. To nitko ne može negirati jer se radi o autentičnim dokumentima. Osim svega, jasno je da se s njim u više navrata nalazio drug Lasić visoki funkcioner u jugoslavenskim tajnim službama.

 

Komentirajući dokument "Crnica" jedan novinar piše kako je biskup Žanić vjerojatno promijenio mišljenje o Međugorju i počeo drugačije pisati nakon suradnje s jugoslavenskom tajnom službom. Biskup Ratko Perić to smatra laži. Je li moguće da su dokumenti tajnih službi falcificirani i da nije istina da je postojao kompromitirajući materijal preko kojeg je služba utjecala na Žanića?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Potvrđujem da su dokumenti jugoslavenskih tajnih službi koje sam vidio i koje sam vam dostavio potpuno autentični. Tu nema nikakve sumnje. Također, vrlo dobro se sjećam kako je drug Lasić rekao da ima nešto vrlo komprimitirajuće za biskupa Žanića. Ja sam taj kompromitirajući materijal odnio u Rim i predao ga kardinalu Casaroliju i Pietru Sambiju. Kasnije se ispostavilo da je to istina i da je biskup promijenio mišljenje o Međugorju nakon što su mu predočeni ti dokumenti. Dokumente je imala jugoslavenska tajna služba.

 

Vi ste spomenuli da ste 4.10. 1981. bili u Rimu i imali sastanak s kardinalom Casarolijem i Sambijem, te ste im predali kompromitirajući dokument koji se odnosio na biskupa Žanića. Ratko Perić u knjizi "Ogledalo pravde" naveo je da je 1982. Žanić bio osobno s Papom (str.43.) Tvrdi da su u Vatikanu nakon toga vrlo cijenili biskupa Žanića, te mu koju godinu kasnije čak povjerili da upravlja još jednom važnom biskupijom - onom u Dubrovniku, kaže Perić. Sve drugo on smatra neistinom i uvijek hvali Žanića. Kako to protumatičiti? Jeste li imali dojam da Vatikan nije vjerovao u istinitost dokumenata?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Ne mogu znati što je Vatikan mislio i zašto je biskupa Žanića poslao da bude biskup u nekom drugom mjestu. To zaista ne znam niti mogu pretpostaviti zašto se to dogodilo. Kada je biskup bio s Papom to također ne znam niti je zanimalo moju službu. Mi smo se bavili drugim stvarima koje su nas zanimale. Ono što mogu svjedočiti s dosta sigurnosti je da je Vatikan uvijek vrlo ozbiljno gledao na naša mišljenja i na naše analize i to u svemu gdje smo surađivali. Mislim da je tako bilo i u slučaju Međugorja i svega što smo im mi dostavili po tome pitanju.

 

Ratko Perić u svom tekstu komentirajući dokumente "Crnica" vrlo ružnim i teškim riječima naziva tajne službe kao npr. "zloglasne", sve su "iskonstruirali", njihovi dokumenti "neistine", "oni se samohvale", "laži do laži", "podmetanja", "neistine i dezinformacije", i tako dalje. On se i inače javno jako negativno izražava o komunizmu. Sad ispada najveći antikomunist. Kako to tumačite, ako je vama govorio posve drukčije i surađivao? Jeste li ga možda nečim ucijenili i prisilili da s vama surađuje, pa sad kad se oslobodio govori istinu?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Razumijem biskupa Perića, jer on je očito tako morao govoriti. Očito još uvijek tako mora govoriti. Znam da mnogi negativno misle o onome što su tajne službe činile za vrijeme komunizma. Znam da je bilo stvari koje nisu bile u redu, ali mi smo puštali svakoga da živi slobodno osim onih za koje smo znali da su antikomunisti. Mi smo branili naš politički sustav. Tako je i danas i tako će biti uvijek u svim političkim sustavima. Naše službe nisu "zloglasne" mi se nismo bavili "lažima", mi smo bili jako temeljiti u svim našim obradama pojedinaca ili skupina. Naravno, da smo znali biti i neugodni, ali sve je bilo u interesu obrane komunizma. Biskup Perić se uvijek doimao kao racionalan i jako inteligentan čovjek. On nikad ništa nije govorio protiv komunizma. Dapače, on je govorio kako smo odlično organizirani. Da smo mi i Vatikan najbolje organizirani. Mi ga ničin nismo ucijenili, on je s nama ušao u posao koji mu nitko drugi ne bi mogao obaviti. U to ga je uvjerio svećenik iz Rima koji nas je s njim spojio. Nikakva ucjena, samo čist posao.

 

Kad ste spomenuli suradnju s Perićem, kazali ste da je sve obećano učinjeno. Možete li nam išta konkretno reći o toj suradnji? Što ste vi konkretno za njega učinili, a što on za vas?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: To je bio dogovoren posao po načelu, ja tebi, ti meni. Mi smo njemu davali točne informacije o svemu što su franjevci mislili ili što su mislili učiniti unutar crkvene organizacije, unutar problema koji je postojao u Hercegovini između biskupa i franjevaca. Agenti UDBE budno su pratili što franjevci rade i mi smo sve te informacije njemu davali. Toga je bilo jako puno, a on je mrzio franjevce, toga se jako dobro sjećam. On je bio opsjednut njihovim utjecajem među vjernicima. Mi smo bili optimalni za prenošenje informacija jer je on često naglašavao kako je važno da mi, a ne jugoslavenske tajne službe, kontaktiraju s njim. Mislim da se jako bojao kontakta s njima, a mi smo mu bili garancija jer je bio jako dobar s tim talijanskim svećenikom, bili su prijatelji. Vjerovao je njemu, a nakon toga i nama. On je nama davao informacije o nekim pojedinačnim i skupnim djelovanjima franjevaca kao i pojedinaca iz svijeta koji su imali kontakt s Međugorjem. Nas je zanimalo koliko se preko Međugorja može naštetiti komunizmu. Nas vjera nije zanimala, osim kada se doticala politike.

 

Rekli ste da ste Ratka Perića vidjeli 2000., 2001., 2002., 2004., 2006. i 2008. Tada nije bilo više Jugoslavije. Nije više bilo ni jugoslavenskih tajnih službi. Što ste tada mogli učiniti za njega i on za vas? Zašto ste se susretali i gdje? Rim, Moskva, Mostar? Je li to bila vaša inicijativa ili njegova?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Uvijek je bila ista tema: Međugorje i franjevci. Te kontakte nakon 2000., nismo mi inicirali. On je bio taj koji nas je kontaktirao preko našega zajedničkog prijatelja. Uvijek su bili susreti u Rimu, nikada nigdje drugdje Ponavljam, bio je opsjednut franjevcima. Stalno je tražio način kako se s njima obračunati. Mislim da su mu oni bili i ostali glavni neprijatelji. Ja to ne mogu razumjeti osim ukoliko se radi o ljubomori što se utjecaja na vjernike tiče. Mi smo mu davali informacije o Međugorju koje smo dobivali od nekoliko naših suradnika i informatora iz Rima i iz svijeta. Naime, imali smo kontakt i s nekoliko biskupa, pa smo mu prenosili ono što smo doznali od njih. On je znao zamoliti nas da ako možemo da djelujemo na te biskupe, da govore protiv Međugorja i da odvraćaju vjernike od odlaska u Međugorje. On za nas nije trebao ništa učiniti jer smo ga u početku kontaktirali zbog našega zajedničkog prijatelja. Nažalost, komunizam je propao i više nas nije zanimalo što vjernici rade u Međugorju.

 

Jeste li se susretali i surađivali s nekim od franjevaca?
ALEKSANDAR MAKSIMOV: Nikada se u životu nisam susreo ni s jednim franjevcem. Znao sam ih vidjeti u Rimu na cesti, ali nikad niti jednog nisam upoznao.

 

 

Cijeli intervju preuzet iz filma "Od Fatime do Međugorja"

VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno
VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno
VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno
VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno
VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno
VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno
VIDEO: RUSKI ŠPIJUN MAKSIMOV U INTERVJUU Ratko Perić bio je naš dobar suradnik! Ja sam ateist, ali Međugorje nije namješteno
TAGOVI:
Vaše ime
Komentar
 
Hvala na komentaru.
Vaš komentar će biti pregledan od strane administratora.
    Sva prava pridržana  ©  GRUDE.COM  2007-2019
    Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

    Dizajn i programiranje: AVE-Studio