Naime, dječak Andrija koji je posjetio restoran sa svojim roditeljima očito je bio vrlo nezadovoljan restoranskom uslugom jer je nakon posjeta, spomenuti restoran ocijenio dvojkom. Što se dogodilo? Dugogodišnji konobar restorana Didov san, gospodin Željko Miloš nije podijelio dječaku lozinku za internet prije nego pojede barem predjelo, naravno uz odobrenje roditelja. Iako je Andrija dobio lozinku za internet nakon predjela, restoran Didov san to nije spasilo od Andrijinog "strogog" suda i tako su zaradili dvojku.
Konobareva gesta u restoranu Didov san je hvalevrijedna, pogotovo jer je napravljena u dogovoru s roditeljima, a s ciljem edukacije mladog čovjeka. Restoran pruža jedno novo iskustvo, mnogo šire i vrijednije od konstantnog gledanja u ekran pametnog telefona. Zasigurno će mišljenja u društvu biti podjeljena kako je konobar trebao reagirati, je li se trebao miješati, kao što je to slučaj oko baš svake teme koja se nametne u društvu. Iako ne znamo točno godište dječaka, za naslutiti je da je dovoljno odrastao budući da se služi pametnim telefonom i samostalno može sastaviti rečenicu, što je već dovoljan uzrast da se dijete izloži novom iskustvu kao što je kultura stola, a kasnije će sigurno biti korisna u brojnim životnim situacijama.
Konobar nije morao intervenirati, mogao je samo nonšalantno izreći šifru za internet i nastaviti dalje s poslom kojeg je zasigurno bilo mnogo jer je Didov san najčešće vrlo dobro popunjen. Ipak, konobar je izabrao posvetiti dječaku dodatnu pažnju i ući u ulogu edukatora. Primjer konobara Željka istovremeno daje vjeru u restoransku scenu i vraća nas s nostalgijom u vremena kad su ovakve geste bile standard konobarskog posla. Jer na kraju priče, konobar nije samo osoba koja vam donosi hranu i naplaćuje račune, on je i pedagog i prodavač i psiholog, zato kapa dolje gospodinu Željku Milošu.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
