Pljačke i ubojstva koja su činili Srbi iz Baljaka ili Mirlovića 40-ih godina prošlog stoljeća u Čavoglavama i danas su u tom kraju dobro poznata.
"Pred Božić četnici iz Žitnića i Moseća otišli su u Čavoglave, pobili obitelj Perković te potjerali nekoliko stotina komada sitnijega blaga. Baljački četnici dojurili su u pomoć onima iz Čavoglava i oduzeli Žitnićanima sve opljačkano blago. Poznata su imena napadača, hrvatska je žandarmerija predala Nijemcima popis i prijavu jer se sami ništa ne usude preduzeti protiv četnika - svojih državljana!" piše Adžija, inače brat poznatijeg Božidara Adžije. Njegov je dnevnik objavljen u knjizi "Razgovor s Adžijom" Srđana Jovića, koju je tiskao zagrebački Razlog. Sela su se, čitamo u dnevniku, ideološki najčešće opredjeljivala prema naciji, odnosno, religiji.
"Priča mi Markan Vukušić, čiji je sin Božo ustaša: -Kod uhapšenog kaluđera Jovića nađen popis Hrvata osuđenih na smrt po četnicima. Na njemu su Slavko Franić, Tonći Nakić, Milenko Grabo, Ante Zenić i još neki. - Je li onaj Kovačević pravio tu listu? - pitam ga. - Ma 'ko će i znat, čimavičare. Al' Božo mi reče da će i' apsit baš po nekakvoj listi pronađenoj kod otoga Kovačevića. Uto naiđe učitelj iz Kričaka i veli mi: -Onaj Joko Kričanin fali se da mu je doktor Miović dao na čuvanje zlatni sat s orlom, nosa ga i diči se. Jedinom Mioviću, koji je ostao u Drnišu, ličke ustaše odvezle troja kola vina. Zaplijenili i vino u konobi Miće Mrđena. Uhapšeni Vjeko Širinić i Dane Jerković. Sumnja: komunizam. U cijeloj općini uskraćuje se prodaja hrane pravoslavcima. U dućanima nailaze na grdne neugodnosti..."
Dva sela - Gornje i Donje Kričke, naseljena su Hrvatima, odnosno, Srbi. Vrlo su blizu, na puškomet. Ranije nisu ratovali međusobno, sad su na nož. "Dva sela, dvije vjere, dva barjaka, dva jezika, dvije sintakse, dvije palanke, dvije palanačke inteligencije, tako stvar traje do danas, predstavljajući trajne izvore sve novijih zapletaja", piše Krleža, a u njegov opis savršeno stanu i Gornje i Donje Kričke. "Ova 'neobaviještenost' zove se lijenost duha. Ona predstavlja nesumnjiv simptom veoma niskog stepena civilizacije zaostalosti, kampanilizma na temelju zatucane i zaturene pameti i neznanja i vrlo niskog stupnja materijalne kulture", napisao je davno, i na žalost, ostao u pravu do danas. A zbog uhićenja Hrvata u Drnišu, Paveliću odlazi posebna delegacija kako bi skrenula pažnju na problem. "Trojac Berković-Heraković-Živković otputovao u Zagreb da se potuže na postupke u talijanskom zatvoru i potraže dalje upute", piše Adžija. "U rano jutro odvezeno prema Kninu u teretnom autu 25 pohapšenih Srba. Žena Tode Andrića žali (nariče) po Drnišu. Odveli joj sina u tom kamionu. Ustaše je uhapsile. Njezino jaukanje čuo i talijanski kolonelo te pozvao k sebi stožernika Rukavinu.
Je li istina da ste pobili Srbe? - Ma lažne glasine, senjore! Samo su odvezeni u zatvor u Gospiću. Uhapšen Niko Rašić iz Žitnića, a gospodi Manojlović oduzeta staja, kuća i mlinica. Rasprodaje se Čenićev dućan." "Dovukli su ih Turci kao svoje kmetove, a oni su lijepo ovdje ostali i nakon odlaska Turaka. Zaposjeli su našu hrvatsku zemlju. Treba im otvoreno reći da su nepoželjni, da mogu seliti za Turcima. Ovo je hrvatska zemlja i Srbi tu nema mjesta. Eno im Srbija!!! Treba sve to bez milosti istrijebiti. Za nekoliko mjeseci ne smije u Hrvatskoj biti ni jednog Srba. Otete zemlje treba vratiti onima čije jesu! Zub za zub!!! Klin se klinom izbija!!!" Bio je, piše Adžija, oštar i otvoreno iznio kako bi trebalo radikalno riješiti srpsko pitanje. Na govornicu je zatim stupio mladi drniški ustaša, student Zarko Štrkalj: "Uspostavom NDH prestala je tiranija Srba kojima moramo uzvratiti milo za drago! Veseli me, kao domaćeg sina, da su se toliki ljudi odazvali ovome zboru, more crvenkapa! Dajmo oduška svome zadovoljstvu nad uspostavom naše Nezavisne Države Hrvatske koju je Poglavnik učinio većom negoli je ikada bila. Zemlja je već oduzeta od srpskih uzurpatora i bit će podijeljena hrvatskim seljacima. Živio Poglavnik! Živjela NDH! Na govornicu je poklicima izazvan Juco Rukavina. Rekao je kratko: - Nemam što nadodati onome što su predgovornici rekli jer nisam čovjek od govora nego od rada. Ja radim i ne govorim, jer kad se govori, ne može se raditi. Nikome neću praštati! Od svojih zahtijevam red i rad. Zbor je zaključio Berković: - Narode, sve što si danas vidio i čuo, usadi u srce i ne žali nikakvih žrtava za Poglavnika i hrvatsku domovinu! Mlade ustaše klicale su bez kraja i konca: Poglavnik! Poglavnik! Poglavnik!!!, dok je glazba svirala "Lijepu našu", a narod se oduševljen razilazio. "Glavni ustaški stan nastavio je s gozbom za izabranike. Pale su mnoge domoljubne zdravice. Uveče: bakljada i rasvjeta po svim kućama." No, ushit nije dugo trajao. Iz dana u dan Adžija čuje sve više priča o perfidnoj talijanskoj igri, raspirivanju mržnje između Hrvata i Srba, vječnim pokoljima po "oko za oko" formuli. "Čujem od Ande Ćorić-Grubišić da su Talijani prigodom sabiranja oružja kroz prste gledali pravoslavcima, tako da cijela sela imaju i oružje i municiju. Čudnovat je i neshvatljiv postupak Talijana prema Srbima, a protiv Hrvata, jer Hrvati su im saveznici, a Srbi to nisu. Ne samo da Talijani zaštićuju pravoslavne, nego ih i huškaju protiv Hrvata. Zaštićuju i četnike. Javna je tajna da pravoslavci na talijanskoj teritoriji posjeduju oružje i organiziraju se za napad na granice Hrvatske. Čujem da dr. Ivo Miović u Kistanjama i Benkovcu organizira četnike. Ne bi bilo čudno da slučajno ili hotimice ostavljeno oružje kod Srba u našim krajevima ima kakvu vezu s takvim organizacijama preko na talijanskoj strani. To bi imalo veze i s onim što se govori da je Italiji glavno nahuškati Hrvate protiv Srba, a Srbe protiv Hrvata. Neka se kolju, a oni će pobrati plodove! Konture te čudovišne politike već se ukazuju. Latini su stare varalice. Izigrat će nas..." Adžija slikovito opisuje i slučajeve konverzije, ideološke i vjerske." Ima primjera i u Drnišu da su oni koji su prešli na katolicizam najoduševljeniji Hrvati, kao i oni koji su se razočarali u svojim Srbi. Dobro se sjećam kako sam još 1928. godine, šetajući Poljanom, prigovorio doktoru Marku Skelinu što vije srpsku zastavu na svojoj kući: - Ako već nećeš hrvatsku, zašto ne viješ državnu? - Vi znate da je moja majka bila Srpkinja, a ja sam se rodio poslije očeve smrti pa sam uzgoj primio od matere koja me u srpskom duhu uzgajala. I liječničke nauke završio sam u Beogradu, među Srbi. Poslije 1928. godine, odnosno nakon krvoprolića u Skupštini, vidim tog istog doktora Marka u prvim hrvatskim redovima. Otada se na njegovoj kući vihorila samo hrvatska zastava. Ipak, Hrvatska je bila jača od uzgoja. Dobijamo hranu od Općine. I pravoslavci." "Kiša dalje pada. Od Stanice prema Siveriću i u Miljevcima sve smrzlo. Led zahvatio i Moseć te je šuma kao ucakljena. Mora da iza Promine prodire bura, dok je u mjestu južina. Noćas nestalo struje, jer su preko Miljevaca popucale žice i stupovi od mraza. U varoši noću nema svjetla. Događaju se krađe. Markanu nestao pas čuvar, a s moje podvornice odnijelo oboja vrata." "Puškaranje u Otavicama" nastavlja Adžija, a onda opisuje klasičnu hrvatsku priču - mulljanje trgovaca. "Imamo svjetlo, ali ne i vodu jer su smrzle cijevi. Po kotaru zatvoreni dućani i vlasnici kažnjeni: Ante Pranić na 20 dana zatvora, 3.000 kuna globe i zatvaranje trgovine zbog toga što je u zob metao pržinu; Anuška Nakić i sin joj Tonći isto tako, jer su prodali jednoj starici mudante za 550 kuna koje koštaju 50! Preko Zadra u Zagreb otputovali članovi "Aprovizacije" Drniš za nabavu hrane. Liška pruga zatvorena te ih do Zadra prebacio Giulio Ferri. Veterinar Barbetti, pop Janko Heraković, načelnik Ivo Jušić, a s njima se do Zadra odvezli Paštar i njegova gospođa. Poglavarstvo izdalo nalog da se sijeno ima zadržati za prodaju domaćem pučanstvu i određene cijene od četiri do šest kuna za djetelinu. Posjednici sijena: Miović, Skelin i drugi, za izigrati tu uredbu, ponudili sijeno Talijanima. Oni platili sijeno po četiri lire i sve kupili. Domaći ostali bez sijena i djeteline. Blago neće imati hrane. Partizani dočekali Talijane na putu Knin - Vrlika, ubili jednog karabinjera, jednog hrvatskog žandara, a vojnike pustili. Talijani pohapsili 32 komunista koje su pokupili u obližnjim šumama. U Kninu, u vezi s tim napadajem streljano 18 partizana. Čujem da u Drniš stiže bataljun vojnika koji će se odmah razmiliti po brdima i tražiti partizane."
| Vaše ime | |
| Komentar | |
