Novi predsjednik Mladeži HDZ-a BiH je Dario Plavčić. On je na toj dužnosti naslijedio Matu Lončara, nedavno izabranog na čelo Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša u Vladi Zapadnohercegovačke županije. Plavčić, po struci ekonomist, na pozitivan način je i aktivist koji vrijedno radi za svoju Busovaču te je jedan od najzaslužnijih što kultura u tom gradu živi 12 mjeseci, a aktivan je i u svim drugim krajevima BiH. Na izbornoj skupštini Plavčić je poslao snažne poruke o Bosni i Hercegovini, hrvatskom narodu u ovoj zemlji, mladima..., koje su se mnogima svidjele, a sada ih za Večernji list dodatno objašnjava te govori i o drugim, bitnim temama.
Večernji list: Dario, izabrani ste na čelo Mladeži HDZ-a BiH uz veliku podršku članova stranke. Kakve ciljeve pred sebe stavljate kao predsjednik Mladeži?
- Mladež ulazi u novi mandat kao generacija odgovornosti. Ta se odgovornost očituje u četiri smjera: najprije prema samima sebi, jer samo izgrađeni ljudi mogu služiti drugima; zatim prema zajednici, jer politika nije natjecanje egoprojekata, nego oblik trajnog služenja; potom prema vrijednostima, jer je HDZ nastao na idealima, a ne na funkcijama; i naposljetku prema našoj domovini, koja zaslužuje najbolje od nas.
U praksi to znači nekoliko jasnih koraka. Vrata Mladeži ostaju širom otvorena svim mladim ljudima koji žele raditi, učiti i preuzeti dio odgovornosti u svojim sredinama. Naglasak stavljamo na terenski rad, jačanje postojećih i pokretanje novih općinskih ogranaka te suradnju s obrazovnim i stručnim institucijama koje potiču znanje i liderstvo. Suradnja s Mladeži HDZ-a Republike Hrvatske i sestrinskim demokršćanskim organizacijama u Europi podiže se na višu razinu kako bismo lakše razmjenjivali iskustva i otvarali europske prilike našim članovima. Istodobno ostajemo pouzdan partner vodstvu HDZ-a BiH i predsjedniku dr. Draganu Čoviću: želimo da se glas mladih jasno čuje pri svakom ključnom političkom pitanju, od lokalne zajednice do državne razine.
Dakle, naš je cilj da se svaki mladi Hrvat u Bosni i Hercegovini osjeti dijelom mreže koja ga podržava, motivira i potiče da ostane ovdje, gradeći budućnost na temeljima vjere, identiteta i rada.
Večernji list: U svom govoru pozvali ste mlade da vam se pridruže s novim idejama, ali i poslali poruke o ostanku na tisućljetnim prostorima Hrvata u BiH. Zbog čega je to važno?
- Ostati na svojoj zemlji i raditi za nju nije parola, nego obveza - prema sebi, precima i prema onima koji dolaze. Zato pozivam mlade da nam se pridruže: želim da Mladež HDZ-a BiH bude otvoren tim bez podjela u kojem svaka dobra ideja dobije priliku postati konkretan projekt. Najbolji dokaz da se može je "Hrvatsko proljeće središnje Bosne". Godine 2014. pokrenule su ga naše kolegice Irena Mrnjavac i Glorija Lujanović kao odgovor na nemire i palež institucija, a danas je to višemjesečna manifestacija koncerata, tribina i drugih kulturnih događaja koja povezuje cijelu središnju Bosnu. Projekt njeguje hrvatski identitet, ali istodobno gradi mostove i potiče suradnju. Cilj nam je isti koncept proširiti na svaku županiju - osloboditi energiju mladih upravo tamo gdje žive. Uz to, moram reći kako su Hrvati Bosnu i Hercegovinu stoljećima stvarali, branili i izgrađivali; naš naraštaj mora je podignuti na europsku razinu. To znači služiti drugima, čuvati svoje vrijednosti i vjeru u zajedništvo. Ako u svakom mjestu osiguramo prostor za mlade ideje, onda ostanak više neće biti teret, nego prirodan izbor.
Večernji list: Dolazite iz Busovače. Kakav je život u toj općini i vide li se još uvijek ratne rane?
Busovača je danas miran, živ grad koji se postupno, ali vidljivo mijenja nabolje. Međunacionalni i međuljudski odnosi su dobri, svakodnevica funkcionira bez napetosti, a zajednički projekti sve češće brišu stare podjele. Istodobno, otvaraju se nova poduzeća i radna mjesta, grade nove stambene zgrade, u središtu se uređuju objekti i prometnice, gradi se i zgrada policije. Uskoro počinju radovi na novoj zgradi Doma zdravlja, a u planu su i drugi sadržaji koji će donijeti život nakon radnog vremena. Najveći iskorak tek nas čeka: više poticaja za mlade poduzetnike te podrška mladim obiteljima kroz jačanje vrtića i socijalnih usluga. To definitivno treba biti prioritet lokalne vlasti. Busovača je mali, gostoljubiv grad - s malo odlučnosti može postati izvrsno mjesto za rad i obiteljski život. Naravno, ratne rane nisu posve zacijeljele. U selima iz kojih su Hrvati bili protjerani još se vide prazne kuće i neobnovljeni objekti. Ali ljudi su odlučili ići naprijed: vraćaju se, obnavljaju domove i, što je najvažnije, zajedno grade Busovaču kao siguran i bolji prostor za svakoga.
Večernji list: Primjeri ratnih zločina nad Hrvatima Busovače su brojni. Izvori govore o više od 200 ubijenih osoba. Prognano je oko 2500 Hrvata. Mnogi ratni zločinci danas nisu procesuirani. Kako je u takvom ozračju graditi suživot?
- Busovača o kojoj govorimo zapravo je samo jedna od brojnih tragičnih slika stradanja hrvatskog naroda u središnjoj Bosni tijekom rata. Brojke o ubijenima, nestalima i prognanima iz Busovače jesu zastrašujuće, ali, nažalost, nisu iznimka. Cijela 1993. godina, koju upravo ovih dana obilježavamo na mnogim stratištima, bila je godina golog preživljavanja Hrvata u ovome kraju. Hrvatski narod u središnjoj Bosni doslovno se borio za biološki opstanak. U Busovači smo se, unatoč golemim žrtvama, uspjeli obraniti i opstati. No, mnogi to nisu mogli, primjerice, Hrvati u Bugojnu, Kaknju, Zenici, Varešu, velikom dijelu općine Travnik, gdje je u samo jednom danu domove moralo napustiti gotovo 20.000 ljudi. Usporedba brojki jasno pokazuje razmjere tragedije. Sjećamo se ovih dana stradanja Hrvata u Travniku, Bikošima, Maljinama, Miletićima, Gučoj Gori, na Osmici kod Viteza, u Busovačkim stajama, Dusini, Buhinim Kućama, Križančevu Selu, ali i u Kaknju, Varešu, Žepču, Kiseljaku, Zenici... Zajednički nazivnik svih tih zločina je - nekažnjenost. Mnogi ratni zločini nad Hrvatima nisu ni procesuirani, a zločini su nerijetko bili zvjerski, s elementima etničkog čišćenja. Zločini nad Hrvatima u najvećem broju slučajeva nisu dobili pravosudni epilog. Iako su Hrvati središnje Bosne više od 300 dana bili u potpunom okruženju, paradoksalno, pripisana im je odgovornost kroz koncept "udruženog zločinačkog pothvata", koji se i danas koristi u političkim i medijskim obračunima kad se govori o jednakopravnosti Hrvata u BiH. To je nepravda koja "u nebo vapi". Ipak, vjerujem da je suživot jedina moguća formula zajedničkog života na ovim prostorima. Ali za stvarni suživot svih generacija nužne su i pretpostavke: mora se temeljiti na istini i na pravednosti. A istina je moguća jedino ako postoji iskrena volja za suočavanje s prošlošću - sa svim zločinima, bez selekcije. Tek kada svi odgovorni budu jednako dovedeni pred lice pravde, a ne samo jedni, tada ćemo moći reći da gradimo temelje stvarnog povjerenja, pravne države i održivog suživota. To vrijedi i za moju Busovaču, ali i za svako drugo mjesto u našoj državi.
Večernji list: Istaknuli ste se u organizaciji mnogih kulturnih događaja u Busovači. Na što ste posebno ponosni?
- Najviše me raduje što je Busovača danas grad u kojem kultura živi svih 12 mjeseci, i to ponajprije zahvaljujući mladim entuzijastima. Projekti koji su nekoć bili gotovo neprimjetni sada postaju sve veći: Busovački kazališni festival prerastao je iz skromne inicijative u ozbiljan, tradicionalni događaj, a glazbeni festival i božićni koncerti redovito ispune crkve i dvorane do posljednjeg mjesta. Pokrenuli smo i školu glume, radionice fotografije te niz manjih edukacija u kojima djeca prvi put staju na scenu, a srednjoškolci i studenti samostalno vode vlastite programe. Nedavno smo ponovno organizirali i događaj "Hercegovina u Busovači", čime smo dodatno povezali različite krajeve i tradicije. "Božić u Busovači", dječja utrka i druga događanja koja organizira Općinski odbor upotpunjuju sliku zajednice u kojoj su mladi više od publike - oni su autori, producenti i pokretačka snaga svega što radimo. Upravo to me, iskreno, čini najponosnijim.
Večernji list: Ekonomist ste po struci, a čini se da je upravo ekonomija najzdravije tkivo u ovoj zemlji koje bi moglo spajati sve nas ovdje. Kako na to gledate?
- Ekonomija je najpraktičniji jezik u Bosni i Hercegovini: kad linija krene ili aplikacija uspije, nitko ne pita tko je tko, nego koliko smo zajedno stvorili vrijednosti. Zato sam za tri jasna pravila - digitalno brza i depolitizirana administracija, predvidivo i transparentno tržište te širok prolaz prema europskom tržištu i fondovima. Kad to uredimo, tvornice, startupi i obiteljske tvrtke spojit će ono što dnevne razlike znaju udaljiti, a što će mladima dati razlog da ostanu upravo ovdje.
Večernji list: Što se političkih pitanja u BiH tiče, brojna su otvorena. Kako ih početi rješavati?
- Rješenja počinju razgovorom, iskrenim, kontinuiranim, bez predrasuda i skrivenih namjera. Najprije moramo dogovoriti "pravila igre": punu jednakopravnost triju konstitutivnih naroda, funkcionalne institucije i jasan europski smjer zemlje. Na tom temelju svaki se spor rješava isto: otvorenim dijalogom, jasnim rokovima i provjerljivim rezultatima. Manje velikih deklaracija, više malih, dogovorenih koraka koje ljudi stvarno osjete - od Izbornog zakona do gospodarskih i socijalnih reformi. Naša generacija odgovornosti ulazi u takve procese s dobrom namjerom i odlučnošću da pomognemo Bosnu i Hercegovinu pretvoriti u mjesto gdje je svima bolje, gdje se poštuje različitost i gdje politika spaja, a ne razdvaja.
Večernji list: U svjetlu brojnih negativnih geopolitičkih događanja u kojima se BiH ponaša kao navijač, što možemo očekivati?
- Mir možda ne rješava sve, ali bez mirnog okvira sve ostalo gubi tlo pod nogama. Ako to načelo pretvorimo u zajednički kompas, od državnog Parlamenta do najmanjeg općinskog vijeća, onda u Bosni i Hercegovini itekako ima razuma za očuvanje mira. Naša je odgovornost da to shvatimo doslovno: bez poštenih institucija, odgovorne politike i iskrenog poštovanja različitosti svaki napor u gospodarstvu, školstvu ili socijalnoj skrbi ostaje bez oslonca. Mir je temelj kuće u kojoj živimo; čuvajmo ga zajedno, a ne tek na papiru.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
