Liga mjesnih zajednica općine Grude bliži se svom kraju. 26. izdanje natjecanja u četvrtfinalnoj je večeri obilovalo uzbuđenjima, (ne)očekivanim rezultatima, fanatičnim proslavama i svime što prati najvažniju sporednu stvar na svijetu.
Grude su bile zakucane od početka do kraja, a svi su gledali hoće li njihovi ljubimci ostvariti svoj uspjeh. Jer četvrtfinale, generalno, je uspjeh, ali uvijek ostaje to pitanje što bi bilo da je još koja stepenica prijeđena, je li moglo bolje i slično.
Prvu utakmicu igrali su Grude Centar i Drinovci 1. Davno je bila 2010. godina kad je Grude Centar započeo svoju malonogometnu bajku, a kapetani Boris Miloš tada i Ivan Ćorluka u novije vrijeme i dalje predvode svoju momčad i san o "La Décimi", desetoj kruni kojom bi vjerojatno neki od igrača umir(ov)ili sebe, još traje. Jučer su igrali protiv Drinovaca 1, ekipe koja je skupine odigrala dobro u odnosu na neke ranije godine, a koja je i utakmicu s Centrom držala u egalu cijelo vrijeme. Grude Centar je odmah uspostavio dominaciju, Stanko Marić je već u 4. minuti pogodio za 1:0 i tu je bio kraj pogocima. Igralo se čvrsto, borbeno, tražili su se fauli, isključenja, penali, navijača Drinovaca, mora se priznati i onih koji žive u mjesnoj zajednici Grude Centar, bilo je više i sve je to nosilo Drinovce 1 da pokušaju iznenaditi prvog favorita turnira. No kad treba izginuti, Centar je vjerojatno broj 1, a nije problem uletjeti i klizeći, iako nije običaj na asfaltu, da se sačuva rezultat. Onda kad se u jednom trenutku činilo da je Mario Galić ostao bez "clean sheeta" i da idemo prema penalima, odnekud se pojavio Boris Miloš, gol je bio obranjen i čekao se taj kraj kad Ivan Ćorluka vikne: "Ajmooooo" i povede momčad u još jednu slavljeničku noć, a iako je lopta okrugla, zasad se itekako kotrlja prema toj famoznoj "La Décimi" kojom bi vjerojatno i za 100 godina - Mario Galić, Ivan i Ante Ćorluka, te Boris Miloš kao četvorka koja je u zapisniku Grude Centra i to u ključnoj ulozi od prvog do posljednjeg naslova - bila spominjana. S druge pak strane Drinovci 1 su osvojili srca navijača i nisu više hit klinci, već ozbiljna momčad, ali imaju i oni svoje mušice koje moraju otkloniti za onaj dodatni iskorak. Ono što je ove godine dobro, više nisu u sjeni Drinovaca 2 i prema njima više nitko ne gleda podcjenjivački. Iako bi tekst o LMZ-u Grude činio se kao ozbiljna analiza, stavit ćemo izjavu našeg suradnika Jole: "Čini se da je bilo premalo igrača iz šampionskih Ploca." Kako god, prva četvrtfinalna utakmica nije umirala u ljepoti, ali bila je odlično zagrijavanje za zanimljivu večer. Grude Centar je slavio 1:0.
Druga utakmica ponudila je još jednu izvrsnu utakmicu između Drinovaca 2 i Gorice. Da su Drinovci 2 oni od lani, stavili bismo novce da će igrati još jedno finale, a ovako su cijelo vrijeme igrali na iskustvo oslonjeni na to da će Ivan Pandžić i Toni Tomas riješiti stvar. Međutim, sezona je duga, Toni Tomas je nakon fantastične sezone u HNK Grude gotovo svaku večer na turnirima, a tko ga poznaje zna da svugdje daje 200 posto sebe, a tijelu treba odmor, što se vidjelo kod svih igrača Drinovaca osobito u drugom poluvremenu. S druge pak strane, Gorica ima znanje, širinu na klupi, a ne fali ni fanatizma jer ako kapetan Ante Boban vjeruje da momčad može do kraja, čini se da je to uvjerenje prelio na cijelu svoju momčad. U prvom poluvremenu sve bitno izdogađalo se od 15. do 20. minute. Maestro Ante Paradžik petom je asistirao za Branu Bagu, a iskusni napadač šalje loptu u mrežu Tomasa. Nije puno trebalo da Ante Paradžik na asistenciju Hrvoja Jurića pogodi za 0:2. No bude se Drinovci. Ivan Pandžić dobiva asistenciju od Tonija Tomasa za 1:2, a onda David Pandžić iz okreta ponovno na asistenciju Tomasa izjednačuje na 2:2. U drugom poluvremenu sve je išlo na stranu Gorice. Već u 4. minuti nastavka je 2:3. Ivčo Galić prima jednu loptu, fauliran je s leđa, a netko kaže da je u tom "nokdaunu" rukom gurnuo sebi loptu u for i pogodio za 2:3. Prosvjedovali su igrači Drinovaca 2, ali čak i ne kao u ranijim vremenima, kad su imali snage za dvodnevno letenje terenom, pa je "Božja ruka", 39 godina nakon Maradone, bila uspješna. No i da nije bilo te situacije, Drinovci ove godine nisu oni pravi, i razumljivo, nedostaju Miho Glavaš prošlogodišnji kreator igre, nedostaje Matko Majstorović i sve je to utjecalo na ekipu. S druge pak strane popustila je i koncentracija jer gol za 2:4 stari Drinovci nikad ne bi primili tako olako. Naime, Hrvoje Jurić ima slobodnjak, Ante Paradžik mu je na šutu, ali ima i drugih igrača za čuvati. Primjerice, Branu Bagu koji kao duh stoji sam, dobiva loptu od Jurića i samo je lagano skreće u mrežu za 2:4. U posljednjoj minuti proslavio se i Kristijan Kapural, golman Gorice koji je pogodio praznu mrežu Drinovaca 2 koji su zaigrali s golmanom igračem i to je bilo za konačnih 2:5. Možda će Drinovci ocijeniti ovu godinu kao neuspješnu, ali ako gledaju kroz polupunu čašu, dobili su itekako pojačanje. Ivan Majić nije puno igrao, ali ono što je odigrao bilo je dobro. I jučer je unio svježinu u momčad, obrambeno još nije na razini na kojoj treba biti, ali napadački već se sada osjeća zrelost najmlađeg igrača koji ako ne završi u nekom klubu koji će zabranjivati igranje mjesnih, može biti ključna figura, a i morao bi biti u Drinovcima, u godinama koje predstoje.
Treću utakmicu igrali su Pocrte i Tihaljina. I desetkovana Tihaljina u kojoj se prije svake utakmice Ljubo i Luka Ančić na štakama utrkuju koji će prije do klupe, jedna je od najozbiljnijih ekipa u završnici, a glavne violine iz 2013. Tomo i Ivan Perić danas imaju Juru i Marinka Primorca. Tihaljina je povela već u petoj minuti, a gol Tome Perića podsjetio je na one dane kad je dizao grudsku publiku na noge i kad su tribine pljeskale kralju nogometa koji se unatoč protoku nogometa i ozljedama vraća jači nego ikad. Uzeo je loptu, napravio onaj svoj lažnjak, gurnuo je blago u for i lijevom nogom pogodio kut Pocrta, a izvrsni Ferdo Spajić ovog puta nije mogao ništa. Tihaljina je već u 8. minuti povećala na 0:2. Šeprtljav autogol i činilo se da su Pocrte izbrisane iz utakmice. Međutim, na klupi Pocrta je Ivica Marić Šicko, nogometni virtuoz iz onih vremena koji bodri svoju momčad i daje savjete koje bi igrači trebali više slušati ako ne žele biti momčad ovisna o golmanu i lucidnosti Petra Marića koji i ozlijeđen pronalazi neke trikove da digne Pocrte i bude čovjek bez kojeg je igra Pocrta nezamisliva. Upravo je Marić vratio živost utakmici kad je stao na golmana igrača. Takav je sjajno pogodio iz daljine za smanjenje rezultata 1:2. Krenule su Pocrte na sve ili ništa i bome bi bilo svašta da se kod još jedan sjajanog šuta Petra Marića nije pojavio niotkud Jure Primorac i 20 sekundi prije kraja ugasio desetljetne snove Pocrta o završnoj večeri. Završilo je 2:1 za Tihaljinu. Tihaljina se čini zrelom, ali ozljede su ozbiljan problem. Tomo Perić će sigurno izvući posljednje atome snage da odvede ekipu do kraja, no treba i zdravlje nogu čuvati, a tihaljski kapetan već je dobro načet. Međutim, ovo su takvi dani, o ozljedama i oporavcima ćemo kad prođu turniri. Tihaljina ima glavu i rep, a je li ovo godina kad će donijeti kući omiljeni pehar saznat ćemo kroz ova dva dana.
I posljednju utakmicu igrali su Ružići i Dragićina. Da će biti puno golova, znali smo bez da nam je itko rekao jer kad igra Dragićina to je jednostavno tako, ali da smo očekivali bolje Ružiće u kojima će svi dati jednak doprinos, a ne samo Ivo Bandić koji ih je držao na površini, i to jesmo. Do poluvremena se svašta izdogađalo. U 5. minuti Mihael Miho Palac koji ima ono nešto kad se izbaci na desnu stranu i udari loptu pogodio je rašlje Ružića. Onda stvar u svoje noge preuzima Ivo Bandić i s dva snajperska hica u 8. i 10. minuti para mrežu golmana Bandića, a kad se izrodila prilika i za potpuno odvajanje, mislili smo da utakmica ode u jednom smjeru, no to je Dragićina. I kad se čine da su na dnu, nekako se izdignu pa je u 15. minuti Ivan Katura iskoristio asistenciju Ivana Leke za 2:2. Na samom kraju nogometa, Vinko Palac diže publiku na noge za 2:3 na kraju poluvremena. U nastavku utakmice, Dragićina na pogon wunderkindova nastavlja napadati, te je već u 4. minuti nastavka 2:4 preko Mihe Palca. Ivo Bandić ubrzo shvaća da večeras mora sam pa je samo 2 minute kasnije smanjio na 3:4, upisavši svoj hat-trick. A onda u 16. minuti briljantni Ivo Katura rola, valja, zabija za 3:5, a dragićka baza navijača kojih je bilo na sve strane pada u delirij. Međutim, Dragićina ne može bez drame, i taman kad je Filip Leko, šef zapisničkog stola izrekao rečenicu da će Dragićina zakuhati nešto pred kraj i oči će morati biti širom otvorene do kraja, tako je i bilo. Mate Bandić smanjio je u 18. minuti na 4:5. Tad sva artiljerija kreće na Dragićinu, a momčad koja tradicionalno ne igra dobro obranu grčevito se brani, odbija napade, pobjeđuje 5:4 za još jedno veliko polufinale! Ružićima za utjehu, dobili su Miljenka Božića koji je odlično koristio svoje minute, zatim Ivana Iličića Srećina koji je u malo vremena pokazao da može biti vođa ove momčadi u budućnosti, onda drugog Ivana Iličića koji ima brzinu i okretnost. Senatori će, jasno, morati prepuštati mjesto takvim igračima, pa bi novi Ružići uz spoj mladosti i iskustva mogli biti užitak gledati. Dragićina pak više nije oslonjena samo na Vinka Palca, tu su sada Kati i Miho, a Ivan Leko proživljava drugu mladost i svoju lucidnost koristi na najbolji način.
Večeras je polufinale, a najavit ćemo po redoslijedu. Prvo juniori.
U 19:30 igraju Donji Mamići i Pocrte/Pešija, zatim Sovići i Ružići u 20:15.
Onda su na terenu seniori.
Prvu utakmicu igraju Grude Centar i Dragićina u 21 sat, a u 22 sata sastaju se Gorica i Tihaljina. Još samo večeras i sutra, te će svi detalji oko 26. izdanja Lige mjesnih zajednica općine Grude biti poznati.
Ako vam se čini da je nedostaje fotografija svih ekipa, naš Ante Šumelj morao je na iduću radnu aktivnost pa je uspio fotografirati samo dvije utakmice četvrtfinala, ali će se već u ovim završnim noćima iskupiti i isporučiti fotke od svih utakmica, a za danas toliko.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
