- Ako sam nešto dobro mogao učiniti, Bogu hvala, učinio sam. Zahvalan sam svima koji su mi pomagali, od mojih roditelja do svih onih s kojima sam živio – kazao je svojedobno fra Pijo Pejić koji nas je napustio ovog ponedjeljka u 88. godini života, 69. redovništva i 61. svećenstva preminuo je fra Pijo Mate Pejić, OFM, umirovljeni franjevac Provincije sv. Jeronima, doktor kanonskog prava i dugogodišnji član Samostana Male braće u Dubrovniku, objavljeno je na mrežnim stranicama Franjevačke kustodije sv. Jeronima.
Fra Pijo je rođen 1. listopada 1937. u Sovićima, u općini Grude, u obitelji Andrije i Anice Pejić (rođ. Zorić), kao jedno od devetero djece. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Pazinu. Novicijat je započeo na Košljunu 1955., a jednostavne zavjete položio je 1956., dok je svečane zavjete dao 1961. godine u Zadru. Vojnu obvezu služio je u Ohridu i Skoplju (1958.–1960.).
Studij teologije pohađao je u Zagrebu, Samoboru i Zadru. Za đakona i svećenika zaredio ga je nadbiskup Mate Garković 1964. u zadarskoj katedrali. Daljnji studij nastavio je u Rimu na Papinskom sveučilištu Antonianum, gdje je 1969. doktorirao kanonsko pravo disertacijom o pravnim izvorima konstitucije Lumen Gentium.
Fra Pijo je obnašao brojne redovničke i upravne službe: bio je magister bogoslova i profesor teologije, gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku (1973.–1979.), gvardijan na Krapnju i u Cavtatu, definitor i tajnik Provincije sv. Jeronima. Od 1994. pa do smrti živio je i djelovao u samostanu Male braće u Dubrovniku.
Njegovo svećeničko poslanje posebno je obilježilo 12 godina službe kapelana dubrovačke Opće bolnice i njegovo nastojanje da se uredi i opremi bolnička kapelica. - Kad sam došao za kapelana u bolnicu, trebalo je slavit' misu po odjelima. Pa nije Dubrovnik spao na to da ne možemo imat bokun kapelice! Zamolio sam ljude, a ima dobrih, tako da smo uredili kapelicu u bolnici. Jednom mi je rečeno da je to jedna od najljepših bolničkih kapelica u Hrvatskoj. Tabernakul sam iz Rima donio pod rukom za nju – govorio je fra Pijo.
- Kad je kasnije premještena gdje je i danas, tad sam, da naša zajednica ne napusti tu službu, bio kapelan godinama. Svaki dan sam išao u bolnicu kad završi vizita. Prošao bi u habitu po odjelima. Nisam bio nametljiv, samo da ljudi vide da sam tu ako sam im potreban. Bilo je to dobro iskustvo - govorio je za Slobodnu Dalmaciju.
Predan rad i doprinos fra Pija prepoznat je i nagrađen kroz priznanja i nagrade. Njemu jedno od dražih je odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske dr. Franja Tuđmana, koji ga je Redom hrvatskog trolista odlikovao za osobite zasluge u ratu i izravnoj ratnoj opasnosti za Republiku Hrvatsku.
- Lijepo je bilo to dobit', jer nije on bilo koji predsjednik, to je državnik kojeg sam volio jer sam vidio da iskreno voli svoj narodi i kao takvog sam ga cijenio – kaže fra Pijo koji je obavljao brojne službe u Redu i u Crkvi, primjerice bio je profesor na Visokoj bogosloviji Dubrovnik – Makarska i predavao na Teološko-katehetskom institutu u Dubrovniku.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
