Iako se broj grla oporavio od ruba izumiranja, opstanak autohtone bosanskohercegovačke pasmine, Bosanskog brdskog konja (BBK), u matičnoj zemlji i dalje je neizvjestan.
Upozorio je na ovo Vlado Rašić, uzgajivač iz Gruda. Govoreći na 1. Međunarodnom simpoziju o stanju i zaštiti autohtonih pasmina, poručio je da se pristup uzgoju mora hitno mijenjati. Iako je rođen u Njemačkoj, odrastao je kod bake i djeda u hercegovačkom selu, pa je kako kaže i srcem vezan poljoprivredu i domaće životinje. Prije osam godina (2017.) započeo uzgoj ove pasmine, svjestan da je riječ o kritično ugroženom konju.
"Kupio sam prvo jedno, pa drugo grlo u čistoj krvi, i od tada sve ozbiljnije radim na uzgoju. Danas imam šest grla, pet kobila i jednog pastuha", naveo je Rašić koji je inače i predsjednik Upravnog odbora Međunarodnog udruženja uzgajivača bosanskog brdskog konja (MUUBBK).
Od praga izumiranja do laganog oporavka
Bosanski brdski konj pratio je čovjeka kroz ratove, nosio teret, orao zemlju i vukao plugove. Kao takav od najpoznatijih hipologa svoga vremena ocijenjen je kao najbolji i najizdržljiviji radni i vojni konj. Nažalost, kako je Rašić naveo u svom izlaganju, tehnološkom revolucijom mijenjaju se sredstva rada, pa je tako i BBK ostao bez posla i u velikom broju doživio depopulaciju.
"Prije dvadeset godina bili su na rubu nestanka. Svaka pasmina koja padne ispod 200 jedinki smatra se ne samo kritično ugroženom već izumrlom, u tom trenutku taj broj je bio tri puta manji od minimum", kaže Rašić, podsjetivši da je zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, prije svega Antona Dolinšeka i MUUBBK-a, uzgoj je spašen.
Danas u BiH postoji osam ergela i desetak manjih uzgajivača, s ukupno oko 270 grla. Ako tome pridodamo očekivanu ždrjebad u 2025. napredak je vidljiv.
"Trenutno u BiH imamo 14 rodova kobila i to: Bosna, Đula, Gara, Iskra, Lasta, Medina, Mica, Morina, Mrkuša, Sena, Una, Vidra, Zorka, Tiha. Pastuha imamo 4 linije i to su: Miško, Barut, Đulbeg i Durmitor", nabrojao je, dodavši kako se aktivno radi na uvođenju novih rodova kobila, ali zbog ispunjavanja propisanih uvjeta to zahtijeva duži rok, i na novoj liniji pastuha u suradnji sa stručnom pomoći MUUBBK.
Poticaji i problemi
Federalno ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prepoznalo je značaj pasmine i uvelo poticaje – 700 KM za čisto pasminsko grlo i 500 KM za grlo u tipu BBK. Iako ohrabruje njegovo uvrštavanje među autohtone pasmine, ovaj uzgajivač napominje da ima i onih koji se uzgojem bave samo zbog poticaja: "Takvi konje drže prepuštene sami sebi, ne ulažu u selekciju ni uvjete držanja, i to ne doprinosi očuvanju pasmine."
Poseban problem vidi u neujednačenom sustavu kontrole i izdavanja identifikacijskih dokumenata, koji, kako kaže, često rade neovlaštene osobe.
Rašić hvali suradnju s Poljoprivrednim zavodom u Sarajevu, koji vodi matičnu evidenciju, te apelira da se ta institucija ovlasti kao jedina relevantna za izdavanje dokumenata i vođenje registra.
Sporan jedinstveni registar kopitara
Jedan od najvećih problema s kojima se BiH suočava, ističe Rašić, je nepostojanje jedinstvenog registra kopitara na nivou države, zbog čega uzgajivači nemaju mogućnost legalnog izvoza konja u zemlje Europske unije, što automatski smanjuje njihovu vrijednost i otežava razmjenu genetskog materijala s uzgajivačima iz EU.
Objasnio je kako je formiranje državnog registra neophodan korak ako BiH želi ozbiljno razvijati uzgoj i stvoriti uvjete za međunarodnu suradnju.
"Razgovarao sam na pauzi Simpozija s kolegama iz ministarstava RS i FBiH, obje strane tvrde da nema sporova – ali nešto ipak koči. Vrijeme je da se to konačno pokrene", kaže.
Prema njegovim riječima, uspostavom jedinstvenog registra uzgajivači bi dobili priliku za legalan izvoz i prodaju konja na europskom tržištu, gdje su cijene znatno više nego u BiH. "To bi značilo i širenje uzgoja, bolju organizaciju i podizanje kvalitete pasmine na viši nivo", zaključuje Rašić.
Između opstanka i zaborava
Iako se situacija popravlja, Rašić upozorava da je interes za uzgoj i dalje slab. "Nažalost, BiH je zemlja niskog standarda, a mladi seoski život napuštaju. Ako bi država ukinula poticaje, populacija bosanskog brdskog konja bi se prepolovila za nekoliko godina."
S obzirom na starosnu dob većine uzgajivača, situacija je dodatno zabrinjavajuća. "Neki nemaju nasljednike, i kada oni odu – odlaze i njihovi konji. Sudbina pasmine bi tada bila neizvjesna."
Ipak, vjeruje da se promjenom pristupa i udruživanjem mlađih uzgajivača uz podršku države, može sačuvati pasmina koja je stoljećima nosila teret bosanskog čovjeka.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
