Nakon niza neutemeljenih tvrdnji, laži i insinuacija koje posljednjih mjeseci iznosi dio čapljinske oporbe – konkretno Čapljinska neovisna stranka, koje smo ignorirali zbog vjere da će građani sami prepoznati njihove podvale i jeftine političke igre, sada smo primorani reagirati jer se napadi usmjeravaju i na crkvene vrijednosti koje zaslužuju poštovanje, a ne politiziranje.
Navikli smo od njih da im je svaki prijedlog – “katastrofa”, svaki projekt – „sumnjiv“, svaki uspjeh – „prenapuhan“, svaki metar asfalta – “predizborni trik”, da se prijavljuje tužiteljstvu svaki pokušaj da se mladim obiteljima omogući kupnja gradskog zemljišta, a posljedično i gradnja kuće te stvaranje obitelji. Međutim, napad na crkvene institucije je trenutak kada šutnja više nije izbor i kada jasno treba braniti svete vrijednosti od sitnih političkih manipulacija.
Svojom prijavom se taj dio oporbe “pohvalio” i na službenoj Facebook stranici (slika 1), u objavi kojom su mrtvačnicu “Kristova Uskrsnuća” proglasili kriminalnom.
Kao i uvijek do sada, na njihove laži ćemo reagirati istinom.
Mrtvačnica “Kristovog Uskrsnuća” vlasništvo je fratara – franjevaca u Čapljini. Uporabna dozvola je izdana 03. studenoga 1998. god. (slika 2), suprotno lažnim tvrdnjama dijela oporbe. Sredstva za izgradnju osigurali su članovi HKPD Čapljina donacijama i prilozima Čapljinaca uz potporu Općine Čapljina. Mrtvačnica je vjerski objekt za ispraćaj pokojnika i otvoren je za sve u župi Svetog Franje pa i šire. Ima svoj statut i upravni odbor koji kontrolira i upravlja radom mrtvačnice te imenuje ravnatelja.
Oni koji su sebe samoinicijativno postavili u uloge revizora, tužitelja i “zaštitnika državne imovine”, nisu vidjeli ništa sporno dok se u Stolac ilegalno gradio harem na državnoj zemlji i dok je federalni ministar izdvajao 70 000 KM iz proračuna za navedeni “projekt”. Tamo prijave i moralne lekcije izostaju. Očito, kriteriji “pravdoljublja” ovise o političkim bojama i o tome koga se može ili ne može napasti.
Ne možemo se oteti dojmu da se ovim ne šalje poruka čapljinskoj javnosti nego dijelu sarajevske unitarističke čaršije – kojima se nude kao nekad Lijanovići, Jurišići i Budimiri.
Posebno je tužno i sramotno što su, u nedostatku ideja, spremni “kriminal” tražiti čak i u crkvenim institucijama. Postavlja se logično pitanje — hoće li sljedeći njihov „veliki slučaj“ biti zahtjev da se izdaju fiskalni računi za mise zadušnice ili možda udar na naše branitelje?
Ovo nije slučajnost. Očigledno je da se njihove “kampanje” ne vode za Čapljinu, već za sarajevsku “čaršiju” – onu istu koja je nekad slavila Lijanoviće, Jurišiće i Budimire. Cijena? Prodaja vlastitog grada, dostojanstva i vjere za minutu na ekranu unitarističkih opskurnih medija.
Građani Čapljine prepoznaju tko radi, a tko se hrani senzacionalizmom. Mrtvačnice, crkve, groblja i naši mrtvi zaslužuju mir i dostojanstvo — ne političke predstave onih koji su izgubili i kompas i povjerenje.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
