Obilježava se 34. obljetnica od utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Dan pada grada heroja - Vukovara. Za Hrvate diljem svijeta ovaj je dan itekako poseban. Danas u 17.15 u Galeriji kraljice Katarine Kosače u Mostaru bit će predstavljena knjiga generala HV-a i HVO-a Ivice Primorca pod nazivom “Kad istina progovori - svjedočanstvo hrvatskog generala”. Za mnoge ovo je jedno od najiščekivanijih štiva prekaljenog vojnika, čovjeka s povijesne fotografije na Kninskoj tvrđavi, koji je odlučio progovoriti o svemu što se događalo u ratu, a čemu je bio živi svjedok. Tim povodom general Primorac dao je intervju za Večernji list.
Generale, vaša knjiga “Kad istina progovori – svjedočanstvo hrvatskog generala” ugledala je svjetlo dana. Za početak, objasnite nam malo naslov, što ste njime htjeli poručiti?
- Konačan naslov knjige jedna je od inačica koje sam s urednikom knjige g. Žarkom Ivkovićem razmatrao kao prikladnu s obzirom na tematiku i sadržaj knjige. Od završetka Domovinskog rata prošlo je trideset godina, ali tema obrambeno-oslobodilačkih operacija Domovinskog rata redovito se aktualizira u vrijeme obljetnica važnijih vojnih operacija. Mediji u to vrijeme opravdano daju znatan prostor tim povijesnim vojnim operacijama kojima je RH, nakon neuspješnih političkih pregovora s predstavnicima pobunjenih Srba, a koji su vođeni pod patronatom predstavnika međunarodne zajednice, svojom vojnom silom vratila u ustavnopravni poredak godinama okupirane teritorije. U konačnici su te vojne operacije, a koje su nakon potpisa Splitske deklaracije 22. srpnja 1995. hrvatske snage vodile usklađeno s AR BiH na teritoriju Bosne i Hercegovine, prisilile politički Beograd da prihvati mirovne pregovore, što je donijelo mir Bosni i Hercegovini, a u završnici rezultiralo potpisivanjem Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. Od Cincara, prve oslobodilačke operacije u studenome 1994., do posljednje vojne operacije Domovinskog rata - “Južni potez” u listopadu 1995., kojom su hrvatske snage stigle nadomak Banje Luke, bio sam na dužnosti pomoćnika za sigurnost ministra obrane HVO HR HB, tako da sam bio na strateškoj i taktičkoj razini uključen u aktivnosti oko donošenja odluka, priprema i provođenja svih tih oslobodilačkih operacija. Kako su protjecale godine od završetka rata, događalo se, što je donekle razumljivo, ponekad zbog korištenja nevjerodostojnih izvora, a u nekim slučajevima i zbog pojave PR-a, da se iskrivljivala povijesna istina o određenim bitnim događanjima vezanim uz Domovinski rat. Objelodanjivanjem svoje prve knjige htio sam ostaviti vjerodostojno zapisane činjenice o događanjima iz i nakon Domovinskog rata, a u kojima sam bio izravan sudionik. Sve to potkrijepljeno je i prilozima, od kojih se neki prvi put objavljuju. Iako je još grčki filozof Platon napisao: “Ljudi nikoga ne mrze više od onoga koji govori istinu”, mišljenja sam da je u istini moć i da je istina naš interes.
A sad prijeđimo na sadržaj knjige. O čemu ćemo u njoj čitati?
- Knjiga na 340 stranica obrađuje 20 tema, počevši od političko-sigurnosne situacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1990. - 1991., početka velikosrpske agresije, formiranja HOS-a Hercegovine, njegova djelovanja i političkih zloupotreba kojima je HOS bio izložen, ustrojavanja HVO-a, preko oslobodilačkih operacija - od Čaglja, Cincara, Zime ‘94., Skoka 1 i 2, Ljeta ‘95., Oluje, Maestrala do Južnog poteza, posljednjeg posjeta predsjednika Tuđmana Hercegovini, političkih kameleona u BiH, branitelja i njihovih križnih puteva nakon 2000. do haaških progona kojima su branitelji bili izloženi te još nekoliko, siguran sam, vrlo zanimljivih tema.
Sve to zvuči kao vrhunsko štivo koje će doprinijeti boljem upoznavanju s Domovinskim ratom. Koliko je bitno danas mlade upoznavati s ovim temama?
- Razumljivo je da mlađim generacijama ove teme nisu u fokusu interesa, ali nužno je naše mlade kvalitetno upoznavati s našom bližom povijesti. Ako mi to ne učinimo, onda će našu povijest pisati neki drugi koji imaju svoje političke interese, pa da i svjesnim iskrivljivanjem istine i danas pokušavaju ostvarivati određene političke interese. A svjesni smo i Goebbelsove teorije - tri puta izgovorena laž često postane istina. Svjedočimo da u javnom prostoru u BiH određene političke interesne skupine naglašavaju i optužuju Hrvatsku da je bila agresor na BiH. Naglasio bih nepobitnu činjenicu da je Hrvatska u ratu trpjela napade na svoj teritorij, prvenstveno s teritorija BiH, osim istočne Slavonije, koja je napadana s teritorija Srbije. Također, vrijedno je istaknuti još jedan podatak, a koji je vezan uz pokušaje promjene činjenica o Domovinskom ratu u Hrvatskoj. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman izlagao je na zajedničkoj sjednici obaju domova Hrvatskog sabora 15. siječnja 1996. (znači, nakon završetka rata) te tom prilikom rekao da je Hrvatska od 1991. do 1995. mobilizacijom obuhvatila 360.070 vojnih obveznika, koji su bili 92,1% hrvatske nacionalnosti, 2,40% srpske i 1,18 muslimanske nacionalnosti, dok su ostale manjine bile ispod 1%. Podrazumijeva se da svakom hrvatskom branitelju, pripadniku nacionalnih manjina, trebamo biti posebno zahvalni. Ali i tu imamo posljednjih godina sustavne pokušaje manipulacija, manipuliranje podacima vezanim uz mjesto i okolnosti stradavanja, tako da se već i u Hrvatskom saboru u više navrata čulo da je 25.000 pripadnika jedne manjine branilo Hrvatsku, a što je apsolutna neistina. I ova dva primjera koja sam naveo, a utemeljenost kojih je jednostavno znanstveno dokazati, upućuju da trebamo ostaviti napisanu vjerodostojnu istinu o Domovinskom ratu.
Jedan ste od časnika s povijesne fotografije kad se hrvatski barjak zavijorio na Kninskoj tvrđavi. Kakvo sjećanje na Oluju nosite danas, tri desetljeća poslije?
- Želim još jednom naglasiti da je “Oluja” slomila velikosrpske planove utemeljene i na Memorandumu SANU. Treba podsjetiti da je Hrvatska provela vojno-redarstvenu operaciju “Oluja” nakon opetovanih odbijanja tadašnjeg srpskog političkog vodstva da prihvati mirnu reintegraciju okupiranih hrvatskih područja, uključujući i odbijanje plana velikih sila, Z-4. Ponosan sam što sam bio dio odabrane generacije Hrvata koja je sudjelovala u obrani i oslobađanju međunarodno priznatog teritorija suverene države Hrvatske. A fotografija s Kninske tvrđave od 6. kolovoza 1995., slobodan sam reći, jedna je od povijesno najznačajnijih fotografija kod Hrvata i ona ima posebno mjesto u mojim sjećanjima i emocijama.
Obljetnica je i pada grada heroja - Vukovara. Istog dana Hrvati, svjesni da je 5 do 12, u BiH se samoorganiziraju i osnivaju Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu. Kakva sjećanja nosite na ovaj povijesni datum?
- Grad heroj Vukovar pokleknuo je u bezizlaznoj situaciji nakon tri mjeseca herojskog otpora, a svi trebamo biti zahvalni na nemjerljivu doprinosu koji su dali vukovarski branitelji. Vukovar je simbol otpora, obrane i žrtve u Domovinskom ratu. Herojska obrana Vukovara dala je vrijeme Hrvatskoj da se pripremi za obranu od opće velikosrpske agresije. Hrvati u Bosni i Hercegovini i njihovo političko vodstvo bili su svjesni da će i BiH biti izložena agresiji, a suočeni s inertnosti središnje političke vlasti u Sarajevu, pristupili su nužnom samoorganiziranju i pripremama za obranu te je s tim ciljem 18. studenoga 1991. utemeljena HZ HB kao kulturna, gospodarska i područna cjelina Hrvata u BiH, s temeljnim ciljem zaštite opstojnosti Hrvata i organizacije obrane od velikosrpske agresije. Razvoj situacije dokazat će da je to bila ključna odluka koja je omogućila obranu općina u BiH gdje su Hrvati činili većinu. Da je tadašnje muslimansko vodstvo imalo drugačije planove vezane uz budućnost BiH, pokazuje izjava uglednog intelektualca, akademika Adila Zulfikarpašića, ratnog potpredsjednika RBiH koji je 1993. potvrdio novinarima nizozemskog De Volkskranta da je uz podršku Alije Izetbegovića tijekom cijele 1991. pregovarao sa Slobodanom Miloševićem i Radovanom Karadžićem o ostanku BiH u krnjoj Jugoslaviji. Kratkovidnost takve muslimanske politike platio je muslimanski narod, koji je već 1992., nespreman za obranu, bio izložen sustavnim progonima i zločinima u Foči, Goraždu, Bratuncu, a glavni grad Sarajevo podvrgnut je opsadi već u travnju 1992.
Koji vam je bio najteži trenutak u Domovinskom ratu?
- Rat nosi zlo, stradavanja i pogibije. Najteži trenuci bili su suočavanje s činjenicom da nam ginu prijatelji i suborci. Mnogi su poginuli na tom putu obrane svoga naroda, u ratu u BiH poginulo je 7788 Hrvata. Ono što je donosilo poseban teret bile su situacije kada je trebalo doći obitelji poginulog i priopćiti im da je njihov sin, muž ili brat poginuo.
Što posebno pamtite?
- Trenutak kada smo dobili informaciju u vrijeme provedbe operacije hrvatskih snaga “Južni potez” da je Slobodan Milošević, suočen s potpunim vojnim porazom, prihvatio mirovne pregovore o BiH. To je značilo da je rat u BiH konačno završen.
Smatrate li da ste ovom knjigom odgovorili na sva otvorena pitanja kad su u pitanju HV i HVO, ali i progovorili o svojoj ulozi kao generala vodećih vojnih jedinica u BiH?
- Bilo bi pretenciozno reći da sam ovom svojom knjigom dao odgovore na sva pitanja koja ste postavili. Vjerujem da će knjiga dati kvalitetan doprinos očuvanju istine o Domovinskom ratu te da će potaknuti još neke kolege, ratne zapovjednike, da i oni napišu svoja sjećanja i ratne zapise pretvore u knjige. Samo tako možemo otrgnuti od zaborava i zaštititi od zlonamjernih tumačenja i iskrivljavanja povijesnih činjenica istinu o Domovinskom ratu.
Desetljeća su prošla od rata, ali čini se da opet “nad nama pletu neke čudne niti”, kako Matoš jednom mudro zapisa. Kako vi gledate na aktualnu situaciju s hrvatskim narodom s obiju strana granice?
- Hrvatska je ostvarila svoje strateške ciljeve, puni suverenitet u međunarodno priznatim granicama, članstvo u NATO-u i EU-u. Hrvati u Bosni i Hercegovini, po Ustavu jedan od triju konstitutivnih naroda u BiH, izloženi su majorizaciji koju provodi brojniji, bošnjački narod. Pod krinkom građanske države provodi se unitarizacija. Siguran sam da to nije pristup koji donosi stabilnost i europsku perspektivu BiH. Često možemo pročitati kako neki nadobudni bošnjački političari daju izjave da neće dati Hrvatima političke ustupke legitimnog političkog predstavljanja. Ja bih takvima poručio da dobro razmisle o posljedicama takve politike. Hrvati su, po Ustavu, konstitutivan narod kojemu nitko ne treba nešto darovati, ali nije prihvatljivo da nam se izbornim inženjeringom otimaju i ugrožavaju legitimna prava konstitutivnog naroda. Ne živimo u 1463. godini i vremenu Ahdname, to razdoblje pripada povijesti i završilo je Berlinskim kongresom 1878. godine. BiH kao država može napredovati samo ako sva tri konstitutivna naroda budu težila zajedničkom cilju, demokratskoj Bosni i Hercegovini kao članici Europske unije. A alat za iskren zajednički pristup dosljedna je primjena Daytonskog sporazuma.
Da se osvrnemo i na geopolitičku situaciju, sve ovo što gledamo ne izgleda dobro, ratovi se vode na sve strane, prijetnje su svakodnevica gotovo u svim državama svijeta. Kamo ovo vodi?
- Mislim da svjedočimo novom geopolitičkom i geostrateškom preslagivanju svijeta. BiH je premala da bi imala ulogu u političkim utakmicama globalnih velesila. Nama je važno sačuvati unutarnju stabilnost i njegovati dobre odnose sa susjednim i partnerskim državama. Na više od toga ne možemo utjecati.
Generale, hoće li hrvatski narod u BiH ostvariti svoju punu jednakopravnost?
- Vjerujem da hoće. Najbrojniji narod u BiH treba prihvatiti jednakopravnost konstitutivnih naroda i dosljednu primjenu Daytonskog sporazuma. To će relaksirati odnose među svim trima konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini i donijeti nužnu političku stabilnost. Mi kao najmalobrojniji konstitutivni narod trebamo izvući pouku iz razdoblja devedesetih godina prošlog stoljeća, kada smo bili izloženi i većim ugrozama.
Tada nas je sačuvalo zajedništvo, zajedništvo je ono što nam je potrebno i u ovim izazovnim vremenima. Svjedočili smo kao Hrvati u prošlosti i iskustvima kako smo tretirani u vremenima vladanja Alijanse i Platforme. Imamo i to iskustvo kako smo prolazili kao narod kada su nam Danajci donosili darove. Ovoga trebaju biti svjesni čelnici svih političkih stranaka s hrvatskim predznakom.
Za kraj, danas smo, 18. studenoga, u Galeriji kraljice Katarine Kosače. Predstavljanje knjige “Kad istina progovori - svjedočanstvo hrvatskog generala” je u 17.15. Recite nam što nas očekuje i pozovite sve koji čitaju ovaj intervju da dođu u Kosaču.
- Uvjeren sam da će svi koji budu nazočili promociji i koji pročitaju knjigu doći do novih vjerodostojnih spoznaja vezanih uz Domovinski rat te da će ova knjiga dodatno rasvijetliti određene procese vezane uz institucionalni progon branitelja nakon promjene vlasti 2000. u RH. Knjiga “Kad istina progovori” rezultat je mojih zapisa iz Domovinskog rata te razdoblja od nekoliko godina nakon završetka rata.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
