Koliko su za cijelu općinu Grude važni fratri znaju i ptice na grani. Netko bi sarkastično rekao da to znaju svi osim onih koji bi to najbolje trebali znati, a koji su krenuli nekim drugim putem, putem progona i razaranja.
No u ovom božićnom vremenu nećemo davati takvima na prevelikoj važnosti, već onima koji su molitvom i ljubavlju, unatoč ranama onih vremena, gradili ovu hercegovačku grudu i pripremali narod za vremena buduća. Predsjednik grudskog ogranka Matice hrvatske i općenito jedan od vodećih ljudi te institucije poslao nam je ljetopis za župnikovanja o. fra Blaža Jerkovića u Gorici od 1.1. do 31. 12. 1925. godine.
Posebno zanimljiv je datum 5. srpnja kad je zajednički Donja Bekija slavila 1000. godišnjicu Hrvatskog kraljevstva, a kako piše gorički župnik prikladan govor, jako uspjeli, održao je fra Gabro Grubišić, graditelj crkve u Grudama, a kojeg je gorički župnik naslovio kao nadžupnika u Grudama
Uz uvod Marija Bušića donosimo cijeli ljetopis.
Naši župnici u starini su vodili župne ljetopise, kronike u kojima su bilježili neke zanimljive detalje. Nam koji danas iščitavamo ove stare rukopise, prave su dragocjenosti vidjeti kako su živjeli naši stari u vrijeme prije 100 godina. Takav jedan zapis sam iščitao iz jako lijepog rukopisa našega bivšega župnika, fra Blaža Jerkovića.
Točno prije sto godina fra Blaž piše kakve su bile političke prilike u našem kraju (posebno u njegovoj župi, u Gorici i Sovićima). Možete usporediti današnje s onim vremenom. Opisuje također kako je naš puk iz čitave donje imotske bekije proslavio 1000-godišnjicu Hrvatskoga Kraljevstva. I također piše o velikom povodnju koji je pogodio naš zavičaj, a osobito se gadno sručio na Bobanovu Dragu. O tome svemu i drugim zanimljivostima od prije sto godina pročitajte u sljedećim retcima.
Ovaj dio kronike se nalazi u: Crkveni ljetopis za župu u Gorici, Manuskript, str. 57-62.
Evo su me leđa zaboljela od sjedenja za računalom, a i oči od iščitavanja ovoga rukopisa, ali ne žalim jer je lijepo štivo. Uživajte!
Slijedi Ljetopis
Za župnikovanja o. fra Blaža Jerkovića u Gorici od 1. I. do 31. XII. 1925. god.
1) Na 18. Siječnja t. g. istupio sam pred župljane sa prijedlogom, da se u ovoj baš godini 1925., kao crkveno jubilarnoj, kada se istovremeno slavi 1000-godišnjica Hrvatskog Kraljevstva, energično odpočne sa prikupljanjem milodara za gradnju zvonika i da se proširi sadašnja crkva naprama planu g. inginiera Šimuna Borasa iz Mostara. Reparacija crkve, župnog stana i svih ostalih župskih zgrada usljed potresa završena je 1924. godine time, da nam je priteklo 200 Din., što je prenešeno u tek. godinu. U ovoj godini ja ću takodjer proslijediti sa sakupljanjem milodara u materijalijama i u novcu te ću se još ove godine dovezati zvonika, bude li iprime dobra godina.
Prijedlog je pao na plodno tlo sa odobravanjem svih župljana.
U mjesecu veljači t. g. skupio sam 950 kg duhana od župljana za zvonik, ali je ovaj duhan iste zime u Martu odkupljen ispod svake kritike i pravednosti prenisko tako, da ne može doći bi 11 Din. na 1 kg. Bolje sreće nijesu bili ni moji župljani kao i cijela Bekija a to s razloga, što su Bekijani bili skoro 90% Radićevci t. j. pristaše „Hrvatske seljačke republikanske stranke“, kojoj je bio šef i vođa g. Stjepan Radić. U opno vrijeme vladao je Radikalsko – samostalno – demokratski režim, a Hrvati su bili pod zloglasnom „Obznanom“ . Povodom toga nastala je silna pauperizacija i nestašica novca medju župljanima. Radi istih uzroka te radi opet vrlo slabe ljetine skupljeno je još milodara u novcu za zvonik D. 3.821.75
Ukupno D: 14.363.75, izdato u ovoj godini za plan, kreč itd. D. 4.442.00 tako, da je ostalo čisto gotovine na 31/12. 1925. D: 9.921.75
Prema tome nijesam se ni dovezivao zvonika.
2) Na 5. Srpnja t. g. na blagdan Slavenskih apoštola Sv. Ćirila i Metoda proslavila je zajednički Donja Bekija 1000-godišnjicu Hrvatskog kraljevstva u „Dubravi“ nedaleko Majića kuća na velikoj i finoj prostoriji u ogradi Eljuginoj. Bila zajednička jedna pučka misa za župe: Goricu, Grude, Drinovce, Tihaljinu i Ružiće. Pošto je taj da imao primicije vlč. Don Ilija Tomas iz Drinovaca on je i držao pučki misu uz svečanu asistenciju Donjobekijskih župnika i prisustvo vlč. Don Andrije Majića, župnika iz Stoca i vlč. o. fra Viktora Nujića pedagoga sa Širokog-brijega. Prigodni govr jako uspjeli i prikladan održao je vlč. o Dekan fra Gabro Grubišić tada nadžupnik u Grudama. Svijeta je bilo jedno mnoštvo iz svih ovih župa sa hrvatskim zastavama. Neki su došli sa autima, neki sa fijakerima, drugi sa kolima, mnogi konjanici, a najviše pješadije. Po misi nakon ljubljenja ruku mladomisnikovih katolički orli održali nekoliko uspjelih vježaba i deklamacija.
Premda je iza mise okrenula kiša, ipak se je svijet zadržao do kasno doba i protekla je svečanost u najpodpunijem redu, sjaju i dostojanstvu.
3) Na 8. Veljače održali su se izbori za Narodnu skupštinu. Bio silan teror od Radikalsko-samostalno-demokratskog režima! Svrgnjivali nepoćudne činovnike, glavarima oduzimali muhureve, drugima razne koncesije. Župljani skoro 90% prionili za Radićevu stranku. Bilo ih 5-6 za Hrv. Pučku stranku župljana vrlo poštenih. Circa 60 ih bilo uza Radikale i samostalne demokrate ito najgorih i nepraktičnih kršćana mojih župljana, većinom trgovčića i seoskih bakalćića, koji su tekom godine u glavnom svi materijalno propali te i ono malo ugleda posve izgubili. Nakon dignuća zloglasne „Obznane“ nad Hrvatima i nakon tobožnjeg sporazuma izmedju Radikala i Radićevaca kao izmedju duše najglavnije i brojčano najviše stranke, narod se je nadao polakšici u mnogokoječemu te doživio ipak razočaranje, jer mu se je malo i nimalo koristilo, sad je većinom pri svršetku t. g. godine indiferentan te jedan dio naginje u Hrv. pučku stranku a najradije bi se voljeli svrstati u jednu „Katoličku Hrvatsku nam stranku“ – Jedan na žalost dio, budu li brzo novi izbori, radi materijalnog interesa, prešao bi i u Radikale polag one: „Paupertas – meretrix“!
4) Na osvit 14. Studenog t. g. bio je silan povodanj u mojoj župi i prouzročio ogromne štete. Najgore je stradala Bobanova draga, gdjer je silna bujica razrušila 4-5 stojnih kuća, nanijela sve do ceste i preko ceste mnoštvo kamenja, raznijela zemlje, odnijela 1 jare i 30 ovaca, 2 šaloša sa kukuruzom odnijela i uništila, žito i kućne stvari pokvasila. Ljudskih žrtava nije bilo. Takodjer povodanj je oštetio mnoge zemlje u Pejića, Šimića, Prlića, Vlašića mahalama te po Gornjim Sovićima i po Gorici. Tada je letjela voda za 1 m visine preko naše ograde iza štale, voda se je mutna nalijevala odozgo u čatrnju župsku na vrata! -Da nije na vrijeme prokrhan zid u bašću kod župnog stana, bila bi župska konoba puna vode kao čaša, koja je letjela preko čatrnje iza župnog stana te niz basamake s dvora u podrum. Ja sam odmah sa pročelnicima obaju sela poduzeo nužne korake kod narodnih zastupnika, kod Ministarstva Poljoprivrede i voda, kod Uprave „Državnih monopola“ itd. itd., ali sve uzalud, jer do konca t. g. niodakle nikakve pomoći! -Pripominjem, da je voda bila za 1 m visine u školi, te do konca t. g. nije se ni škola mogla održavati a teško, da će se i moći. Aproksimativno računajući da ima štete u mojoj župi preko 10.000.000 Din.
5) Ponori novi promašasti u „Pelinovcu“ zaista su gutali na očigled silnu vodu, da li će se polje ipak moći na vrijeme uzorato i, jer je koncem 1925. još skoro sve polje pod vodom, znaće se na proljeće 1926. god.-
6) Na 134. i 14. Marta 1925. napadao je velik snijeg i bila velika pušavica tako, da nije mogao za 2 dana biti promet na cesti.
7) Pri koncu 1925. god. Posadio sam o svom trošku 20 (dvadeset) kom. Lipa za spomen 1000-godišnjice hrvatskog Kraljevstva.
Dne28/12 1925. fra Blaž Jerković
Transkribirao Mario Bušić
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
