Bilo je to jutro kada je cijela Bosna i Hercegovina, ali i šira okolica, stajala u tišini. Prvi dan nove godine donio je nevjerojatnu tugu koja je duboko urezana u srca svih koji su čuli za tragediju u Posušju.
Sjećanje na osmero mladih života – Mirelu Rezo, Stjepana Jukića, Ivana Miličevića, Stipu Romića, Žanu Pavković, Miu Soldo, Stipu Pavkovića i Mariju Pavković – ostalo je neizbrisivo. Oni su, puni snova i nade, tog 1. siječnja proslavljali zajedno. Nisu ni slutili da će tog jutra tišina zauzeti mjesto smijeha, a njihova prisutnost biti zamijenjena samo tugom.
Njihove obitelji, prijatelji i cijela zajednica još uvijek osjećaju težinu gubitka. Njihova sjećanja i uspomene ostaju žive, prisutne u srcima svih koji su ih poznavali.
Nakon tih nemilih događaja, istina o uzroku tragedije bila je jasna – ispušni plinovi iz agregata, koji su se kroz poluotvoreni prozor ušuljali u prostoriju, odnijeli su osam mladih života. Ugljenmonoksid, tihi ubojica, usmrtio ih je u tišini, ne dajući im priliku za pomoć.
Danas, pet godina kasnije, sjećamo se ne samo same tragedije, nego i važnosti prevencije, sigurnosti i opreza u svakodnevnim situacijama.
Prošle godine, u Tribistovu je otkriveno spomen-obilježje, u znak trajnog sjećanja na mlade živote koji su izgubljeni na takav tragičan način.
Tragedija koja je duboko potresla cijelu zajednicu nikada neće biti zaboravljena.
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
