Početak 2026. u svijetu nutricionizma obilježila je objava novih američkih prehrambenih smjernica za razdoblje 2025.–2030., dokumenta koji je znatno kraći od svojih prethodnika, ali sadržajno izazvao neuobičajeno snažne reakcije stručne javnosti.
Umjesto stotina stranica tehničkih objašnjenja, novi tekst nudi sažete poruke, snažne vizuale i jasan zaokret u odnosu na dosadašnje preporuke. Upravo ta kombinacija jednostavnosti i ambicije, upozoravaju stručnjaci, nosi i najveći rizik.
U središtu rasprave našla se nova prehrambena piramida. Umjesto jasne hijerarhije namirnica, ona djeluje gotovo kao kolaž u kojem su različite skupine hrane postavljene gotovo ravnopravno. "Nova piramida prehrane više nalikuje umjetničkoj instalaciji nego alatu za snalaženje u svakodnevici", komentirala je za Hinu prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, klinička nutricionistica.
"Vizual je upečatljiv, ali i zbunjujući. Kada se na istoj razini nalaze odrezak, sir, maslac i maslinovo ulje, a mahunarke su tek diskretno naznačene, prosječnom potrošaču teško je razumjeti koje su namirnice preporučene češće, a koje rjeđe", upozorava Vranešić Bender.
Prvi put fokus na proteinima
Najveći zaokret u novim smjernicama odnosi se na proteine. Po prvi put službene preporuke za opću populaciju zagovaraju unos od 1,2 do 1,6 grama proteina po kilogramu tjelesne mase dnevno, čime se proteini pozicioniraju kao temelj svakog obroka.
"Riječ je o povećanju od 50 do 100 posto u odnosu na ranije preporuke i to nije mala promjena", upozorava Vranešić Bender.
"Takav unos može imati smisla u određenim situacijama – kod starijih osoba, sportaša ili u fazama oporavka – ali problem nastaje kada se ta brojka komunicira kao univerzalna preporuka".
Naglašava da potrebe za proteinima snažno variraju. "One ovise o dobi, spolu, tjelesnoj aktivnosti, ukupnom energetskom unosu i zdravstvenom stanju. Ne postoji jedna brojka koja odgovara svima".
Posebno upozorava na raširenu zabludu da veći unos proteina automatski znači bolje zdravlje. "Organizam nema mehanizam za pohranu viška proteina. Sve što premašuje stvarne potrebe mora se metabolički obraditi i vrlo često završava kao masno tkivo".
Za dio populacije, dodaje, takav pristup može biti i rizičan. "Kod osoba s kroničnom bolešću bubrega visokoproteinska prehrana može dodatno opteretiti bubrege i u tim slučajevima takve preporuke jednostavno nisu primjenjive”.
Drugi veliki problem vidi u kvaliteti izvora proteina. Iako smjernice formalno navode i biljne i životinjske izvore, vizualni prikaz i naglasci u tekstu, prema njezinim riječima, jasno favoriziraju životinjske izvore.
"Ljudi pamte sliku. A slika poručuje da su meso, jaja i mliječni proizvodi temelj prehrane, dok su mahunarke gotovo dekor".
To je, ističe, u neskladu s velikim dijelom znanstvenih dokaza. ”Prehrana bogata biljnim proteinima i ribom dugoročno je povezana s povoljnijim kardiovaskularnim i metaboličkim ishodima nego prehrana u kojoj dominira crveno meso. U smjernicama se ta hijerarhija ne vidi”.
Rehabilitacija masti bez jasnih granica
Sličnu nedorečenost Vranešić Bender vidi i u dijelu smjernica koji se odnosi na masti. Iako se zadržava preporuka da unos zasićenih masti ne bi trebao prelaziti deset posto ukupnog dnevnog energetskog unosa, u skupinu "zdravih masti“ svrstavaju se i punomasni mliječni proizvodi, maslac i goveđi loj, zajedno s maslinovim uljem i orašastim plodovima.
"Ono što zbunjuje jest da se u istu kategoriju stavljaju namirnice s potpuno različitim masnokiselinskim profilima“, kaže. "Maslinovo ulje i orašasti plodovi imaju sasvim drugačiji učinak na zdravlje od maslaca ili goveđeg loja, ali ta se razlika u smjernicama gotovo briše".
Problem, naglašava, nije u tome što se napušta rigidna ‘low-fat’ paradigma. ”Dobro je što se priznaje da masnoća sama po sebi nije neprijatelj. No, ako već rehabilitirate masnoće, morate jasno reći koje birati češće, a koje rjeđe”.
Bez tog konteksta, upozorava, poruka lako postaje kontradiktorna. "Ako kažete da su punomasni sir, maslac i meso ‘u redu’, a istodobno spominjete granicu od 10 posto zasićenih masti, većina ljudi neće znati kako to dvoje uskladiti u praksi. Vrlo je lako prijeći preporučeni unos, čak i bez osjećaja da se pretjeruje".
Vizual piramide taj problem dodatno pojačava. ”Kada su sve te masti prikazane gotovo ravnopravno, stvara se dojam da su i nutritivno ravnopravne. A to jednostavno nije točno”.
Stroža poruka protiv šećera i sladila
Za razliku od proteina i masti, stav prema dodanim šećerima u novim smjernicama znatno je oštriji nego ranije, piše Hina zdravlje.
Smjernice izričito navode da se nijedna količina dodanog šećera niti umjetnih sladila ne smatra dijelom zdrave prehrane, uz preporuku da nijedan pojedini obrok ne sadrži više od deset grama dodanog šećera.
"Smjer je ispravan“, kaže Vranešić Bender. ”Znanost već dugo pokazuje da je visok unos dodanih šećera povezan s pretilošću, dijabetesom i metaboličkim poremećajima”.
No i ovdje upozorava na nedostatak preciznosti. ”Pojam ‘obrok’ nije jasno definiran. Netko jede dva obilna obroka dnevno, netko četiri ili pet manjih. U praksi to znači da će ljudi ovu preporuku tumačiti vrlo različito”.
Takav pristup, dodaje, može stvoriti lažan osjećaj kontrole. ”Netko može formalno poštivati pravilo od deset grama po obroku, a ukupno unijeti jednako ili čak više šećera nego prije”.
Unatoč tome, smatra da je poruka industriji jasnija nego ikad. ”Prvi se put tako otvoreno kaže da ni dodani šećeri ni niskokalorična sladila nisu dio zdrave prehrane. To je važan pomak u diskursu”.
Smanjenje ultraprocesirane hrane
Dio smjernica koji dobiva nedvosmislenu podršku Vranešić Bender snažan je naglasak na smanjenje ultraprocesirane hrane. ”Tu se konačno jasno imenuje problem", kaže. ”Hrana s dugim popisima sastojaka, emulgatorima, bojilima i aromama ne bi trebala biti temelj svakodnevne prehrane”.
Smatra da je upravo taj dio smjernica njihov najjači segment. ”Brojna istraživanja povezuju visok unos ultraprocesirane hrane s prejedanjem, debljanjem i metaboličkim poremećajima. Dobro je da se to napokon komunicira bez ublažavanja”.
Smjernice bez preciznosti
Prema mišljenju Darije Vranešić Bender, nove američke prehrambene smjernice točno identificiraju ključne probleme suvremene prehrane – previše šećera, previše ultraprocesirane hrane i gubitak kontakta s osnovnim namirnicama. No, način na koji nude rješenja ostavlja previše prostora za pogrešna tumačenja.
”Poruka da hrana treba biti minimalno prerađena apsolutno ima smisla i s njom je teško ne složiti se“, zaključuje. ”Ali, prehrambene smjernice moraju biti jasne, dosljedne i primjenjive u stvarnom životu. Ako jednu krajnost zamijenimo drugom – nekad ‘bez masti’, danas ‘što više proteina’ – nismo napravili stvarni pomak”.
Najveći rizik, kaže, nije u pojedinim namirnicama, nego u pojednostavljivanju. ”Prava prehrana uvijek je pitanje ravnoteže, kvalitete i individualnih potreba. Smjernice bi to trebale odražavati, a ne zamjenjivati jednu dogmu drugom”.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
