Život ga je odveo od rodne grude, ali Spielmacher, kako ga prijatelji u Njemačkoj zovu, uvijek joj se rado vraća i dijeli dojmove s nogometnih terena u Njemačkoj sa svojim prijateljima. On je Ante Paradžik iz Gorice u općini Grude. Ove godine napunit će 38 ljeta, ali strast za nogometom ne jenjava. Štoviše, u njemačkom niželigaškom nogometu i dalje pomiče granice po broju golova i asistencija. Prve nogometne korake Ante je napravio u HNK Grude, nakon čega je nastupao za NK Imotski te prošao juniorski pogon GNK Dinamo Zagreb. Igrao je u 2., 3. i 4. Hrvatskoj nogometnoj ligi, a potom je karijeru nastavio u Njemačkoj, gdje balansira profesionalne obveze, obitelj i sport. Upravo ta kombinacija rada i nogometa obilježila je njegov put u inozemstvu i snažno se odražava i u ovom razgovoru. U Njemačkoj je nastupao za TSG Nieder-Erlenbach, SKV Beienheim i u novije vrijeme SG Harheim 1946, a u svim klubovima bio je kapetan, što dovoljno govori o njegovim kvalitetama. U regionalnim ligama Hessena izgradio je status jednog od najistaknutijih igrača svojih momčadi. U 260 službenih utakmica postigao je 140 golova i upisao 88 asistencija. Spielmacher ili kreator igre impresionira svoje suigrače i čini ih još boljima. U razgovoru za Večernji list BiH govori o zrelosti koju donose godine i iskustvo, o njemačkom nogometnom mentalitetu, radu i disciplini, ali i o obitelji, svakodnevici u inozemstvu te ljubavi prema nogometu koja, unatoč svemu, ne blijedi.
Vecernji.ba: Ante, vrijeme prolazi, a tvoja igra izgleda sve zrelije. Kada se sam osvrneš na svoju formu danas, u čemu si bolji nego prije desetak godina kada si tek došao u Njemačku?
- Mogu reći da su glavnu ulogu odigrali iskustvo i prilagodba na novu sredinu. Kada dođeš kao “novi”, svi te gledaju i moraš se dokazati kako bi zaradio povjerenje – bez obzira na ligu. Srećom, meni je sve to pošlo za nogom i u relativno kratkom roku uspio sam se snaći i dokazati u sva tri kluba u kojima sam do sada igrao.
Vecernji.ba: Statistika ti ide u prilog iz sezone u sezonu. Koliko ti brojke znače, a koliko je važniji osjećaj na terenu?
- Naravno da mi je drago zbog statistike, lijepo je to vidjeti. No, iskreno, s obzirom na to da igram zadnjeg ili ofenzivnog veznog, nikada se nisam previše opterećivao brojkama. Najvažnije mi je bilo odigrati dobro i pomoći ekipi da ostvarimo zacrtane ciljeve. Kada se igrač i momčad dobro osjećaju na terenu, golovi i asistencije dođu sami od sebe. A nikada nisam imao ništa protiv toga da umjesto gola upišem asistenciju.
Vecernji.ba: Često smo u šali govorili da bi, da igraš u špici, bio pri vrhu ljestvice strijelaca. Koliko ti je zapravo draga ta svestranost koju imaš?
- Sve ovisi o utakmici. Najvažnije mi je imati povjerenje trenera, ali i da on zna kako ću na svakoj poziciji na kojoj me postavi dati sve od sebe. U prošlosti sam čak imao priliku igrati i na poziciji desnog beka jer trener nije imao drugu opciju, i ni tada nije bilo problema.
Vecernji.ba: Njemačka nije lagana sredina za dug ostanak u nogometu. Što je, po tvom mišljenju, ključno za dugotrajnost na terenu upravo ondje?
- Definitivno rad i disciplina. Netko može biti talentiraniji, netko manje, ali ako nema predanost nogometu i naviku redovitog dolaska na trening, teško da će napredovati – bez obzira na ligu. To vrijedi svugdje, ali u Njemačkoj se to posebno cijeni.
Vecernji.ba: Igraš za SG Harheim, klub s nevjerojatnom poviješću i snažnim identitetom. Koliko se ta tradicija osjeti u svakodnevnom radu kluba?
- Velika većina igrača dolazi upravo iz mjesta Harheim i iz toga proistječe snažan identitet kluba. Nevjerojatno je kako se ljudi ondje drže zajedno. Ne bih rekao da je to prijateljski odnos, nego više obiteljski. Upravo to čini ovaj klub posebnim.
Vecernji.ba: Koliko je važna povezanost kluba i lokalne zajednice u jednom manjem mjestu poput Harheima?
- Ta se povezanost itekako osjeti. Harheim ima oko 5000 stanovnika, a SG Harheim ima široko sportsko i društveno okružje. Osim turnira i natjecanja, klub u suradnji sa zajednicom organizira druženja i aktivnosti za mlade, kao i brojne kulturne i društvene događaje.
Vecernji.ba: Kako izgleda tvoj život izvan terena?
- Izvan terena živim prilično mirno i posvećen sam obitelji. Uz sve obveze koje posao nosi, ostane malo slobodnog vremena, ali ga nastojimo iskoristiti najbolje što možemo. Supruga Nina i ja dajemo sve od sebe da našu djecu izvedemo na pravi put i da im budemo maksimalno prisutni u odrastanju. Najvažnije nam je da smo svi zdravi i zajedno.
Vecernji.ba: Osjeti li se danas u Njemačkoj porast cijena i ekonomska nesigurnost, čak i u manjim sredinama?
- Naravno da se osjeti rast cijena i ekonomska nesigurnost, koja utječe na sve nas. No mislim da je to realnost s kojom moramo živjeti. Važno je ostati uporan, prilagoditi se i stabilizirati u svom poslu kako bismo stvorili sigurnije uvjete za budućnost.
Vecernji.ba: Prošao si bh. i hrvatske terene. Kada podvučeš crtu, koliko je taj nogomet različit, a koliko, zapravo, sličan?
- Ne bih rekao da postoji velika razlika u samom nogometu. I kod nas se tehnički radi na visokoj razini. Razlika je više u veličini klubova, sportskim kompleksima, uvjetima za treniranje, praćenju igrača i lakšem napredovanju onih koji imaju kvalitetu. Sve to u Njemačkoj ide puno lakše nego kod nas, barem iz moje perspektive.
Vecernji.ba: Što je najveća razlika koju si osjetio dolaskom u njemački nogomet – mentalitet, disciplina ili nešto treće?
- Rekao bih da je riječ o kombinaciji mentaliteta i discipline. Iskreno, nekada mi bude žao što se moja karijera nije ranije usmjerila prema Njemačkoj. Mislim da bih imao puno veće šanse za uspjeh nego što sam ih imao kod kuće.
Vecernji.ba: Koliko igračima s Balkana pomaže ili odmaže taj “radnički” mentalitet kada dođu u Njemačku?
- S jedne strane, nije lako kada se tek dođe, ali s druge mogu reći da smo prilično cijenjeni u Njemačkoj. Navikli smo na rad i ako je čovjek vrijedan i uporan, može samo napredovati i otvoriti si mnoga vrata prema uspjehu.
Vecernji.ba: Imaš li osjećaj da si danas taktički pametniji igrač nego prije, čak i ako neke fizičke stvari više nisu iste?
- Djelomično da. Jedan dio dolazi s iskustvom, ali puno sam naučio još u Hrvatskoj, radeći s trenerima koji su imali respektabilne igračke i trenerske karijere. To znanje ostaje za cijeli život.
Vecernji.ba: Postoji li trenutak u karijeri u Njemačkoj na koji si posebno ponosan?
- Ima ih više. Osim pojedinačnih priznanja za najboljeg strijelca kluba i trećeg strijelca regije Wetterau 2020. godine sa SKV Beienheimom, izdvojio bih i utakmicu u kojoj sam postigao četiri gola u pobjedi 4:1 za Nieder-Erlenbach. Naravno, posebno mjesto ima i osvajanje prvog mjesta u Kreisligi A sa SG Harheimom u sezoni 2021./2022.
Vecernji.ba: Koliko još vidiš sebe aktivno na terenu i slušaš li tijelo više nego ambicije?
- Zahvalan sam Bogu što me kroz karijeru čuvao od težih ozljeda i što sam uvijek imao podršku obitelji. Oni su mi bili snaga i u lijepim i onim manje lijepim trenucima. Dok god osjećam ljubav i strast prema nogometu kao na početku, nastavit ću igrati. Vrijeme će pokazati dokle.
Vecernji.ba: Za kraj, što bi poručio mlađim igračima koji sanjaju Njemačku, ali možda podcjenjuju koliko je put dug?
- Poručio bih im da se ne boje pokušati. Bez prvog koraka nikada neće znati što su mogli postići. Put je dug i zahtjevan, ali upornost, rad i disciplina uvijek se isplate – ne samo u nogometu nego i u životu općenito. To sam i sam prošao i doživio.•
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
