Iako je iseljavanje desetljećima obilježavalo hercegovačke krajeve, posljednjih godina sve češće se mogu čuti priče o povratku u rodna mjesta ili barem ozbiljno razmišljanje o tome. Među krajevima u kojima se taj fenomen može čak već primijetiti najviše se ističe općina Posušje.
Podrška i razumijevanje
U razgovoru s ravnateljem Osnovne škole Ivana Mažuranića Posušje Stipom Bešlićem portal Večernjeg lista BiH doznaje da je trend povratnika iz dijaspore itekako primjetan te nam ističe podatak kako je samo u ovoj školskoj godini u osnovnu školu upisano 23 djece povratnika iz dijaspore.
- Zapravo, cijeli jedan odjel djece upisao se kroz svih devet razreda osnovne škole, 21 u prvom polugodištu i sada dvoje na početku drugog polugodišta - ističe. To se zasigurno može smatrati pozitivnim podacima kako za općinu Posušje tako i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Pitali smo ravnatelja kako se ta djeca snalaze s obzirom na to da je razlika u načinu života, ali i obrazovnom sustavu uvelike drugačija u odnosu na njihovu prošlu okolinu u Njemačkoj, Austriji i ostalim državama u koje su naši ljudi išli trbuhom za kruhom.
Ravnatelj Bešlić ističe da su djeca u toj dobi prilagodljiva, ali i da su njihovi vršnjaci puni podrške i razumijevanja, čime se svi, zapravo, možemo ponositi.
- Ako postoji neka prepreka u izgovoru ili čitanju, onda djeca vježbaju s pedagozima, ali to se ispravi za vrlo kratko vrijeme - ističe Bešlić. Zanimljiva je informacija da ima i dosta onih koji su išli nekoliko godina u školu u Posušje, zatim otišli nekoliko godina s roditeljima u Njemačku i vratili se u rodni kraj. Ravnatelj navodi kako se ta djeca uklope najbrže, kako u nastavni program tako u društvo, kao da nisu ni odlazila.
Kako povratak izgleda iz perspektive samih povratnika, koji su izazovi s kojima se susreću te što ih je potaknulo na odluku o povratku iz inozemstva u rodni kraj, pokušali smo doznati u razgovoru s jednom od tih obitelji.
Primjer s terena
Otac peteročlane obitelji iz Posušja, koja se prije samo nekoliko mjeseci odlučila na povratak u rodno Posušje, kaže kako je odluka došla spontano iako je prije 10 godina, kada su otišli iz potrebe, plan svakako bio povratak nakon što sebi budu mogli osigurati lagodniji život, izgradnju kuće, siguran posao.
Ono što je u trenutku bilo presudno činjenica je da tamo nije dom, da se Njemačka uvelike promijenila po pitanju kako sigurnosti tako i načina života iako su i supruga i on imali dobre poslove. Još jedan čimbenik koji je bio važan u odlučivanju o povratku je i taj da je jedno od djece imalo poteškoće u snalaženju s nastavnim programom. Navodi kako tu empatiju prema djeci u Njemačkoj nisu osjetili.
Ono što posebno ističe je to da je u Posušju apsolutna suprotnost te želi zahvaliti cijelom nastavnom osoblju Osnovne škole Ivana Mažuranića, ravnatelju Bešliću, učiteljicama i pedagoginjama. Djeca su se, kaže otac povratničke obitelji, toliko uklopila da im ni ne padne na pamet ideja o povratku u dijasporu. Na pitanje gdje im je bolje, navodi kako su prekratko tu da bi mogao dati odgovor, zasad su zadovoljni, ali ima jednu primjedbu koju upućuje kako Općini Posušje tako i cijeloj županiji – manjak sadržaja za djecu.
- Sin mi često zna reći: tata, hajdemo na bazen, hajdemo u igraonicu... Ja ga nemam kamo odvesti, osim u nekoliko kafića s igraonicom. Umjesto onoliko zgrada, bilo bi odlično kad bi se napravio i neki park u kojem će se djeca moći zabaviti -kaže. Povratak obitelji iz dijaspore ne donosi promjene samo u obrazovnim ustanovama već se njegov učinak osjeti i u drugim segmentima lokalne zajednice – od demografske slike, tržišta rada pa sve do društvenog života.
Sve veći broj mladih obitelji odlučuje se upravo za Posušje kao sredinu u kojoj žele graditi budućnost. Posebno ohrabrenje je činjenica da se povratak ne odnosi na pojedince već na cijele obitelji s djecom. Iako je još uvijek prerano govoriti o masovnom povratku, ovakvi primjeri pokazuju da Posušje postaje sredina u kojoj povratak iz dijaspore nije iznimka, već realna slika i sve češća životna odluka.
Županija Zapadnohercegovačka jedna je od rijetkih koje konstantno bilježe pozitivan prirodni prirast, a posljednji podaci za studeni, koje su prikupili u Federalnom zavodu za statistiku, otkrivaju kako je u ŽZH rođeno 67 djece, a umrlo 50 osoba, što znači da je županija u plusu kada govorimo o prirodnom prirastu. Jedina druga županija koja ima pozitivne podatke u studenome je Hercegovačko-neretvanska.
Pitanje demografije valja promatrati kao jedno od ključnih na kojemu sve razine vlasti nastoje raditi, a osobito kada je riječ o izravnim mjerama podrške obiteljima s više djece. Županija Zapadnohercegovačka pritom se nametnula kao jedan od lidera na tom planu.
| Vaše ime | |
| Komentar | |
