Četiri godine poslije upisao sam bogosloviju Svetoga Josipa u mjestu Alwaye, u Kerali, gdje sam nastavio studij. Poslije sedam godina studija filozofije i teologije, 1. siječnja 1975. bio sam zaređen za svećenika i počeo sam služiti kao misionar u biskupiji Thiruvalla.
U nedjelju 14. travnja 1985., na svetkovinu Božjega milosrđa, išao sam slaviti misu u jednoj misijskoj župi na sjeveru Kerale i putem sam doživio tešku nesreću. Dok sam vozio motocikl, punom me snagom udario džip čiji se pijani vozač upravo vraćao s neke hinduske proslave. Hitno su me prevezli u bolnicu udaljenu oko 55 kilometara. Tijekom vožnje, moja je duša izašla iz tijela i iskusio sam smrt. Odmah sam susreo svog anđela čuvara.
Vidio sam svoje tijelo i ljude koji su me vozili u bolnicu. Čuo sam kako plaču i mole za mene. U tom mi je trenutku moj anđeo čuvar rekao: „Odvest ću te u nebo, Gospodin te želi susresti i s tobom razgovarati.“ Dodao je da mi putem želi pokazati pakao i čistilište.
Najprije me odveo do pakla. To je bilo stravično. Vidio sam Sotonu i demone, neugasivu vatru od nekih 2000 °C, crve kako gmižu, ljude koji vrište i tuku se i druge koje demoni muče. Anđeo mi je rekao da sve te patnje dolaze od smrtnih grijeha za koje se ljudi nisu pokajali. Zatim sam shvatio da postoji sedam stupnjeva ili razina patnje ovisno o broju i vrsti grijeha koje su ljudi počinili za života na zemlji. Duše su izgledale vrlo ružne, okrutne i užasne. To je bilo užasno iskustvo. Vidio sam ljude koje poznajem, ali ne smijem reći tko su. Grijesi koji su ih osudili bili su prvenstveno pobačaj, homoseksualnost, eutanazija, mržnja, odbijanje praštanja i svetogrđe. Anđeo mi je rekao da bi ti ljudi bili izbjegli pakao da su se pokajali i da bi išli u čistilište. Shvatio sam također da oni, koji se pokaju za svoje grijehe, kroz patnju mogu biti pročišćeni na zemlji. Tako mogu izbjeći čistilište i odmah otići u nebo. Bio sam iznenađen kad sam u paklu vidio čak i svećenike i biskupe za koje nisam očekivao da bi mogli biti ondje. Mnogi su od njih bili na tom mjestu jer su ljude varali svojim krivim naukom i lošim primjerom.
Poslije pakla, anđeo čuvar me odveo u čistilište. I ondje je bilo sedam stupnjeva patnje i neugasiva vatra, ali je to mnogo manje intenzivno nego u paklu, a nema ni svađa ni međusobnih sukoba. Najveća patnja tih duša je u tome što su odvojene od Boga. Neke duše koje su u čistilištu počinile su mnoge smrtne grijehe, ali su se prije smrti izmirile s Bogom. Iako trpe, te duše su u miru i znaju da će jednoga dana vidjeti Boga licem u lice.
Mogao sam razgovarati s dušama u čistilištu. Tražile su me da molim za njih i da ljudima kažem da se mole za njih, da što prije odu u nebo.
Kad molimo za te duše one iz zahvalnosti mole zauzvrat za nas, a u nebu će njihove molitve imati još veću snagu zagovora.
Teško mi je opisati ljepotu anđela čuvara. Sjajan je i blistav. Uvijek me prati i pomaže mi u mojoj službi, napose u službi ozdravljanja. Njegovu sam prisutnost iskusio posvuda kamo sam išao i zahvalan sam mu što me štiti u svakidašnjem životu.
Zatim me anđeo odveo u nebo. Prošli smo kroz prostrani, blještavo bijeli tunel. Nikada u životu nisam osjetio takav mir i takvu radost. Zatim se nebo rastvorilo i čuo sam najljepšu glazbu. Anđeli su pjevali i slavili Boga. Vidio sam sve svece, napose Gospu i svetoga Josipa te nekoliko biskupa i svećenika koji su sjali poput zvijezda.
Kad sam stupio pred Gospodina Isusa, rekao mi je: „Želim da se vratiš u svijet. U svom drugom životu bit ćeš oruđe mira i ozdravljenja za moj narod. Otići ćeš u stranu zemlju i govorit ćeš strani jezik. Sve možeš uz moju milost.“ Poslije tih riječi, Gospa mi je rekla: „Učini sve što ti on kaže. Ja ću ti pomoći u tvojoj službi.“
Ljepota neba ne može se opisati riječima. Mir i radost koji ondje vladaju milijun puta nadilaze sve što možemo zamisliti. Gospodin je mnogo ljepši od svih njegovih slika koje poznajemo. Lice mu blista i sjaji i mnogo je ljepše od tisuću izlazaka sunca. Ono što vidimo na svijetu samo je sjena njegove slave. Gospa je bila pored Isusa. Bila je tako lijepa i blistava da se nijedna njezina slika na svijetu ne može usporediti s njezinom ljepotom. Nebo je naš pravi dom, svi smo mi stvoreni za nebo i zato da zauvijek uživamo u Bogu.
Nakon toga sam se zajedno sa svojim anđelom vratio u svijet. Dok mi je tijelo bilo u bolnici, liječnik je obavio sve pretrage i proglasio me mrtvim. Uzrok smrti bilo je krvarenje. Obavijestili su moju obitelj, a kako su živjeli daleko, bolničko osoblje je odlučilo staviti moje truplo u mrtvačnicu. Budući da u bolnici nije bilo klimatizacije, bojali su se da bi se tijelo moglo brzo početi raspadati. Dok su me vozili u mrtvačnicu, duša mi se vratila u tijelo. Osjetio sam strahovit bol zbog tolikih povrjeda i prijeloma kostiju. Počeo sam vikati, a bolničko osoblje se prestrašilo i razbježalo vičući. Jedna od sestara je otišla liječniku i rekla mu: „Truplo viče!“
Liječnik je došao pregledati moje tijelo i izjavio da sam živ. Zatim je dodao: „Velečasni je živ, to je čudo! Vratite ga u bolnicu.“ Po povratku u bolnicu dali su mi transfuziju i odveli me na kirurgiju da mi skrpaju slomljene kosti. Imao sam slomljenu čeljust, zdjeličnu kost, ručne zglobove i desnu nogu. Dva mjeseca poslije izašao sam iz bolnice, ali je ortoped rekao da više nikada ne ću moći hodati. Odgovorio sam mu: „Ozdravit će me Gospodin koji mi je vratio život i poslao me natrag u svijet.“ Po povratku kući svi smo molili za čudo. Čak i poslije mjesec dana, kad su svi gipsevi bili uklonjeni, još uvijek se nisam mogao micati. Jednoga dana dok sam molio osjetio sam strahovit bol u predjelu zdjelice. Malo poslije, bol je potpuno nestao i čuo sam glas kako mi govori: „Ozdravljen si. Ustani i hodaj.“ Osjetio sam mir i snagu ozdravljenja u tijelu. Istom sam ustao i hodao. Slavio sam Boga i hvalio ga za to čudo.
Otišao sam k svom liječniku da mu kažem da sam ozdravio i bio je zabezeknut. Rekao je: „Vaš Bog je pravi Bog. Moram slijediti vašega Boga.“ Taj je liječnik bio Indijac i zamolio me da ga poučim u vjeri Crkve. Poslije sam ga krstio i postao je katolik.
Kao što mi je rekao moj anđeo čuvar, došao sam u SAD 10. studenog 1986. kao svećenik-misionar. Od lipnja 1999. služim kao župnik u crkvi svete Marije, Majke Milosrđa, u mjestu Macclenny na Floridi.
o. José Maniyangat
Bitno.net
| Vaše ime | |
| Komentar | |
