Perić je u dijelu biskupije 1992. uspostavio kontrolu kao što je primjerice u Mostaru gdje je tek ostala jedna franjevačka župa i nekoliko nepokorenih u kojima tešku bitku i pastoralnu brigu za narod vodi franjevac Luka Marić.
Njegovo biskupsko geslo glasilo je: „Da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje“. Perić je nevolje, nažalost, dobrim dijelom produbio, a progon franjevaca na način na koji se ne bi posramili niti svećenici koji su naredili Pilatu da osudi Isusa na smrt raspećem jedna je od najtamnijih mrlja njegovog mandata. Želja je bila da se franjevce potpuno izopći kao svećenike, međutim netko mudar u Vatikanu rekao je da od toga nema ništa. Znali su da im se grijeha ne može naći. Oduzimanje franjevačkih župa, naposljetku imovine pod dekretom Romanis Pontificibus koji je Vatikanu prikazan kao dogovor između petrovaca, franjevaca i naroda, a bio je samo razgovor nešto je najtužnije što će Crkva, kad je Hercegovina u pitanju, upisati u svoju povijest, ali dragi Bog ispravlja pogreške ljudi pa će sigurno i za ovu ranu s vremenom pronaći lijek.
U posljednjem intervju Ratko Perić je priznao da je umjesto da okuplja narod i stvara mir, zajedništvo i pomirenje, čak 70 posto vremena uložio da porazi franjevce i dokaže da se u Međugorju ništa nije događalo. - Bio sam svjestan da me čekaju brojne nevolje, posebno dva slučaja – hercegovačkih župa i onaj međugorski – ukazuje li se ili ne – ponekad sam gubio 70 posto vremena na ta dva problema. Priznajem da nisam riješio ni jedan ni drugi slučaj, znam da ću to morati prenijeti nasljedniku…. No, učinio sam ono što sam bio dužan učiniti – neka dragi Bog prosuđuje, neka nagrađuje ili kažnjava - rekao je za HKR Perić.
Na pitanje o suradnji s apostolskim vizitatorom za Međugorje poljskim nadbiskupom Henrykom Hoserom, Perić je odgovorio da su se vidjeli za božićne i novogodišnje blagdane. Ni za njega Ratko Perić nije imao nekih lijepih riječi, primjerice da je pohvalio činjenicu da narod još više hrli u Međugorje otkad je on došao, bio bi neki korak pomirenja za buduće naraštaje jer je to istina. Ali, rekao je tek da su razgovarali, no imaju različite zadaće, nadbiskup Hoser brine za sav pastoral za župu Međugorje, „a ja imam svoju, koju sam predao Svetom Ocu da odlučuje“.
Ratko Perić imao je, nesumnjivo, kao i svaki čovjek, dosta dobrih stvari koje ostaju u sjeni dva slučaja. Međutim, teško da će ikad naići na razumijevanje velikog dijela Mostara, Širokog Brijega, Gruda, Čapljine i drugih mjesta koji su osjetili njegov gnjev, u župama gdje se željelo maknuti franjevce i oteti im imovinu. Praktički, ovaj njegov intervju djeluje kao oproštajni.
Grude.com
Video: HKR
| Vaše ime | |
| Komentar | |
