Otišao je Mate Mišo Kovač, jedan od najvećih hrvatskih pjevača svih vremena, čovjek čije su pjesme obilježile generacije, a čiji je život, unatoč golemoj slavi i ljubavi milijuna ljudi, bio obilježen tragedijom od koje se nikada nije oporavio. Legendarni Šibenčanin preminuo je u subotu, 31. listopada, u Splitu, u 86. godini života.
I dok se Hrvatska oprašta od čovjeka koji je pjesmama spajao generacije, posebnu emociju izaziva vijest da će Mišo posljednji počinak pronaći pokraj svojega sina Edija na zagrebačkom Mirogoju. Upravo je Edijeva smrt bila najveća tragedija njegova života, rana koja nikada nije zacijelila.
Edi Kovač imao je samo 16 godina kada se kao dragovoljac priključio obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. U travnju 1992. godine teško je ranjen, a 9. travnja preminuo je u zagrebačkoj bolnici. Okolnosti njegova ranjavanja i smrti nikada nisu do kraja razjašnjene.
Premda je stradao tijekom Domovinskog rata, nema pouzdano utvrđenih dokaza da su ga ubili srpski agresori. Upravo je pitanje što se dogodilo Ediju godinama mučilo njegova oca, koji je pokušavao doznati istinu.
U HRT-ovoj emisiji Latinica 1999. godine Mišo je opisao noć u kojoj je doznao da mu je sin ranjen. Ispričao je kako su policajci došli u njegov dom i govorili mu da je Edi lakše ozlijeđen. Tek kada je stigao u bolnicu, shvatio je koliko je situacija teška.
Prisjećajući se posljednjih trenutaka sa sinom, ispričao je kako ga je uhvatio za ruku, poljubio u čelo i prsa te shvatio da ga gubi.
Edi je 13. travnja 1992. pokopan na zagrebačkom Mirogoju uz vojne počasti. Mišo je godinama dolazio na njegov grob, palio svijeće i pokušavao pronaći odgovore na pitanja koja su ostala otvorena.
U jednom intervjuu za Večernji list 1996. godine, govoreći o ratu, oprostu i gubitku djece, izgovorio je riječi koje su ostale duboko zapamćene:
„Lako je opraštati tuđu djecu.”
Sinova smrt ostavila je teške posljedice na cijelu obitelj. Mišin brak s Anitom Baturinom, Edijevom majkom, završio je razvodom. Pjevač je prolazio kroz iznimno teško životno razdoblje, a 1999. godine pokušao si je oduzeti život. Preživio je zahvaljujući liječničkoj intervenciji. Snagu za nastavak života pronalazio je u kćeri Ivani, supruzi Lidiji i glazbi.
Godinama poslije Mišo je govorio da mu Edi nedostaje svakoga dana, ali da ga i dalje nosi u duši.
Njegova glazbena ostavština gotovo je neponovljiva. Od pjesama „Proplakat će zora”, „Ostala si uvijek ista” i „Ako me ostaviš” do „Dalmacije u mom oku”, Mišo je ostavio pjesme koje će se pjevati još desetljećima. Bio je više od pjevača, simbol Dalmacije, Hajduka i jednog vremena.
A sada, nakon svih koncerata, milijuna prodanih ploča, ovacija i životnih tragedija, Mišo odlazi na posljednji počinak pokraj sina za kojim je tugovao više od 34 godine.
Čovjek kojemu su milijuni ljudi pjevali njegove pjesme do kraja života nosio je jednu tihu, neizlječivu bol.
Komentari