Jedan od načina da se smanji količina potrebnog sjemenskog krumpira je rezidba gomolja.

Ljubuški je poznat po tome što prvi u Bosni i Hercegovini počinje sa sadnjom krumpira, a sadnja običajno počinje u veljači.

Borba protiv klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti iznimno je mukotrpan i kompliciran proces. No, što ako postoji jednostavniji i kul način za to?

Da uvozno dominira na svakom koraku, nažalost, toga smo svi svjesni, ali da se pomalo čini kao da nekom ovdje nije u interesu da domaće bude dovoljno zastupljeno, odnosno netko se bori da uvozna roba dominira, i to bi mogla biti istina.

Za čapljinski kraj posebice je značajna sadnja u zatvorenim prostorima.

Drastična poskupljenja hrane, uključujući brašno, ulje, piletinu, junetinu, sir, kao i stočnu hranu, predstavljaju veliki udar na ionako opterećene kućne proračune velikog broja obitelji u Bosni i Hercegovini, a zbog čega neke od njih ozbiljno razmišljaju o tome da se počnu baviti uzgojem vlastitih prehrambenih proizvoda.

Proteklih godina imali smo ogroman postotak neobrađene zemlje, i ova kriza je vrijeme da se to značajno promijeni..

Tlo je još mokro, ne možemo posaditi krumpire, a ružno vrijeme najavljuju gotovo cijeli idući tjedan.

Mnogi su sjeme krumpira odavno kupili u nadi da će ga posaditi.