Veliki petak - jedan od najvećih dana u povijesti čovječanstva! Pučki pisac Željan Šimunović donosi nam kako se Veliki petak slavio nekad, molitvu odnosno pobožnu recitaciju grudskog puka iz onih vremena, promišljanje...
VELIKI PETAK
Piše: Željan Šimunović - Grude.com
Veliki petak je sam vrhunac korizmenog posta i za to se, u staro vrijeme, žežinjalo cijeli dan. Žežinjanje (strogi post) je podrazumijevalo samo jedenje suhog kruha i uzimanje vode. Danas se na taj dan jede riba ili bakalar za ručak, pa često puta ručak zna biti svečaniji od običnih dana. Svi bi popili po čašu crnog vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Vjerovalo se da se taj dan vino pretvara u krv, pa bi stariji popili i koju čašicu više. Mise se ne slave već od Velikog četvrtka, ali svi koji su mogli išli bi na put križa gdje se kantala (pjevala) muka Isusova. Za vrijeme puta križa i klanjanja ljubio bi se križ koji je tada bio prekriven. Po povratku iz crkve obitelji bi zajednički recitirale neke pobožne pjesmice koje su se neznatno razlikovale od sela do sela. U Grudama je ta pobožna recitacija glasila otprilike ovako:
Kad Isusa osudiše,
na rame mu križ staviše,
od drveta vrlo tvrda,
da ga nosi na vr´ brda.
Kuda Isus sveton nogon staje,
Od krvi se trag poznaje.
Svuda krvca teče š njega,
za spasenje svita svega.
Za njin mila majka stupa,
suzama se ona kupa.
"Stani, stani moj sine primili,
da ti vidin obraz bili."
Utješiti majku želi,
obazri se Isus, pa joj veli.
"Ne plač mila majko moja
Jer me boli žalos′ tvoja.
Ne plač, Majko, radi toga,
to je volja Oca moga,
jer ne more drugo biti,
moran duše izbaviti.
Na križu ću raspet biti,
tebe, Majko, ostaviti.
Džudije se tu zgledaše,
sina s majkom rastaviše.
Na vr´ brda vode njega
di krvnici raspeše ga.
Crna zemlja puca cvili,
kad se Isus s dušon dili.
Suce žarko pomrčalo,
za Isusom zaplakalo
Isuse naš mili
Grišniku se meni smili,
kad s′ ovoga svita pođen,
da u nebo sritno dođen,
da se uvik mogu
klanjat s tobon dragon Bogu.
Amen!
Obiteljsko okupljanje podrazumijevalo je da netko od ukućana prepričava tijek Otkupiteljeve muke ostali bi to proživljavali i pobožno slušali. Ilustracije radi pokušati ćemo štiocima prenijeti bar dio spomenute priče:
„Moj brate, kad se On dragovoljno prida u Žudijske ruke kud su Njega sve vodali i kako su ga mučili. Najprija su Ga odveli nekakvin njijovin vlastima, nekakvom Ani, koji Ga je ispitiva i za svašta ga optuživa. Isus je samo šutijo i porid toga što su Mu i šamar tuten dali. Ivan i Gospa su iz dvora čuli kako se ovi unutra iživljavaju, ali nisu mogli ništa jerbo su na dvoru bile straže. Jadna mater je samo gorko cvilila i suze lila pogotovu kad su ga pleskali i kad su ga svezana i izmučena jopet otolen oćerali prid nekakvog Kaifa.
Tute je Isus jopet šutijo i porid toga što su opet nanj svašta nasmrdili ko biva da buni narod protivu vlasti, da govori da poriz ne triba plaćat, da govori da je kralj Židovski. Samo je jednom odgovorijo kad su ga pitali jeli On sin Božiji? Šta će ti bit? Kad je On reka „Dobro jesi reka i sam, Ja Sin Božji pravi jesam“ oni Kajif od ida iskida svoje aljine i viče da Ga triba razapet jer je to bogohuljenje i neoprostiv grij. One džudije što su se tu skupile samo viču da ga triba propet′. Otolen ga opet jamilo, pa ga ćeraju Pilatu. Usput se ne zna šta mu nije radilo bilo, pljuvalo, ćuškalo, rugalo mu se i svašta. Pilat bijaše nekakav rimski glavešina u Jeruzalemu i moga je radit šta oće i kako oće, ali nije ga tijo sudit, nego ga opet posla nekakvom džudijskom sucu Irudu. Moj brte, kad je ga se Irud tuten doveza, te, ako si sin Boži ajde sad od vode napravi vino, ajde sad napravi čudo, ajde sad ovo ono. Isus jopet šutijo. Najpotlin mu obukli nekakvu luđačku alju, pa ga, da Bog prosti, ko plašilo ponovo ga poslali Pilatu.
Navalijo oni narod na Pilata da ga sad mora osudit. Unda ti Pilat, da ugodi onoj svitini, zapovidi da ga ljuto izbičuju. Kud su ga god bičevali tu mu je koža pucala i krv sve po zemlji tekla. I to in ne bi dosta, nego smotaše trnovu krunu i nabiše mu na glavu. Sve su mu se rugali da je sad pravi kralj kad ima krunu. Nako izmučena i krvava Pilat ga pokaza onoj svitini nebili se smilovali i rekli da je dosta. Jok! Oni samo viču propni ga, propni ga! Vidi Pilat nema kud, pa i′ jopet pita bili volili da pusti Njega kojeme on nije naša nikakve krivnje ili Barabu koji je veliki zlikovac i ubojica? Oni svi u glas pušći Barabu! Pušći Barabu!
On in vika da ne mere prolit krv nevina čovika, ali džaba. Oni farizeji viču da Njegovu krv primaju nase i na svoju dicu i samo navaljuju da se propne. Unda Pilat popušća i govori kad ne mere bit po njegovon neka bude po vašen samo ja oću bit čist od njegove krvi i prid svima opra ruke. Ko bisne zviri, odman tu, nanj navališe oni rimski vojnici i natovariše mu križ da ga nosi na Kalvariju di će ga raspet. Usput su ga udarali i svakakve pogrde govorili. Tu ti je putom On triput pada pod križon jebo je bijo skroz oslabijo od pusti′ udaraca i muka koje su mu zadavali. Kad više nije moga nosit križ dali ga nekom Šimunu Sirencu da ga on nosi…………………“
I tako bi se prepričala cijela priča o muci Isusovoj i ono kako mu je Veronika dala svoj rubac da obriše krvavo lice i kako je usput sreo majku i žene koje su plakale i kako im je On rekao da ne plaču za Njim, nego da plaču za svojim sinovima koji su ga na smrt dali i to kako su ga velikim čavlima prikovali na križ i sve što se događalo dok Isus nije ispustio dušu i umro. Posebno se naglašavalo to kako su toga dana na Kalvariji sa Isusom bili razapeti i dva razbojnika. Kako je onaj što je Isusu bio sa lijeve strane govorio da on nije Bog jer da je spasio bi i sebe i njih. Onda opet kako ga je onaj sa desne strane prekoravao i pitao ga zar se on ni Boga ne boji i kako je Isus na pravdi razapet, a oni su to zaslužili. Kako je onda oni desni rekao: “Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.” A on će mu: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!”. Prepričavanje muke nastavilo se sve dok se u detalje ne bi opisala Isusova smrt, skidanje sa križa i pokop. Posebno bi se opisivali detalji oko zadavanja rana i davanja žući za piće. Naglasak je bio i na Majčinoj boli i tuzi koja je ovo sve gledala iz neposredne blizine. Kada bi se govorilo o samom pokopu onda je se obavezno naglasilo da su mu na grob navalili ogromni kamen kojeg ne bi mogao pomaknuti niti jedan čovjek.
Iako ove prispodobe muke Isusove, u najmanju ruku, nije umjesno, a možda je i grješno, uspoređivati sa politikom ipak bi se tu dale naći nekakve poveznice. Znamo da su svi ovi događaji bili prije prorečeni i pisani, ali zapitajmo se kako bi se proročanstvo ispunilo da se ondašnji političari farizeji i svećenici nisu pobojali gubitka privilegija vlasti i političke moći? Zapitajmo se kako je došlo do toga da se isti ti Židovi u svojoj državi obraćaju stranom vladaru (visokom predstavniku) i od njega zahtijevaju da sudi njihovu sunarodnjaku? Postavlja se pitanje kako je to moguće da taj isti narod, prije samo nekoliko dana, Isusa oduševljeno dočekao i blagoslivljao vičući „Hosana“, a danas opet viču „Raspni ga! Raspni ga!“? Može li se ova manipulacija s narodnim masama usporediti sa današnjim vremenom?
Opet i ova zadnja prispodoba sa dva razbojnika itekako se može dovesti u svezu današnje političke ljevice i desnice.
No politiku na stranu. Radije ćemo još po štogod o Velikom petku. Dakle, na ovaj veliki dan nije se radilo o zemlji jer u zemlji počiva tijelo Kristovo. Ovo pravilo imalo je izuzetak na način da je poslije podne bilo dozvoljeno ići kopati kod nekog starijeg i nemoćnog, udovice koja nema odrasle muške čeljadi odnosno u neke sirotinje. To se čak smatralo dobrim kršćanskim dijelom. Taj dan nisu se pokopavali ni mrtvi i nisu se prakticirali vidljivi znakovi svetih sakramenta osim bolesničkog pomazanja.
Uz ovo će biti još potrebno kazati nešto o današnjem poimanju Kristove muke kod naše mladeži iako ni to, kao ni politika nije tema ovog teksta. Naime žalosna je činjenica da današnja mladež muku Isusovu shvaća više kao holivudski spektakl, umjesto da se potrude i razmotre biblijska događanja i izvuku pouku. Umjesto da ponizno molimo mi, preko raznih medija informiranja, neprestano slušamo o tomu koliki je broj turista, koliki je broj noćenja i koliki je ostvareni novčani dobitak. Razni anketari građanima postavljaju pitanja o tome koliko misle potrošiti, kuda idu za predstojeće blagdane itd. Sve je na tržištu, pa i naš odnos prema vjeri. Eto riječ Uskrs se zamjenjuje sa riječi predstojeći blagdani koji su po prazničnoj inerciji rezervirani za šoping, zabavna druženja, putovanja i dokolicu. Isus je u drugom planu i sredstvo za podebljanje osobnih ili proračunskih novčanika. Zar ta i takva agresivna promidžba nije ispiranje zdravog mozga i progon naše vjere na jedan vješt i lukav način? Zar vas ovo ne podsjeća na onaj događaj kada je za vrijeme progona kršćana sv. Petar bježao iz Rima? Sjetite se da je na svom putu sreo Isusa i pitao ga: „Quo vadis, Domine“? (Kamo ideš, Gospodine?), a Isus mu odgovorio: „Eo Romam iterum crucifigi (Idem u Rim da me ponovo razapnu). Jesmo li mi novi Petar? Postavlja se pitanje što se to događa s nama kršćanima, pa da smo dopustili da nam dušu više ozari radost šopinga ili zarade, nego radost otkupljenja naših grijeha i pobjede vječne smrti? Naši stari bi rekli „Ostupi sotono od kršćene duše“. Stoga oduprimo se ovoj napasti, odrecimo se sotone i svih djela njegovih i svega sjaja njegova. Vratimo se tradicionalnoj proslavi Uskrsa i našim dobrim starim običajima.
Željan Šimunović - Grude.com
TAGOVI: |
| Vaše ime | |
| Komentar | |
