Pomagao je mnogima. Zbog bolesti, obrazovanja, siromaštva... Nije dopuštao da se za to zna.

U jednome trenutku odmahnuo je rukom nakon što ga je ubola osa. Nedugo nakon toga pao je na pod i završio u komi iz koje se više nije budio. Hitna je brzo stigla. Jedna mlada liječnica ga je reanimirala. Odmah je prebačen u Sveučilišnu kliničku bolnicu u Mostaru gdje je održavan u životu.

Nakon što se Bogdanovo zdravstveno stanje u ponedjeljak nije bitnije popravljalo, u utorak je odlučeno da ga se prebaci u KBC Zagreb. O tome humanitarnom helikopterskome prijevozu sa stadiona Zrinjskog pregovarali su zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, generalni menadžer Zagrebačke banke Dalibor Ćubela... U Zagrebu je operiran budući da je imao i krvarenje. Oko podneva je izgubio posljednju bitku.

Preminuo je u 66. godini života. A život ga nije mazio. Rođen je u Dužicama kod Širokog Brijega u Hercegovini koja je nakon Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji bila pod posebnim režimom zbog čega je veliki broj ljudi odlazio u Njemačku. Takva je bila i njegova sudbina. Sa samo 14 godina zbog siromaštva se odselio u Njemačku. Tamo je radio na baušteli gdje je štedio i zaradio svoj prvi kamion od 100 tisuća maraka. Vratio se u Hercegovinu i nastavio razvijati biznis.

Propalu kompaniju FEAL, koja je za vrijeme rata bila vojno središte, privatizirao je 2000. godine. Jedino što je tada mogao napraviti s kompanijom jest platiti da se počiste pogoni. U samo deset godina investiranjem u nove pogone, ali ponajprije mlade inženjere uspio je kompaniju prometnuti u regionalnog lidera.

Zbog toga je dobio i Večernjakov pečat za gospodarstvenika godine. Otišao je u mirovinu, no i dalje je zadržao radni režim koji je naučio na baušteli. Uvijek u planovima, novim poslovima, ali čvrsto na zemlji.

Pomagao je mnogima. Zbog bolesti, zbog obrazovanja djece, zbog siromaštva. Nije dopuštao da se za to zna. Tvrdi se da je u ovoj krizi koronavirusa nabavio najmanje 20 respiratora, no to nitko iz FEAL-a nije službeno objavio niti htio potvrditi.

Direktor Ante Musa doslovno je od samoga početka uz ovu kompaniju. Jozu je doživljavao kao drugog oca. “Jozo je doslovno bio moj drugi otac. I ne samo meni. On se tako odnosio prema brojnima. Ponosan i prkosan, pošten i marljiv. Uporan i radišan. Iz njegova bogatog životnog iskustva moglo se puno naučiti. Ne samo o tome kako se dogovaraju poslovi i gradi firma koja je doslovno nastala iz pepela. Zahvaljujući njegovu elanu i viziji FEAL je izrastao u lidera aluminijske industrije.

Danas je to kompanija za čije se ima zna u cijeloj Europi i šire. Uvijek je s ponosom govorio o ljudima jer je njih doživljavao najvećom vrijednosti. Njegov odlazak veliki je šok za FEAL i za mene osobno. No posve sam siguran da nam iz visina poručuje da ne klonemo. Da nastavimo graditi FEAL i oplemenjivati društvo. Uvijek će biti tu s nama jer čovjek umire samo kada prestane sjećanje na njega. A sjećanja na njega ostaje s nama vječno”, rekao je Musa koji je drhtavim glasom govorio o Jozi.

 Posljednji pothvat ovoga dvojca bila je i vjetroelektrana. FEAL Grupa je gradila od Kazahstana do Velike Britanije. U hrvatskoj javnosti njegovo prijateljstvo s Milanom Bandićem “rasvijetljeno” je kada je sa svojom nekretninom jamčio za puštanje zagrebačkog gradonačelnika na slobodu. Doslovno su susjedi iz dvaju hercegovačkih sela Pogane Vlake i Dužica i prijatelji od malena. Za Bandića bi Bogdan znao reći da se “s Milanom razilazio samo kada je on bio u Komunističkoj partiji”. No, kada mu je trebao pomoći, stao je uz njega. Sam Bandić bio je u šoku zbog njegove smrti.

”Duboko me pogodila vijest o odlasku prije svega velikoga čovjeka, dobrotvora, humanitarca – moga životnog prijatelja Joze Bogdana. Bog bira samo najbolje, a naš Jozo je sigurno jedan od njih. Osim po dobroti, Jozo će ostati upamćen i kao jedan od najvećih i najboljih gospodarstvenika iz naše regije. Osigurao je egzistenciju i sigurnost stotinama naših obitelji i zasigurno nikada neće biti zaboravljen. S ponosom ćemo čuvati uspomene na tebe! Kako se ono kaže, ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive, po svojim djelima i riječima, a najviše po dobroti srca. Doviđenja, dragi prijatelju!”, rekao je zagrebački gradonačelnik.

Večernji list